pod krošnjom razgranatom
od nepovezanih misli,
U sjeni bez oblika i kontura
tražim svjetlost,
i molim se
svemu nevidljivome
svemu nečujnome
svemu neopipljivome
i molim se
svim vjerama
svim učenjima
i molim se sebi samoj
da tvoja duša
anđele moj
bude
u ljubavi,
u miru
u blagostanju...
Žena koja trči s vukovima
Da sam ja žena koja trči s vukovima
znala bi plakati,
plakati,
isplakati se.
Da sam ja žena koja trči s vukovima
znala bi smijati se,
smijati se...
od smijeha
smijati se.
Da sam ja žena koja trči s vukovima
mogla bi vidjeti sebe
tamo gdje nema odraza,
u ništavilu ništavila.
DA!
Ja jesam, žena koja trči s vukovima.
Mogu dotaknuti tvoju svjetlost
i osjetiti radost
vječnog života!
Nema komentara:
Objavi komentar