tag:blogger.com,1999:blog-51069708111610939502024-03-19T09:49:00.412+01:00PRIČEbimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.comBlogger54125tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-54003268124342839262016-05-21T23:22:00.002+02:002023-06-24T20:27:35.972+02:00Čista želja<p><span style="font-size: large;"><!--[if gte mso 9
]><xml>
<o:OfficeDocumentSettings>
<o:AllowPNG />
</o:OfficeDocumentSettings> </xml
><![endif]-->
Da, zovem te! Moje misli putuju u neke druge svjetove. Prelaze nevidljive
granice i zovu te u bespućima nekog nepoznatog prostranstva i osluškuju ne bi li
čule taj meki, smireni glas. Možda mislima dotaknem tvoj nježni osmjeh pun
optimizma. Kako mi samo
nedostaje.
<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Da zovem te! Zovem te i tražim te u tim daljinama. </span></p><p><span style="font-size: large;"> Tražim tvoje osjećaje jer
njih ne može zatrpati zemlja ni nebo.Oni su vječni život. Vječno ne umire.
Dozivam ih. Koliko moja želja treba biti čista i iskrena da bi prešla tu granicu
i dotaknula te božanskoga.<br />
Danas sam srela Sestru Danijelu. Ispred Konzuma na Velikoj placi. Javila sam joj
se. Obradovala sam se što je vidim. Nisam je vidjela od onoga dana. Njen pogled
nježan a tako dubok obasjao me nekim nevidljivim zračkom topline. Zagrlila sam
je i poljubila kao da se znamo sto godina a vidjela sam je samo onda. Tamo.
<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Blažena pojava te žene učinila mi ovaj dan snošljivijim nego što je bio prije
toga. Iz nje kao da izvire ponor mira koji dolazi iz onih daljina u kojima
božanska ljubav vlada. Pozvala sam je u moju samoću iako znam da ona nema
vremena za takva druženja. Njen mir je potrebitiji onima koji nemaju snage. Ja
hodam. Ja se smijem. Ja plačem. Ja jedem. Još uvijek sam sebična ako mogu
jadikovati.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Dobro, izgubili smo se.
Izgubili smo se i prije dok si bio tu. Možda si i ti mene tražio ali
nismo se našli. Koliko god smo onda bili daleko uvijek sam znala da si tu negdje
i to me tješilo. Danas sam to zaboravila. Samoća me svladala i bila sam tužna.
Onda sam srela Sestru Danijelu.Znaš da nikada nisam bila plačljiva i natjerati
suze u moje oči nije bilo lako ali taj njen mir?! Iako smo cijelo vrijeme
pričale ja sam osjećala njen mir. Učinilo mi se kao da je taj spokoj most koji
me povezuje s tobom. Oči su mi se odjednom navlažile. Sada znam to je bila
bezuvjetna, spontana, čista želja. Čista kao navrla suza u oku koja mi je
u njemom miru poklonila tvoj osjećaj.Tebe!<br />
Kao što znam da je danas subota i da sam dotaknula onu prazninu koja je nastala
tvojim odlaskom jednako tako sada znam da si ti uvijek tu pored mene i da
me miluješ beskrajnom ljubavlju sa izvora života. </span><br />
<!--[if gte mso 9
]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:TrackMoves />
<w:TrackFormatting />
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning />
<w:ValidateAgainstSchemas />
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:DoNotPromoteQF />
<w:LidThemeOther>HR</w:LidThemeOther>
<w:LidThemeAsian>X-NONE</w:LidThemeAsian>
<w:LidThemeComplexScript>X-NONE</w:LidThemeComplexScript>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables />
<w:SnapToGridInCell />
<w:WrapTextWithPunct />
<w:UseAsianBreakRules />
<w:DontGrowAutofit />
<w:SplitPgBreakAndParaMark />
<w:EnableOpenTypeKerning />
<w:DontFlipMirrorIndents />
<w:OverrideTableStyleHps />
</w:Compatibility>
<m:mathPr>
<m:mathFont m:val="Cambria Math" />
<m:brkBin m:val="before" />
<m:brkBinSub m:val="--" />
<m:smallFrac m:val="off" />
<m:dispDef />
<m:lMargin m:val="0" />
<m:rMargin m:val="0" />
<m:defJc m:val="centerGroup" />
<m:wrapIndent m:val="1440" />
<m:intLim m:val="subSup" />
<m:naryLim m:val="undOvr" /> </m:mathPr
></w:WordDocument> </xml><!
[endif]--><!--[if gte mso 9
]><xml>
<w:LatentStyles
DefLockedState="false"
DefUnhideWhenUsed="true"
DefSemiHidden="true"
DefQFormat="false"
DefPriority="99"
LatentStyleCount="267"
>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="0"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
QFormat="true"
Name="Normal"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="9"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
QFormat="true"
Name="heading 1"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="9"
QFormat="true"
Name="heading 2"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="9"
QFormat="true"
Name="heading 3"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="9"
QFormat="true"
Name="heading 4"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="9"
QFormat="true"
Name="heading 5"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="9"
QFormat="true"
Name="heading 6"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="9"
QFormat="true"
Name="heading 7"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="9"
QFormat="true"
Name="heading 8"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="9"
QFormat="true"
Name="heading 9"
/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 1" />
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 2" />
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 3" />
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 4" />
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 5" />
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 6" />
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 7" />
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 8" />
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 9" />
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="35"
QFormat="true"
Name="caption"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="10"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
QFormat="true"
Name="Title"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="1"
Name="Default Paragraph Font"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="11"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
QFormat="true"
Name="Subtitle"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="22"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
QFormat="true"
Name="Strong"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="20"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
QFormat="true"
Name="Emphasis"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="59"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Table Grid"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Placeholder Text"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="1"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
QFormat="true"
Name="No Spacing"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="60"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light Shading"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="61"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light List"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="62"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light Grid"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="63"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Shading 1"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="64"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Shading 2"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="65"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium List 1"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="66"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium List 2"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="67"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 1"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="68"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 2"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="69"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 3"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="70"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Dark List"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="71"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful Shading"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="72"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful List"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="73"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful Grid"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="60"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light Shading Accent 1"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="61"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light List Accent 1"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="62"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light Grid Accent 1"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="63"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Shading 1 Accent 1"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="64"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Shading 2 Accent 1"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="65"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium List 1 Accent 1"
/>
<w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Revision" />
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="34"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
QFormat="true"
Name="List Paragraph"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="29"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
QFormat="true"
Name="Quote"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="30"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
QFormat="true"
Name="Intense Quote"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="66"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium List 2 Accent 1"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="67"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 1 Accent 1"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="68"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 2 Accent 1"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="69"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 3 Accent 1"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="70"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Dark List Accent 1"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="71"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful Shading Accent 1"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="72"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful List Accent 1"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="73"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful Grid Accent 1"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="60"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light Shading Accent 2"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="61"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light List Accent 2"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="62"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light Grid Accent 2"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="63"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Shading 1 Accent 2"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="64"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Shading 2 Accent 2"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="65"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium List 1 Accent 2"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="66"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium List 2 Accent 2"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="67"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 1 Accent 2"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="68"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 2 Accent 2"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="69"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 3 Accent 2"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="70"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Dark List Accent 2"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="71"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful Shading Accent 2"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="72"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful List Accent 2"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="73"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful Grid Accent 2"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="60"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light Shading Accent 3"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="61"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light List Accent 3"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="62"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light Grid Accent 3"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="63"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Shading 1 Accent 3"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="64"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Shading 2 Accent 3"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="65"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium List 1 Accent 3"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="66"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium List 2 Accent 3"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="67"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 1 Accent 3"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="68"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 2 Accent 3"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="69"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 3 Accent 3"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="70"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Dark List Accent 3"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="71"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful Shading Accent 3"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="72"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful List Accent 3"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="73"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful Grid Accent 3"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="60"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light Shading Accent 4"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="61"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light List Accent 4"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="62"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light Grid Accent 4"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="63"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Shading 1 Accent 4"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="64"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Shading 2 Accent 4"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="65"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium List 1 Accent 4"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="66"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium List 2 Accent 4"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="67"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 1 Accent 4"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="68"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 2 Accent 4"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="69"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 3 Accent 4"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="70"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Dark List Accent 4"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="71"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful Shading Accent 4"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="72"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful List Accent 4"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="73"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful Grid Accent 4"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="60"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light Shading Accent 5"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="61"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light List Accent 5"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="62"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light Grid Accent 5"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="63"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Shading 1 Accent 5"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="64"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Shading 2 Accent 5"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="65"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium List 1 Accent 5"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="66"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium List 2 Accent 5"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="67"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 1 Accent 5"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="68"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 2 Accent 5"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="69"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 3 Accent 5"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="70"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Dark List Accent 5"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="71"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful Shading Accent 5"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="72"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful List Accent 5"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="73"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful Grid Accent 5"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="60"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light Shading Accent 6"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="61"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light List Accent 6"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="62"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Light Grid Accent 6"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="63"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Shading 1 Accent 6"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="64"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Shading 2 Accent 6"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="65"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium List 1 Accent 6"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="66"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium List 2 Accent 6"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="67"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 1 Accent 6"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="68"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 2 Accent 6"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="69"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Medium Grid 3 Accent 6"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="70"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Dark List Accent 6"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="71"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful Shading Accent 6"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="72"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful List Accent 6"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="73"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
Name="Colorful Grid Accent 6"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="19"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
QFormat="true"
Name="Subtle Emphasis"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="21"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
QFormat="true"
Name="Intense Emphasis"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="31"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
QFormat="true"
Name="Subtle Reference"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="32"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
QFormat="true"
Name="Intense Reference"
/>
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="33"
SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false"
QFormat="true"
Name="Book Title"
/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="37" Name="Bibliography" />
<w:LsdException
Locked="false"
Priority="39"
QFormat="true"
Name="TOC Heading"
/>
</w:LatentStyles> </xml><!
[endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-priority:99;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin-top:0cm;
mso-para-margin-right:0cm;
mso-para-margin-bottom:10.0pt;
mso-para-margin-left:0cm;
line-height:115%;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:11.0pt;
font-family:"Calibri","sans-serif";
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;
mso-bidi-font-family:"Times New Roman";
mso-bidi-theme-font:minor-bidi;
mso-fareast-language:EN-US;}
</style>
<![endif]-->
</p>bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-12853890336443996002016-01-05T17:28:00.002+01:002023-06-24T20:30:16.135+02:00Tišina<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgGco8w5Xsom5KTRkdQTcl1-BbR5KWIRy8gdC5sPXtr_-cItgT70erWsJTMp_H2K5iZ-pwU9GjX8gxKAhIX8cd7M1epp0yqbz5TWFfO_mPRID5vZDxXyfcMWzEARD1A3HSLFe4IaxBM2yQ/s1600/polarna.jpg" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><span style="font-size: large;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgGco8w5Xsom5KTRkdQTcl1-BbR5KWIRy8gdC5sPXtr_-cItgT70erWsJTMp_H2K5iZ-pwU9GjX8gxKAhIX8cd7M1epp0yqbz5TWFfO_mPRID5vZDxXyfcMWzEARD1A3HSLFe4IaxBM2yQ/s320/polarna.jpg" width="320" /></span></a></div><span style="font-size: large;">
U sjeni ničega<br />
pod krošnjom razgranatom<br />
od nepovezanih misli,<br />
U sjeni bez oblika i kontura<br />
tražim svjetlost,<br />
i molim se<br />
svemu nevidljivome<br />
svemu nečujnome<br />
svemu neopipljivome<br />
i molim se<br />
svim vjerama<br />
svim učenjima<br />
i molim se sebi samoj<br />
da tvoja duša<br />
anđele moj<br />
bude<br />
u ljubavi,<br />
u miru<br />
u blagostanju...<br />
<br />
<span style="color: blue;">Žena koja trči s vukovima</span><br />
Da sam ja žena koja trči s vukovima<br />
znala bi plakati,<br />
plakati,<br />
isplakati se.<br />
Da sam ja žena koja trči s vukovima<br />
znala bi smijati se,<br />
smijati se...<br />
od smijeha<br />
smijati se.<br />
Da sam ja žena koja trči s vukovima<br />
mogla bi vidjeti sebe<br />
tamo gdje nema odraza,<br />
u ništavilu ništavila.<br />
DA!<br />
Ja jesam, žena koja trči s vukovima.<br />
Mogu dotaknuti tvoju svjetlost<br />
i osjetiti radost<br />
vječnog života!</span>bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-32281941009575662982014-01-05T13:36:00.004+01:002023-06-24T20:33:45.861+02:00Superheroji<span style="font-size: large;">Živjela jednom jedna pošteđenica i jedna fiksalica. Fiksalica nikada nijen htjela pošteđenici pričati o problemima da se ne bi pošteđenica uzrujala. Pošteđenica je vjerovala kako je fiksalica najbolje stvorenje na svijetu i tako je godinama živjela zaštićena od svih zbivanja koja bi joj mogla razbiti vrata njenih predivnih, naivom nacrtanih dvora.<br />
Fiksalica je sve to činila najvjerojatnije oduvijek ali nije zbog toga bila sretna. Možda ispočetka nije ni išla za tim ali kako su godine odmicale bivala je sve nesretnija i sve češće se od tuge bockala. Ona je prva postala svijesna raspona koji se stvara između njih dvije ali nije imala snage a ni želje zaustaviti ga.<br />
Onda jednoga dana došli su prvi onozlomaljci i počeli ukazivati poštedjelici na stvari. Poslije njih svakodnevno su na vrata njenih naivom ocrtanih dvora stizali poput hudočasnika drugi onozlomaljci i ukazivali pošteđenici na stvari onakve kakve uistinu jesu. Pošteđenica je bila drukčija od svih onozlomaljaca i nije se dala poljuljati. Još snažnije i jače zatvotila je vrata svojih naivom ocrtanih dvora. To ipak nije bilo dovoljno. Pošteđenica je počela tugovati u njima.Svi ti onozlomaljci nisu bili vrijedni koliko je pošteđenici vrijedila njena fiksalica. Međutim kod fiksalice se stvar obrnula. Ona nije mogla podnjeti pomisao da pošteđenica i ona žive same na pustom otoku, okruženi samo svojim istrošenim dušama. Fiksalici su onozlomaljci bili važniji od toga.Osimtoga, pošteđenica u njenoj blizini više nije bila poštedjelica ali je svejedno ostala "biljka". Jednoga dana pošteđenica je čula neki anđeonski glas kako joj govori;<br />
"E pošteđenice, pošteđenice!!! Nisu biljke "biljke" onako kako ti to misliš. Biljku ništa ne izjeda. Šta ti je? Pa nadživjele su sve. Kada onozlomaljaca više ne bude, znaš šta će ostati? Biljke! Samo biljke! Posvuda! To šta ti misliš da si biljka "biljka". NE! Biljke su najbolja bića na svijetu Pogledaj koliko živi sekvoja? Bor? Alge? Biljke same stvaraju svoj kisik i to od sunca, a onozlomaljci ga nemilosrdno uništavaju. One su otporne na sve!"<br />
Ukazanje tog anđeoskog glasa probudi pošteđenicu iz njenog svijeta polu iluzije- polu stvarnosti, svijeta u kojem se počela gubiti i ona u nekom ushitu progovori: "Biljke su superheroji!" i poput biljke kakva je i bila pošteđenica krene u stvarni svijet.<br />
<br />
EPILOG<br />
131.400 poslanica Svete Fiksalice svojoj Pošteđenici i svim onozlomaljcima-<br />
"Moli za nas griješnike, što svijet za nas nije bio pošteđen!"<br />
"Moli za nas koji smo čežnjom patili za ljubavlju i šutnjama dozivali je!"<br />
"Moli za nas čiji su umovi na umogramu ne mogu mjeriti otkucajima u minuti,<br />
već otkucajima u svijetlosnim minutama!"<br />
"Moli za nas griješnike sada, uvijek, zauvijek!"<br />
"Otpusti nam šutnje naše!" <br />
<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="344" src="//www.youtube.com/embed/VSOk3z8C_Gc" width="459"></iframe><br />
<br /></span>
<br />bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-4552565855881132562012-04-17T20:46:00.001+02:002012-06-07T15:28:11.388+02:00Tko Koga - Priča V o Val i Džointu<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIC8pUiVr2u5rXZyqpc9N8cbZrGT8WV90yJ4IoXI-RvizqjU0_-W9Tgxqfi_4cTsK519HWnS5ugHqtvQJy91IoP46qNBk7U4cdt2S4OqGycebDp7ZQp6a03IV_tv5fThjwswFKz_Q50pw/s1600/tko+koga.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="256" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIC8pUiVr2u5rXZyqpc9N8cbZrGT8WV90yJ4IoXI-RvizqjU0_-W9Tgxqfi_4cTsK519HWnS5ugHqtvQJy91IoP46qNBk7U4cdt2S4OqGycebDp7ZQp6a03IV_tv5fThjwswFKz_Q50pw/s320/tko+koga.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
Vjerojatno je razmišljao dugo, dugo ... možda koju stotinu ili tisuću godina a možda i više.<br />
Vjerojatno se njegov svijet koji je zamislio na svoju sliku i priliku raspadao pa je poput svakog stvorenog na isti taj način i On sam odlučio napraviti preokret u tom rasulu koji je stvorio.<br />
Vjerojatno je i On zapao u tešku depresiju a iznad sebe nije imao nikoga tko bi mu pomogao.Najgore od svega što mu se moglo dogoditi bilo je to što on jedini nije mogao sebi priuštiti blaženu smrt. Svi ti ratovi, izbjeglištva, glad, boleštine, nasilje, izgovaranje njegova imena uzalud, tolike beskonačne nesreće, ni tisuće takvih poput njega ne bi moglo riješiti. Sklopio je umorne oči i ne razmišljajući previše odlučio po prvi puta zaigrati tek zgotovljeni neurotransmiterski rulet. Polja na njegovoj okrugloj ploči bila su označena visinom serotonina koja se kretala od bezdana do beskraja. Igra na čiju je proizvodnju potrošio većinu svoje besmrtnosti. Vrtio je među prstima neobičnu kuglu koja bi čovjeku najviše sličila vodenoj kugli. Bačena Njegovom drhtavom rukom kugla se vrtjela svijetom jednako koliko se i zemlja vrti oko svoje osi. <br />
Nije On bio jedini kojeg su morile brige. Daleko od njegova pogleda, davno napušteni od njega, živjeli su pod istim krovom, nad istim šporetom, dijelili istu postelju dvoje već pomalo umornih čudaka.<br />
Jedini sretnik u cijeloj toj priči bio je umor koji se nastanio na njihovim licima. Džoint, nije želio priznati da ga je opsjeo taj napasnik iako mu je on virio iz očiju, pojavljivao se u nabreklim kapcima, otečenim nogama i tjerao ga da većinu svog vremena provede buljeći u televiziju ili ležeći u krevetu. Pražnjenje moždanih vijuga oslobađalo ga rasuđivanja koje je poput nekog iskusnog lovca Džointa uvijek hvatalo u zamku. <br />
Za razliku od Džointa Val je često spominjala tu napast koja ju opsjela ali nije se prepuštala njenim užicima već se borila sa njom kao sa divovima. Nije joj željela pokazati slabost u željenom snu. Umor je gazio nju a ona uvijek budna, njega.<br />
Svoje crne misli nije iznosila iako su joj sve češće i duže oduzimale pažnju. „Stojim na polovici stoljeća vlastitog života . Nema putokaza nema cilja, samo jebeno danas do sutra!“ Sjetila se novog naslova knjige poznate psihologinje „A što sad.“ Prva asocijacija na to bila joj je: „ Trla baba lan da joj prođe dan.“ Onda je svoje misli ponovno usmjerila na Džointa: „ Bog je muškarcu dao penis i mozak, ali ne i dovoljno krvi da bi oba istodobno funkcionirala!“<br />
Naglo se trgnula:“ Bože koja sam ja budala! Znam da je mozak davno izgubio. Izgubio je i njega, malo manje davno, ali čime onda misli ako uopće misli!?“ okrenula se prema Džointu koji je upravo otvorio prozor i ispružio svoju dugačku ruku u tamnu kišnu noć. Osluškivao je zadnje otkucaje srca kišnih kapi koje su se na njegovom dlanu rastajale od svoje duše. Zaokupljen tim mislima , pogleda uperena u nebo osjeti oštru bol na dlanu. Gledao je u kristalno vodenu kišnu kuglu koja se kotrljala njegovim dlanom. „Borba za životom jača je od svega, ali uzalud čak i tebi, gorostasna kišna kapi!“ Sklopio je dlan ne bi li je stiskom razlio pa u prstima osjeti vrućinu koja se poput strujnog udara proširila njegovim tijelom.<br />
„Val, Val!“ povikao je dok mu je znoj oblijevao tijelo. „Kiša se urotila protiv mene! Napale su me kišne kapi! Postajem kiša! Val ne dozvoli da se izlijem!“ Gledala ga je s nevjericom dok se teturao prema kauču mijenjajući boje u licu. „Što ti je?“ upitala ga je zabrinuto.<br />
Podignuo je glavu i pogledao je. U njegovim očima vidjela je nešto drugo, nešto neobično i potpuno strano. Možda da je bilo u nečijim drugim očima možda bi je to zauvijek očaralo ali u očima Džointa taj pogled izazvao je sumnju. Nije se više znojio, dapače izgledao joj je barem deset godina mlađi nego maloprije.<br />
„Moj smisao za humor nikada nisi mogla prepoznati!“- rekao je sa osmijehom na licu. „Znaš Val, ti si sve što sam oduvijek želio, čak i onda kada sam sanjao o tvojoj smrti, ja sam te želio! Bila si moj anđeo a onda , onda si se pretvorila u vraga.Vraga kojeg sam mrzio jednako koliko i volio. Zaboravimo sve Val. Krenimo od početka!“- ustao se, zagrlio je i počeo joj ljubiti kosu čiji su sjedi korijeni vlasi već odavno zaboravili toplinu njegovih usana.<br />
Iznenađena Džointovom transformacijom koja je na nju djelovala poput one stare izreke „Ko iz neba pa u rebra!“ Val se prepusti igri. Njegove usne zadržavale su se na njenom licu, nosu, očima, usnama ali ruke, ruke nije pomicao iz zagrljaja koji se zaustavio na leđima. Nešto u tom njegovom izgledu uzbuđivalo je Val više nego ikada prije, više nego što je mogla sanjati. Sigurnost koja je izlazila iz tog zagrljaja, toplina tih usana, pogled pun žara čije su se iskrice zadržavale u njenom međunožju pobudiše joj želju i Val nježno dohvati kopču Džointova remena, sagne se i počne je otkopčavati. Osjeti snažne Džointove ruke kako je podižu sa koljena a na njegovim usnama ugleda prijekor. „Val, tvoj muž je svetac, a oni to ne rade!“ Zašto je to rekao!? Da li je to uistinu mislio!? Na trenutak se začudio sam nad sobom a onda nekako zamišljeno odšetao do spavaće sobe.<br />
Te noći Val nije spavala, a nije spavao ni Onaj koji je svoju kišnu kuglu prokockao. Samo je Džoint te noći spavao poput anđela. Njegovo pomlađeno lice blistalo je zadovoljstvom. Jutarnji pjev ptica probudio ga je ozarenijeg nego što mu je blaženi san donio. Ugledavši zatečene Valine oči koje su nepomično buljile u strop on progovori:“ Da bi čovjek mogao promijeniti svijet najprije mora promijeniti svoju ženu!“ „Da bi žena promijenila svijet najprije se mora dobro poševiti!“- odgovori Val.<br />
Svetom ili ne, Džointu se pomakne žila života, a u ušima mu poput jeke odzvoni njen nečujni šapat. Naglim skokom nađe se iznad Val.<br />
„ Oni koji su nastali od majmuna zabavljaju se bolje od onih koji su nastali od mene!“- pomisli Onaj koji ih je gledao s nebeskih visina.<br />
Kasnije, toga jutra dok se Val poput balerine kretala njihovim malim stanom Džoint joj prizna da ga je nešto sa jučerašnjom kišom i njenim fluidnim čistim kapima promijenilo i da su mu životinjski ljudski nagoni postali nesnosni, štoviše zatupljuju ga jednako kao i beskonačno buljenje u televiziju. „Taj lakomisleni trenutačni užitak, tamničar je puta na koji sam pozvan.“ - rekao je, i počeo sam sebe udarati rukama po licu.<br />
Kako bilo da bilo, leptirići u Valinu trbuhu lepršali su svojim malim krilima i škakljali je do ludila. Smijala se na sav glas, a njezin smijeh punio je prazninu nastalu u njegovim mošnjama. Nije ni slutila kakvo je to golicanje koje proizlazi iz dubine tijela.<br />
Toga jutra najveći Njegov neprijatelj, Onaj od kojeg su svi zazirali umirao je od dosade. Svijet je za njega bio toliko providan i predvidljiv da je gotovo oglušio i oslijepio od dosade, ali od zabadanja nosa u Njegov posao nikada nije odustao, tako je i toga jutra iz prikrajka zavirio na Njegovo veliko projekcijsko platno baš u trenutku kada se Džoint našao iznad Val. On je za razliku od Njega bio brzoplet. Sve odluke donosio je nasumice. Odlučio se poigrati sa Njime i u trenutku njegove nepažnje zarazio Džointovo sjeme, kojim je učinio Val svojom uzvišenom podanicom. <br />
Džointu nije promaknula ta preobrazba i on strogim ali jebeno zavodničkim pogledom odmjeri Val od glave do pete i prozbori: „ Vrag se u tebi nastanio!“ Na te riječi i na muškarca s kojim živi više od pola života a gotovo kao da ga prvi puta vidi Val se ubrza bilo, sasuši joj se grlo i osjeti kako joj zastaje dah. Za novoga Džointa to je bilo previše i on izleti van iz stana, a Val preplavljena invazijom sve sitnijih lepršavih stvorenja koji nikako da se smire zapali cigaretu i stane razmišljati o neobičnom početku sasvim običnog dana.<br />
„Bajke, bajke .... . Koliko god ih krivila za sve priznajem lijepo je živjeti u njima. Crnjaci koji započinju savršeno.“ <br />
Sama sa sobom pričala je na sav glas i očito bilo joj je zabavno. Ponovo je osjetila taj nagon za izričajem kojega je davno zaključala zajedno sa mnogim drugim uzalud trošenim društvenim aktivnostima. <br />
Godine koje su joj do jučer činile opterećenje, proganjale je podivljalim hormonima, suvislim mislima, umorom, strahovima i najzad oduzimale joj želju za seksom odjednom joj se učine najbolje godine života. Zanesena tim osjećajem, ozarena lica odluči iskušati svoj položaj u bajci koja će ako ništa drugo promijeniti njen i Džointov svijet. <br />
Puna optimizma Val zakorači u novi dan. <br />
Dok je Džoint bezvoljno sjedio u obližnjem kafiću uzalud se trudeći upijati riječi dnevnog tiska morile su ga crne misli:“ Ako sam pozvan da stvorim vezu između nečeg uzvišenog i trivijalne ovozemaljske svakodnevnice, čemu moram mijenjati svoje emocionalne stavove?“<br />
„Smrknutog li smrtnika!“ začuje dobro poznati glas vražice koja mu ne da mira. Ugledavši je, Džonija oblije znoj. Pred njim je stajala žena koju je oduvijek zamišljao u svim svojim seksualnim maštarijama. Bila je to Val ali ne ona njegova svakodnevna Val, ova Val izgledala je savršeno, seksipilno. U uskom, crnom kožnom kostimu koji je u prvi plan stavljao dobro stisnute bujne grudi kojima je svaki prolaznik toga jutra poželio reći Dobro jutro. Hipnotiziran nevjerojatnom preobrazbom buljio je u nju. Njegovo izbezumljeno lice dječaka nanovo izazove invaziju golicanja u Valinu međutrbušnom prostoru. Izoštrena Džointova osjetila nisu mogla ostati ravnodušna. Njegovo emocionalno stanje podrhtavalo je uzrokovano potresom čiji je epicentar bila Val. Toga jutra Džoint nije platio kavu, nije pročitao novine, nije više razmišljao ni o ničemu. Polako, poput oprezna lopova, zavukao je ruku ispod uskog kožnog šosa i svojim nježnim prstima poput iskusnog pijaniste odsvirao tek izniklu simfoniju užitka koja će samo na tren ublažiti patnje ono dvoje igrača kojima je dosadio svijet stvoren na njihovu sliku i priliku. <br />
Na Džointa su ti tonovi djelovali mnogo jače nego što je On mogao ni zamisliti. Riječi koje je jutros izgovorio i misli koje su ga mučile odjednom su postale najveća ikad izgovorena glupost. <br />
„Val moram ti nešto reći!“ <br />
„Opet neka od tvojih pametnih zamisli?“<br />
„Val, moja osjetila su toliko istančana da mi misli ne mogu biti trezvenije nego što jesu. Roj pčela ili što god već to bilo koji se jutros nastanio u tvojoj utrobi možda je naš jedini spas!“<br />
„Moj sigurno, ali naš?“<br />
„Ne samo naš, vjeruj mi! Ako oslobodiš iusmjeriš taj roj pčela da uhvati za muda Onoga gore i spusti ga na zemlju mogla bi osvojiti Nobelovu nagradu za spas čovječanstva.“<br />
„A ne ne ne .... nema šanse da ga oslobodim, sasvim mi je ugodno imati ga uz sebe.“<br />
„Val, biti će ti još ugodnije kada postaneš prva svjetska dama. Svi će ti se klanjati. Diviti će tise. Ispunjavati će sve tvoje želje. Aplaudirati će na sve tvoje bezvezarije. Ako itko može nešto izgubiti to sam ja. Sveci su uvijek najveći patnici, ne zaboravi to.“<br />
Val se zamisli. „Hm.... ko ne riskira .... Može!“<br />
Nije sam On drhturio zbog ovog naglog preokreta događaja. Zajedno s njime po prvi puta od kada je svijeta i vijeka drhturio je i njegov najveći neprijatelj. U nevjerici stajali su svako na rubu svojega carstva, hvatali su gromove i gađali njima Val i Džointa. U panici zaboravili su da su oni zaštićeni moći vodene kugle neurotransmiterskog ruleta. U ovom zajedničkom poslu po prvi puta priznali su jedan drugome da ne mogu živjeti jedan sa drugim ali ni jedan bez drugoga.<br />
Kada je Val potaknuta Džointovim preciznim uputama disanja i opuštanja mišića počela oslobađati roj malih krilatih stvorenja osjećala se kao na porodiljnom stolu. Ako ništa drugo ući će u Ginisovu knjigu rekorda, pomisli između kratkih izdisaja i udisaja.<br />
Miris crvenih vražjih pčelica bivao je sve intenzivniji. Najviše bi se mogao usporediti s mirisom tvornice u kojoj se suše bakalari. Sve iz istog roda a opet sve tako različite. Beskrajna sloboda koju su osjetile svakoj od njih dodijelila je neku misiju. Kada je tisuće malih vragolana počelo oblijetati terasu kafića na željezničkom kolodvoru prepunom ljudi, autobusnu stanicu preko puta, ulazile su u svaku gradsku liniju, u svaki kutak neistraženog prostranstva . Među ljudima nastao je košmar. Iako je većina tih malih vragolančića imala misiju smutljivih dobročinitelja, ljudi to nisu prepoznali i umjesto da sklope sporazum s njima oni im objave rat. <br />
Mahali su rukama i nogama kao da se i sami žele osloboditi vlastitih tamnica , udarali su po pčelicama s čim god su stigli na što su se one prestrašile i svojim obrambenim žalcima počele braniti od smrtonosnih udaraca. <br />
Na veliku žalost ljudskog roda čovjek nikada nije saznao kako bi u miru sklopljenom s pčelicama njegov svijet krenuo od nekog novog početka čija bit nije Kakvog početka već Početka. Samo su Džointova istančana osjetila mogla prepoznati tu istinu. Na žalost dogodilo se je nešto sasvim drukčije od onoga što je on predvidio.<br />
U svoj toj zbrci neke od ubodenih plašljivaca napadača napao je san, onaj isti koji je Val cijelu noć držao budnom( nisu to bili bilo koji pospanci, bili su to oni kojima je karijera bila jedina važnost u životu), neke od ubodenih preplavio je smijeh onaj isti kojeg je Val oduvijek najviše voljela ( nisu to bili bilo koji hihotavci, bili su to ljudi koji su cijeli život živjeli smrknutog lica, smrtno ozbiljni bez imalo smisla za humorom), neke je pčelinji ubod pretvorio u loše pjevače, bez sluha, baš poput Val( nisu to bili svakodnevni pjevači bili su to ljudi malodušniji, hipohondri najčešće prestrašeni od svega), neki zaraženi žalcem skrivali su se i plakali tajno baš kao i ona nekada ( to su bili nekadašnji sveci i svetice od ljudi, oni koji su uvijek činili samo dobro a nikada nisu suze ispustili), oni koje su ubole prevrtljive Valine pčelice grčevito su držali glavu koja im je bježala iz ruku (oni tvrdokorni, umišljeni, netolerantni, samozvani pametnjakovići). Nastao je opći kaos. Ulica je odjednom postala najsličnija sanatoriju za umobolne.<br />
Džointa to nije omelo i dalje je poticao Val na napinjanje sve dok nije bio sasvim siguran da su sve pčele iz njezine utrobe izašle. Ona zadnja čija je misija bila odanost nije se odmicala od Val.<br />
„Uf koje olakšanje!“ primijeti Val, pomiluje pčelicu i napokon na miru sa guštom pripali cigaretu. Isto to učinio je i Džoint. Sva ta zbrka ljudi koji su rušili sve pred sobom i bježali glavom bez obzira ne uznemiri ovo dvoje čudaka.Nije dugo potrajalo, možda tek pola popušene cigarete kada se na stolici pored Val od niodkuda stvorio On. Pogledao je ljutita pogleda, dohvatio tabakeru sa stola i pripalio cigaretu. Onda mu se pogled zaustavio na naslovnoj stranici dnevnog tiska. Ugledao je veliki bijeli natpis u svijetloplavom okviru. Pisalo je velikim štampanim slovima „NOVI LIST“ a ispod tog naslova malim podebljanim crnim slovima „PETAK/ 21.PROSINAC 2012 / Njegove misli prekine duboki Džointov glas: „Božo, donesi mi pivo!“<br />
“ Može i jedan makiato!“- nehajno doda Val.bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-44190656181147491522012-03-29T18:10:00.000+02:002012-10-28T20:09:42.610+01:00Volim Irmu<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjNRrXFQM0DipemgzA92exmUwkZACxedeMy7lMYn0rYOnfwnUwKozThWQVENBR-hEszpTHy_DAaU_ZNsjS7R44USSVd23gfGlLJ3Q6ReCVyN8vzxebCCROuSuHx2e5zQg9mQ2E4AtGdcYY/s1600/volim+irmu.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjNRrXFQM0DipemgzA92exmUwkZACxedeMy7lMYn0rYOnfwnUwKozThWQVENBR-hEszpTHy_DAaU_ZNsjS7R44USSVd23gfGlLJ3Q6ReCVyN8vzxebCCROuSuHx2e5zQg9mQ2E4AtGdcYY/s320/volim+irmu.jpg" width="185" /></a></div>
Irma nije svjesna činjenice da je upravo ona, Irma, kraljica snova. Nije svjesna ni mnogih drugih vrlina koje proizlaze iz njenog snenog bića. Gleda me odsutnim pogledom. Znam, suvišna sam u njenoj blizini. „ Što ti je?“- pitam je, tek toliko da nešto progovorim. Njen odsutni pogled zaustavlja se na mojim očima i prožima me dubokom crninom u kojoj mogu uhvatiti ispucale niti njenih misli. Ne želim to!<br />
„Irma ja sam Ti!“- povičem, ne bi li bar na tren zaustavila jaz koji se stvara između nas.<br />
„Pomogni mi da ti pomognem!“- govorim joj, a između naših pogleda hvatam riječi njenih neizgovorenih misli: 'Daj da ti dam! Ti dam ti mi daj! Daj dam ti!' i gledam u tek naslućeni podsmijeh njenih usana.<br />
Toliko iste a toliko različite! Vadim iz džepa najdražu Rittericu s lješnjakom. Dok razdvajam čvrste rubove njena omota, prikrivenim pogledom hvatam Irmine duge, koščate prste, koji se primiču maloj crnoj točkici na bradi. Njena potreba za dodirom tog univerzalnog komadića lica jednako je velika kao i moja potreba za čokoladom. Ovisnosti! Proklete ovisnosti kojih se ne želimo riješiti. Dok gutam to božansko mliječno otkriće, ona ispunjena jednakim zadovoljstvom, između palca i kažiprsta nježno miluje božansku crnu dlaku, ne veću od centimetra, koja izviruje iz sićušne joj točkice na lijevoj strani brade.<br />
Volim Irmu. Znam, i ona voli mene. Ne krivi me što je izgubila snove. Ne krivi me što je usamljena. Ne krivi me za ništa, iako znam da sam ja jedini krivac za sve što je ona ikada učinila ili nije učinila. Za sve što joj se ikada dogodilo ili nije dogodilo. Za sve "je" i "nije." Flegmatična Irma! Nikada neće priznati!<br />
Tek sada, kada je vidim oguljenu do snova, naslućujem koliko je za nju poguban moj stvarni svijet činjenica koji svakodnevno prostirem pred nju. Zašto to činim? Čega se više bojim? Irminih snova ili vlastite realnosti.<br />
Zbog nježnosti, njena lica djeteta, koje vjeruje u snove! Zavist! Prokleta zavist!<br />
Njen pogled postao je bistar. Znam, da čita moje neizgovorene misli, da osjeća moje poljuljano tlo pod nogama. Pred njom ništa ne mogu sakriti.Proniciva prokletnica!<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9dnb2s9wiG0-pmdoQZZ8DwrdJ3fa1qjgNMAXgYaHVdh-dDQdwzwENxXt2EcPPPiL33y96YRd6BtOEFe32fGSINpjMFYtJWAIwtR0zm9V8Dk6onGi2dF5_1duoYVuLRrrhePcjlCIyEJ0/s1600/zena+vrana+1.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj9dnb2s9wiG0-pmdoQZZ8DwrdJ3fa1qjgNMAXgYaHVdh-dDQdwzwENxXt2EcPPPiL33y96YRd6BtOEFe32fGSINpjMFYtJWAIwtR0zm9V8Dk6onGi2dF5_1duoYVuLRrrhePcjlCIyEJ0/s320/zena+vrana+1.jpg" width="153" /></a>Ruku s kojom je do maločas milovala svoju crnu dlaku ispružila je prema ostatku čokolade.Ne razmišljajući podignula sam svoju lijevu ruku prema bradi i počela milovati nevidljivu crnu dlaku koja je odbacivala svaku moju činjenicu za razumljivim objašnjenjem njenog nastanka.<br />
„Shvatila si!“- nakon nekog vremena promrmlja Irma, punim ustima tek rastopljene crne smjese po čijoj je gustoći jezikom hvatala lješnjake.<br />
I prije nego je to rekla bilo mi je jasno da su sve moje činjenice nestale dok sam između prstiju lijeve ruke nježno milovala usamljenu crnu dlaku. Milina! U izgubljenoj slici činjeničnog umjesto dlake osjetim ispod prstiju kako milujem nježno perje Irminog crnog kosa, koji je vjerno prati kroz sve snove. Spoznaja da na mojoj bradi živi Irmin crni kos, a nitko osim nje ne može ga vidjeti, ispuni me radošću. Opet me je dotaknula, onim nečim što je uzdiže iznad mene.<br />
U još jednoj Irminoj kuli sagrađenoj od snova smiješim se poput djeteta. Smiješi se i ona.<br />
„Irma ne želim te nikada izgubiti!“- vičem u sebi.bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-83409244537815193722012-03-17T19:54:00.001+01:002021-01-12T20:49:13.573+01:00Kuleri njihovi ratovi i sujediMožda je ovo istina a možda i nije, vrag će ga znati, ali ta kuća zaista postoji i u njoj žive neki ljudi, da li su ukleti ili ne, samo oni znaju, a takvo što ne odaje se, o tome se ne priča a svaka pomisao o tome, odbacuje se.<br />
U toj staroj, poprilično trošnoj kući čiji se zidovi ljušte kao tjeme tek rođene bebe Kuleri imaju stan u suterenu. Ulaz u zgradu je na glavnoj cesti. S te strane ne može se vidjeti njihov stan, tek prozori s prizemlja i prvoga kata. Oni su poput nevidljive tvrđave ukopani podno ceste. Ima to i svojih prednosti. Kod njih se ulazi kroz velika, kovana od željeza, ukrašena kamenim stupovima, stara dvorišna vrata, tik uz zgradu. Stan nije velik, sasvim dovoljan za dva studenta, ali oni nisu studenti, iako vrlo mladi pored njih trčkaraju njihova djeca. Iz tog dvorišta pogled na svijet se mijenja. Pred njima se pruža beskrajno plavetnilo mora obasjanog suncem, čuje se dječja graja, a miris mora isprepliće se sa slatkastim mirisom krema za sunčanje. Stan, da je još i manji Kulere ne bi bilo briga. Mladost, ljubav, sreća i vrt na litici s dvorištem iznad mora, to je najljepša moguća realnost kojoj bi samo netko zaista malodušan mogao odoljeti. Ni miris vlage koji se širi kroz njihova dva mala prozora iz suterena ne može otjerati tu sreću. Kada su se doselili uz rubove kamenih dvorišnih ploča nicali su snopovi trave govoreći o njegovoj napuštenosti. Zaista, u dvorište nitko prije Kulera nije zalazio iako su na najvišemem katu zgrade živjeli neki ljudi koji su kroz prozor promatrali tek doseljene mlade Kulere poput izložbenih životinjica u prirodoslovnom muzeju. Oni se nisu obazirali na njih. Uživali su u svakom kvadratu skučenog stana kojeg su domišljati, davno umrli vlasnici zgrade od podruma pretvorili u životni prostor. Kako su ga lijepo sredili. Srušili zidove, s njima i sva ona malena vrata, sazidali volte, podno njih šankove koji su odvajali prostor, proširili sobu za djecu. A njihovu sobu? Njih dvoje su se voljeli stiskati pa im nije padalo teško spavati na kauču u malom dnevnom boravku. Kuhinju i hodnik popločili su, on je lijepio pločice a ona fugirala, on je gletao a ona farbala. Veselili su se svom malom stančiću jednako kao da je dvorac. Zapravo, on je i bio njihov dvorac.<br />
Jednog popodneva zadovoljno su sjedili uvaljeni na kauču kada je on na njenim bijelim hlačama ugledao sitne, sitne točkice. „Što ti je to na hlačama? Upitao je saginjući se prema njenim koljenima. „Buhe!“ odgovorio je prije nego je ona uspjela razaznati. Otkrili su da se u njihovim austro-ugarskim drvenim podovima koji su se na pojedinim mjestima trulili od starosti skriva cijeli jedan svijet minijaturnih buha. Iako su skakale na noge svih njihovih gostiju nikada ih nitko nije razotkrio. Samo su oni znali njihovu tajnu ali zbog nekakve, samo čovjeku poznate sebičnosti nisu je željeli s nikim dijeliti. Nabavili su prekrasnog perzijskog mačka. Bio je sav okrugao i svjetloput. Činilo se kao da je stigao s Oktoberfesta pa su ga nazvali Hans. Buhe su poludjele za njim. Sve manje su ih osjećali po nogama a umjesto borbe pijetlova, gledali su borbu mačke i buha. Potrošili su brdo Neopitroida i različitih insekticida ali kada je vrag odnio šalu i na mjestima gdje bi Hans nemirno ležao pronalazili stotine sitnih bijelih jajašca, koja su slobodno mogli prodavati u vrećicama s natpisom „Griz“, morali su pozvati dezinsekciju. To je zaista najbolje osposobljena vojna jedinica u ratu s gamadi. Ali jadni stari Hans nije se izvukao. Taman kad su se riješili unutarnjih buha njega su počele napadati i sve one vanjske, mnogo veće i zločestije. Nije bilo druge, Hans se je morao odseliti. Kulerima je srce pucalo od tuge ali nije bilo druge.<br />
Ali NE! NE! Nisu tu završili njihovi ratovi. Još je tu živjelo svjetova, dobro skrivenih od pogleda. Zvuk bušilice za neke svjetove može biti jednako poguban kao i potres za nas ljude. Njihovi plafoni kao i sve u stanu bili su stari i trošni. Od povijesti koja je bila zapisana u njima sve više su se naprezali i samo čekali trenutak da skroz popucaju. Bušili su fasadu veseleći se novoj satelitskoj anteni. Nije to bio obični zvuk bušilice bio je mnogo jači jer je trebalo bušiti kamen. Nisu ni slutili kako s time izazivaju katastrofu zbog koje će probuditi iz dubokog zimskog sna tisuće mesnatih, crnih, debelih muha. Možda to i ne bi bilo toliko važno da se one nisu nastanile baš u njihovom malom, niskom, trošnom plafonu. Taj prodorni, gromki zvuk toliko ih je uznemirio da su se panično uskomešale skrivene u gredama unutar plafona, i u tom ludilu ko muhe bez glave, zabijale su se u plafon sve dok nisu probile žbuku i opkolile ih. Bila je to prava invazija. Zaprepašteni nepozvanim gostima, njihovom mnogobrojnošću i bezobraznom smjelošću odlučili su se na istrebljenje. Zvuči gadno, znam, ali nije bilo druge. Ili one ili oni. Muhe se nisu predavale lako iako su padale ko trule kruške po podu. Nije im bilo kraja a bližila se ponoć. Nisu više imali insekticida a njih je bilo više nego Rusa. Tu noć svih četvero Kulera prespavalo je u autu, a drugi dan na brzinu su zažbukali plafon dok su njihova djeca usisivačem usisavala muhe odlagajući ih na vječni pokoj.<br />
Možda zvuči pretjerano ali zaista nije ni tu kraj njihovih ratovanja za teritorij. Sjeverni dio stana, ukopan ispod ceste obzidali su duplim zidom da se zaštite od vlage. Nisu ni slutili da su izgradili savršen tunel između dva zida u kojem su se naselili miševi. Ponekad bi kroz otvor za ventilaciju izlazili na najvišu policu u kuhinji, i oni su ih već po zvuku malih šapica koje stružu dasku dočekivali. Zbog njihovih malih sitnih očiju kojima su ih radoznalo s distancom promatrali i zbog toga šta su znali gdje se treba zaustaviti postali su im nekako simpatični. Bili su to njihovi mišići sa sjevera o kojima nisu nikome pričali. Ponekad dok su se veselo družili u društvu s gostima samo oni su znali da ih s gornje police budno prati mišje oko. Kupaona je isto bila smještena na tom sjevernom zidu. Jedne nedjelje njihova kći, Eva, ležala je u kadi. Mladi tek izlegao miš još uvijek nesiguran u hodu izašao je po prvi puta iz ventilacije i stvorio se na najvišoj polici. Ugledao ih je tako velike i bučne, prestrašio se je, zavrtjelo mu se u glavi i umjesto da se vrati u tunel on je od straha zalutao i pao točno Evi u kadu. Eva je vriskala, i od tog dana kada su miševi prekoračili svoje ovlasti Kuleri su im objavili rat. Bilo je okrutno, znam, ali opet iznova postavilo se pitanje ili miševi ili oni. U stanu su se zadržavali jedino u hladnim, kišnim danima a ostatak vremena provodili su u vrtu smještenom na litici iznad mora. Kuler je obožavao roštiljati pa su često objedovali u vrtu okruženi mačkama koje je miris užarena mesa privlačio više od ičega. Svaka od tih mačaka imala je osobnost nekog njihovog poznanika ali o tome već postoji priča.<br />
Sve tople, ljetne noći provodili su obasjani mjesečinom dok su nad njihovim glavama kružili šišmiši izvirući iz rupa u stijenju litice. Između mora i mjeseca, u središtu šišmiševa kruženja punili su se energijom. Tada su i upoznali Šišura Šura. O njemu isto postoji priča.<br />
Zasadili su palmu. Iz šume su donijeli đurđice i posadili ih podno palme. Pasala im klima i one su se širile a njihov miris opijao ih svakog proljeća. Imali su i trešnju i malu ljetnu kuhinju. Taj mali komadić vrta bio je njihov raj na Zemlji. Njihovoj sreći nije bilo kraja.<br />
Zekić, vječni neženja, starosjedilac, čovjek od kojih šezdeset i pet godina živio je u vrtu blizu njihova. Nekada je cijela kuća pripadala njegovim precima a sada je imao još pola zgrade u vlasništvu. Imao je tup, golublji izraz lica i volio je puno pričati. Razgovor s njime iziskivao je veliku koncentraciju jer je Zekić imao deformiranu usnu i govornu manu. Stalno je pričao o prokletstvu kuće i želji da čim prije proda ostatak zgrade i odseli. Njegov jedini posao bio je davljenje mačaka i uzgoj goluba. Imao je mnogo naslijeđene imovine i mnogo pokupljenih kroz život frustracija, mnogo gorčine, ali nikog bližnjeg s kime bi to dijelio pa bi jednom mjesečno dolazio Kulerima i pričao kao navijen bez da se zaustavlja dok bi oni pospano kimali glavom i molili boga da ih oslobodi Zekića.<br />
Teta Zlica, stara udovica živjela je u kući tik do njihove. Njihovo dvorište koristila je za prolaz u svoje dvorište. Mrzila je Zekića i sve pokojnike koji su nekada tu živjeli. Jednom je pitala mladu Kulericu, „Jeste pogledali Zekiću u međunožje?“ Iznenađena tim pitanjem ona je upita, „Zašto?“ a Zlica joj odgovori, „Pogledajte pa će Vam sve biti jasno! Ona stvar mu je nevjerojatno velika pa mu se ne može dignuti. Impotentan je! Zato je neženja!“ Teta Zlica je prešla sve starosne dobi i zauvijek ostala zlo od žene. Mrzila je svih i uvijek čekala priliku da nekome napakosti. Nedjeljom je obavezno išla na misu, tu odmah preko ceste, prva kuća do njih. Čini se da joj Bog svake nedjelje oprašta grijehe. Još uvijek njena slika nije izašla u osmrtnicama dnevnih novina.<br />
Ali ni Zekić ni Zlica u svojoj mržnji nisu mogli nadmašiti Preseratora. Preserator i njegova obitelj pored Kulera jedini su živjeli u zgradi. Oni su bili na vrhu a ulaz im je bio onaj s ceste. Imali su četvero djece. Preserator je imao dvoje iz prvog braka i jedno iz ovog, a Preseratorica, njegova žena jedno iz prvoga braka i ovo zajedničko koje smo već ubrojili. Preseratorica je plavuša, konjske face u srednjim tridesetim godinama. Ima uska ramena i uski struk a velike sise i ogromno dupe. Iako je to bilo naglašeno samo po sebi Preseratorici to nije bilo dovoljno već je po svaku cijenu isticala to do tančina. Ona je jednostavno uživala u tome da se svakom muškom stvorenju bio to čovjek ili ne, digne ona stvar, ugledavši je. Njen muž Preserator bio je seljačina iz neke zabiti. Uz nju dobio je sve o čemu je oduvijek sanjao, život u gradu, posao, stan u elitnom dijelu grada, odijela i ženu na koju masturbira svaki mužjak. Svaka njegova priča svodila se na hvalospjevu. Njihov vrt bio je smješten između Zekićeva i Kulerova, zarastao korovom, ograđen ruzinavom ogradom. Nikada ga nisu koristili. Tek kada bi ugledali kroz prozor mlade Kulere, oni bi se spuštali uzbuđeni što će imati priliku biti viđeni. Preseratorica bi zategla sve što je mogla zategnuti na sebi i cijela njena pojava vapila bi „Dignite se kite!“ Kuler je znao komentirati, „Siguran sam da ta ne zna šta je dobar fuk!“ Njegovoj ženi je ona bila draga susjeda. Kada ne bi bilo Preseratora u blizini ona se je rado nudila za pomoć bilo koje vrste. Kada je Kuleru pao kamen na nogu, ležao je u krevetu s otečenim nožnim palcem a ona ga došla posjetiti. Imala je na sebi tek mali komadić robe koji joj jedva prikrivao stidnicu. Stala je uz uzglavlje kreveta, točno nad njegovim licem i brižno se raspitivala kako mu je. Gledajući u njen muf nekako ošamućeno odgovorio joj, „hmmmm… ma dobro, dobro“. Preserator nikada nije smio saznati da ih ona posjećuje dok njega nema. Ne zna se zašto ali tako im je Preseratorica u povjerenju rekla. Tek s vremenom shvatili su da je Preserator poremećena ličnost. Uvijek, baš uvijek kada bi ih ugledao u vrtu dolazio bi u svoj zarastao vrt, naslonio bi se na ogradu koja ih dijelila i slušao njihove priče. Njegova jedina konverzacija osim hvalospjeva svodila se je na nogomet. Po svaku cijenu želio je ostavljati dobar utisak na ljude misleći ako se samohvalo veliča da nitko neće saznati njegovu drugu stranu ličnosti, onu koju provodi u samoći stana zlostavljajući svoju obitelj i mrzeći svih, želeći svima zlo. Jednoga popodneva, uspaničena Preseratorica uletjela je Kulerima u stan sa zajedničkim djetetom od Preseratora, prestrašena molila ih da joj pomognu u obrani od Preseratora koji im prijeti smrću . Minutu kasnije doletio je i on za njima. Kulera to nije uznemirilo. Znao je on te tipove koji se iskaljuju na ženama a u stvarnosti su manji od mrava. Ulovio ga je za okovratnik košulje i izbacio iz stana. Kulerici je sve to bilo jako neobično.<br />
Nabavili su psa, bobtaila, zvao se je Vesper. Bio je to psina i pol, veseljak kakvog nema. Kad god bi se tko pojavio u dvorištu on bi od veselja poludio, skakao na svih, lizao ih i bacao na pod, sve osim susjeda. Prema njima je bio suzdržan, ali ga je zato dubok zvuk brodske sirene uznemiravao do ludila. Kad god bi se ta sirena oglasila on bi polomio sve noge trčeći iz dvorišta u stan i skrivajući se u ćošku ispod stola.<br />
A onda jednoga dana Zekić je prodao stan, onaj mali u suterenu, skroz do Kulerovih. Dobili su nove susjede, majku i kćer i sina od kćeri. Kćer je bila godina tu negdje kao oni, a dijete je imalo tri-četiri godine. Nisu ih mnogo viđali. Uvijek su bili u stanu, zaključani iza zatamnjenih prozora. U dvorište bi izlazili samo kada bi stavljali robu na sušilo. Kćer je majku zvala Mic, a Mic je kćer zvala Ćićo. Ćićo se je uvijek odazivala sa „Aaaaaa!“ a Mic isto tako. Dijete se je zvalo Ratko. Ponekad su ga znali čuti kako o sebi priča u ženskom rodu, „Pala sam!, Jela sam!“ Ratko se nikada nije igrao u dvorištu. Ponekad bi samo gledao kroz prozor i skrivao se ugledavši Kulere. Bojali su se Vespera, ali ne samo njega, bojali su se svega, mačaka, ljudi, prašine, svjetlosti… Kćer je na vrata stavila pločicu s natpisom „Doktorica Ćićo“ iako ih nitko nikada nije posjećivao osim Đura Kese. Bio je to stariji čovjek, oženjen. Jednom su ga Kuleri sreli u supermarketu sa ženom, pravio se da ih ne poznaje iako ih je u njihovu dvorištu uvijek ljubazno pozdravljao. Kesa je kod Mic, Ćiće i maloga Ratka uvijek dolazio s punim torbama. Jednom su ga vidjeli u autu kako se ljubi sa Ćićom. Onda su shvatili zašto se pravio da ih ne poznaje.<br />
Bila je veljača. Vani je kao iz kabla padala kiša. Kulerica je sjedila u dječjoj sobi za šivaćom mašinom da zgotovi dječje kostime za maškare. Kuler je bio tu negdje u blizini. Odjednom su čuli da netko otvara njihova vrata i viče čudnim naglaskom, „Pomozte! Pomozte!“ Skočili su i ugledala Mic s djetetom koje ju držalo za ruku. Velike crne oči djeteta, začuđena i nesigurna pogleda, nikada neće zaboraviti. „Što se je dogodilo?“ u isti glas zapitali su, dok je Mic poluhisterično sa suzama u očima i dalje uzbuđeno ponavljala, „Pomozte! Pomozte! Ćićo će se ubiti! Ne znate vi nju! Ona je takva! Kad nešto naumi to i napravi!“<br />
Kulerica nije mogla vjerovati da je to moguće, ali usplahirena žena natjerala je da povjeruje da će se za koju minutu u njihovoj kući dogoditi samoubojstvo.<br />
„Požuri! Požuri!“ govorila je mužu dok se on lijeno vukao govoreći, „Ma daj, baš će se ubiti?!“ Njemu je sve to skupa izgledalo glupo, ali uspaničena Mic i prestrašena Kulerica natjerale su Kulera u spašavanje. Nakon par minuta kada se vratio Kulerica ga radoznalo upitala što je bilo. Smijuljio se je nekako čudno, onako bezvezno, glupo, i rekao, „Ništa!“ „Kako ništa, možda je htjela skočiti s litice!“ rekla je ona. On se je i dalje smijuljio, pa joj ispričao da ju je zatekao kako leži na krevetu, glavom uronjenom u jastuk. Pitao ju je, „Što ti je?“ a ona je kroz jastuk vikala, „Bižća! Bižća!“ i on je otišao.<br />
„Jebote! Ona je vukodlak! Rekao je nekako čudno.<br />
„Zašto?“ pitala ga začuđeno Kulerica.<br />
„Da joj vidiš noge!“ rekao je.<br />
„Što joj je s nogama?“ upita Kulerica..<br />
„Ne vide se od gustih crnih dlaka!“ Zašto je to u njima izazvalo smijeh, samo oni to znaju. Smijali su se još danima.<br />
Par dana kasnije Zekić im pokucao na vrata.<br />
„Znate došao sam Vam javiti dobru vijest. Prodao sam i ovaj kat iznad vas. Đuro Kesa kupio ga za Ćiću. Napokon mogu otići iz ove uklete kuće!“<br />
Došlo je proljeće. Procvala je trešnja, niknule su đurđice. Sjedili su navrh litice ograđeni od provalije željeznom kovanom ogradom. Ispod njih ljuljuškalo se razigrano more. Kuler je primijetio da se u grmlju visoko na litici, tek malo dalje od Zekićeva vrta nešto pomiče kroz šipražje. Odjednom su čuli lom granja i ugledali nečije noge koje su skliznule i visjele u zraku. „Ajme šta se to dešava!“ rekla je Kulerica. „Netko je skoro dobio krila!“ rekao je on, uvlačeći oprezno još jedan dim, pogleda uperenog u noge koje strše nad provalijom. I baš kada su pomislili da taj netko doslovno drži život u vlastitim rukama, puknula je grana koju je držao, ili možda srce koje nije osjećalo tlo pod nogama. Nešto je puknulo. Pred Kulerima se kao na trodimenzijalnom ekranu pojavila slika ispruženog tijela čovjeka koji sasvim opušteno, ispruženih ruku, u slobodnom padu, leti prema moru. Dao je svoj život za šparoge koje su rasle uzduž litice na kojoj se smjestila ukleta kuća.<br />
Tek par dana kasnije na uskom strmom putu prema plaži, sazidanom od stotina stepenica osvanuo je natpis „Zabranjeno kupanja!“ Na slici koja ga krasila bila je nacrtana valovita linija iznad koje se ocrtavala glava čovjeka prekriženog ravnom linijom.<br />
Tog ljeta obala podno litice, koja je dijelila svoju sudbinu s morem, izgubila je sjaj i postala brončana, sluzava, a more je izgubilo svoj miomiris.<br />
Prokletstvo njihove kuće se je kroz kanalizacijske cijevi spustilo sve do mora i bez srama pokazalo svoje prljavo lice.bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-5447756034066712232012-03-16T11:01:00.000+01:002012-04-17T20:46:30.283+02:00Za dobra stara vremena-Priča III o Val i DžointuJutros se Val ustala ranije nego obično. Sanjiva krenula je prema kupaonici a kroz misli opet joj prolazi ista jutarnja misao, „Jebeni centar. Ne mogu otvoriti prozor. Ne smijem izaći na balkon. Danas je opet jedan od onih dana kada se pune silosi i žuta prašina siluje savršeno zagađeni zrak. Smrad cigareta uvukao se u zidove stana, u robu, u posuđe, čak mi i hrana smrdi po dimu. K'vragu, moram popiti kavu i zapaliti jednu da me prođe ova tupa bol u čelu. Nema goreg nego dignuti se s glavoboljom. Nije to obična glavobolja koja dođe i prođe. To je gradska glavobolja koja se uvuče samo u one koji žive u strogom centru. Dovoljno je pogledati kroz prozor i umjesto ovčica na zelenim pašnjacima ugledati krovove na kojima umjesto ptica stoje antene, radari, čija elektromagnetska polja rade na istoj frekvenciji kao i moj mozak. Eto zbog čega se budim s glavoboljom. Željela ne željela kroz moždane vijuge prolaze mi sve te informacije. Kada bi svi ljudi nosili na glavama antene koje bi poticale telepatske mogućnosti... Uf... gadno, kakve bi tek onda imala glavobolje.“<br />
Sat vremena prije Val ustao se Džoni, odmila nazvan Džoint.<br />
„Jebeni centar. Otvaram prozor. Izlazim na balkon. Divota. Silikonska prašina, učmala u silosu punom žita, pobuđuje savršeni sklad misli i tijela. Prilagodba! Miris cigare uvukao se u zidove, a iz zidova u moje, alergijski načete nozdrve.<br />
A, ne, ne, ne želim popiti kavu i volim bol u pročelju trećeočnih prikaza iza svevišnje savršenosti ljudske košture. Baš je lijepo ustati s glavoboljom. To je ona gradska, mirišljava i seizmički nedodirljiva glavobolja, a ovce na zelenim pašnjacima neka gledaju ovnovi.“ Odlučio je da će dan započeti jednim malim susjedskim prepadom.<br />
Zadovoljan, bez glavobolje spuštao se Džoint polukružnim stepenicama prema izlazu. Susjede mu požele „Dobro jutro susjed!“ odmjeravajući ga od glave do glave. Kad se spustio kat niže one uzmu metar da izmjere u kojoj mu fazi dupe. Da li je još jebizovno?<br />
Ušao je u prvi otvoreni dućan ispred kojeg je visjela crvena kugla. Htio ga opljačkati, ipak, te žute djevojčice su ga uvjerile da iznimno poznaju ljudsku psihu. „Ne, ne gospodine, nemojte me pljackati. Idemo iza, posevajte me i uzmite sto vam padne pamet.“ Ali jebi ga, Džoint je u pedesetima, neka radi tko mora, proljeće je.<br />
<br />
Još uvijek u pidžami Val traži kafetjeru i ugleda je među suđem koje od jučer čeka na pranje. Mrzi jutarnje pranje posuđa ali sinoć joj je to bila zadnja pomisao u glavi. Dok se kava kuha pali radio iz kojeg dopiru riječi pjesme „Za dobra, dobra stara vremena.“ Po pjesmi koju prvu čuje ona prepoznaje dan. To je njen tarot, iz njega naslućuje budućnost. Koji je danas dan, nema pojma, šta da kuha za ručak, nema pojma, gdje je Džoint nestao tako rano, nema pojma, kako su joj na vratima skoro pedesete , nema pojma. „Fuj, fuj, fuj kako mrzim tu brojku koja započinje na slovo P.“<br />
<br />
Hodajući prema obližnjem kafiću Džoint razmišlja:“Predivno jebeni centar. Uživam u listanju dnevnog sranja natopljenog olovnom bojom, a sve riječi koje počinju na slovo P.....cmok, liz, cmok, cmok...obožavam.“<br />
Val nije klasična žena skoro u pedesetim godinama. Ona nema simptome klimaksa i nikad ih neće imati. Ona ne radi ono što ne voli osim ako na to nije primorana, ona uživa u onome što voli, a voli jutra prespavati. Ponekad u danima poput ovog kada se ustane oko osam povjeruje u onu staru poslovicu - Tko rano urani dvije sreće ugrabi.<br />
Džoint je klasični jebeno gradski muškarac u pedesetima i ima teške traume klimatsko-vremenskih promjena. Radi jer je na to primoran. Obožava rano ustati. Nedavno mu je prišla jedna kurva tu iz okoline, kao muškarac odjevena. Napričala mu je gomilu laži, a on, gradski štakor, sagnuo se i poljubio ju s osmijehom na usnama rekavši: „Tko rano urani dvije „P“ tičke ugrabi.“<br />
Vremena s djecom i školom prohujala su vihorom, ali Val, ona ne može prohujati vihorom. Svojim izgledom zaustavila je vrijeme poput Doriana Greja. Kad bi Džoint to čuo rekao bi: „Baš taj dotični Dori Gay napravio je životni tempo savršen za ljude u pedesetima.“ Ušao bi u zatamnjenu sobu, stao ispred vlastitog portreta i savršeno masturbirao govoreći: „Ne postoji ta riječ na slovo P koja to može nadoknaditi.“<br />
Za njega su uvijek neka vremena prohujala sa vihorom. Kiša, jugo, bura, snijeg. „Jebeno mi je drago kad nešto prohuja, svrši, a svršiti se mora pa makar i s vihorom. A tek kad nas otpuše vjetar...koncentracija je isto što i konclogor. Predivno. Ljudi mi govore da su u logorima bili maksimalno koncentrirani koncentrati, a tegobe izazvane upalom zglobova, srca, pluća, želuca, jetre, hemoroida, čine ih najsavršenijima. Samo treba naučiti uživati u tome.“<br />
A Val, ona ulazi u zatamnjenu sobu na čijim prozorima vise teški crveni zastori samo u trenucima kada je nitko ne vidi, a iz starinskog, već požutjelog, velikog ogledala, groteskno uramljenog , gleda je ono drugo lice koje vrijeme nije štedjelo, ona Val čija kosa nije obojana u crno, čije ruke su naborane, koža ispucala i suha, a pogled, pogled pun straha. Čuje ženski glas s radija koji govori o nepovoljnoj biometeorološkoj prognozi za meteopate, „ ...pa bi meteopati mogli imati smetnje u vidu glavobolje, nesanice, razdražljivosti, slabije koncentracije i slabijeg raspoloženja, a kronični bolesnici pogoršanje svojih tegoba.“<br />
Val mrzi te gluposti o meteopatima i ljude koji padaju na njih. To im je dobar izgovor za izgubljenom mladosti, misli ona. Često je znala čuti „ joj pa ti se ništa nisi promijenila a znaš ja imam depresivni posao, uz to još i ovo vrijeme utječe na mene“, a oni drugi koji nisu imali posao a bilo ih je sve više, oni su pak bili depresivni jer ga nemaju, vrtjelo im se u glavi i kad je biometeorološka prognoza bila povoljna. Nju nisu mogli navući na ta biometeorološka sranja i ona izađe iz zatamnjene sobe ne osvrćući se na lice koje je gleda iz ogledala. Tiii-duu, tiii-duu.....čula je zvuk sirena hitne pomoći. U neposrednoj blizini bolnice čovjek se navikne na taj zvuk kao na cvrkut ptica pa se više i ne obazire na njega.<br />
Val je zamišljeno ispijala svoju kavu paleći cigaretu kada je trgne zvono telefona. Nije voljela telefonske pozive, pogotovo tako rano. Uvijek se nerado odazivala na njih. „Halo, tko je?“ „Klinički bolnički centar, trebali bi hitno gospodina Džonia Zgubidana, znate treba nam njegova krv!“ „Žao mi je, njega nema!“ „Možete nam dati njegov broj mobitela?“ „Na žalost ne mogu, nema ga!“ „Možete mu prenijeti da ga hitno trebamo?“ „Da kad ga vidim.“ „Hvala, doviđenja!““Doviđenja!“<br />
Da li da im vjeruje ili ne? Da li zaista nekome treba spasiti život? Pa nije valjda bolnica ostala bez i jedne kapi krvi. Ne vjerujem, misli Val i okreće broj mobitela.<br />
Džoint je sjedio na terasi kafića smještenog u samoj zgradi željezničkog kolodvora odmah ispod zgrade u kojoj su živjeli, ispijajući svoju jutarnju kavu i listajući dnevne novine. U cijelom svom bračnom vijeku mogao je na prste izbrojati koliko puta se je Val ustala zajedno sa njime. Davno je prestao o tome razmišljati a naviku koju je stekao ne bi više mijenjao čak i kada bi se ustala. Nakon što je bankrotirao, izgubio vjeru u sve institucije, vjeru u ljude, samo bi još i to trebalo. Zvuk mobitela mrzio je jednako kao i ovrhe koje su stizale poštom. Opet po tko zna koji puta uspjela mu je uvaliti mobitel a znala je koliko to mrzi. Njoj za ljubav popustio je i evo više ni kavu ne može popiti do kraja.<br />
Najprije mu onaj zvuk hitne tiii-duu, tii-duu, tii-duu... dao poticaj za život. Pomislio je „Još jedan sretnik uspio je dostići nirvanu. Razgolitio ju je, pojebao i njegovo ispunjenje je prešlo kozmičke razmjere.“<br />
Sjedio je Džoint na toj terasi. Sjedio i ispijao. Ispijao što se ispiti dalo, uživao u najcrnjoj crnoj kavi začinjenoj dvadesetak posto i cigarom od desetak posto katrana i znao da je njegova savršena krv idealna za nekog sretnog izabranika. Rekao bi:“ Glasnika napaćenog naroda.“<br />
„O pa ti si budna a tek je osam sati!“ „Ma pusti me, opet sam imala grozne snove! Nego zovu te iz bolnice, treba im tvoja krv.“ „Jedino šta mi je ostalo, ako je, nisam siguran. Dobro, vidimo se kasnije!“<br />
Prvi dani proljeća djelovali su na Val jednako kao i na sve životinje koje spavaju zimsku san. 20 stupnjeva na termometru poput adrenalina potaknu je da iz najdubljeg kuta ormara izvuče crnu svilenu haljinu bez rukava na kojoj su bile iscrtana različita šarenila u svim zelenim nijansama. Veselila se lakoći materijala pa navuče na sebe crnu košuljicu preko nje usku haljinu koja je završavala iznad koljena, crne mrežaste čarape i na kraju natakne na noge gotičke pankerske čizme s visokim platformama i remenima koje je pažljivo zatezala jedan po jedan. Tko rano urani dvije sreće ugrabi, pjevušila je u sebi dok je ispred ogledala spuštala dugu crnu kosu koja joj prekrila uska ramena. Žarko crvenog ruža nije se željela odreći nikada. Njene pune usne jednostavno su vapile za njim od dana kad su ga upoznale. Baš kao i ona tako i njen stil nije bio ukalupljen, dozvoljavao je sve moguće kombinacije i varijacije na temu. Danas se budila priroda, a jedino Džoint prepoznati će tu simboliku njenog današnjeg imidža. Ogrlica od niza perli zeleno-žuto-crnih koje su se u nekim dijelovima spajale u žarkim, žutim cvjetovima bila je zadnji detalj kojeg je stavila na sebe.<br />
Zadovoljna, bez glavobolje spuštala se polukružnim stepeništem prema izlazu. Susjed s nižeg kata poželio joj dobro jutro odmjerivši je od glave do pete. Navikla je na te bikove koji su patili za napuštenom prirodom. Često je znala izlaziti iz zgrade i brojati koliko bikova ima na putu do tržnice koja se smjestila odmah preko ceste. Ponekad je u tih dvjesto metara nailazila na cijela krda. Njene igre bile su toliko sulude da je u njima čak prepoznavala i krave i ovce, i sve domaće i divlje životinje.<br />
Nije ni primijetila da je s terase kafića preko novina promatra Džoint. „Jao meni što je ovo dosadno“, misli on. „Proljeće, imidž, slojevi šminke, lastavice, ogrlice, crne čarapice...U redu može! Izvukla je Val iz ormara crnu svilenu haljinu stvorenu za pogreb. Crne mrežaste čarape da je svatko poželi pofukati u letu, a gotičke pankerske čizme za one sado-mazo da si mogu špic nabiti u guzicu. Šminka, dva milimetra debljine, rođena usta za pušenje a boja nije primarna. Eh, eh! Taj njen neukalupljeni stil već je toliko ukalupljen da mi se sere od same pomisli na njega.“<br />
Jutros je Val najprije ušla u trgovinu ispred koje je visjela velika crvena kugla. U tom kokošinjcu mogla je pronaći čipkaste čarape u pola cijene nego drugdje. Ovoga puta tražila je bijele. Proljeće je poput rođenja, čedno i nježno, neokaljano bjelilo iz kojeg će niknuti sve ono žarko šarenilo. Pronašla ih je i to baš onakve kakve je željela, cvjetnog uzorka. Miris trgovine podsjećao je na znoj, na prekooceansku plovidbu, na prekobrojnost, a melodija koja je preplavila zrak bila je najsličnija prekuhanoj riži. Osvrnula se oko sebe, jedan par čarapa neprimjetno je spustila u torbicu koja je nježno doticala njene izražene kukove a drugi je s osmjehom pružila simpatičnom žutokljuncu iz čijih je očiju izvirao bikovski nagon.<br />
Ulicom punom prosjaka, beskućnika, lopova, studenata, slučajnih prolaznika koračala je lagano kao livadom. Na uglu skrenula je u poprečnu ulicu. Ulica koja se spajala s tržnicom bila je prepuna svakojakih rabljenih stvari pobacanih po podu koje su ljudi izvlačili iz svojih uspomena ne bi li se prehranili taj dan. Ponekad je u tom džumbusu pronalazila prekrasne predmete kojima nije mogla odoljeti pa ih kupovala osjećajući kao da kupuje komadić vremena iz kojeg dolaze. Taj dan pažnju su joj privukle dvije fotografije. Kada je čovjek ugledao sjaj u njenim očima znao je da je dobio kupca, „Znate ovo je ostavština mog djeda, siguran sam da ove fotografije imaju oko sedamdeset godina.“ Znala je da čovjek govori istinu jer je to i sama vidjela. S fotografije požutjele od starost gledao ju čedni pogled poznate žene čije su velike bradavice nagih grudi bile naslonjene na žice harfe koju je držala u rukama. Frčkava kosa žene preko čijeg je čela prelazila tanka traka koja je bila jedini ukras i jedini odjevni predmet na njoj razvesele Val. Na dnu fotografije sitnim požutjelim slovima pisalo je Lydia 11, dok je na drugoj Lydia 17 stajala okrenuta prema ogledalu istom kao što je i ono njeno u zatamnjenoj sobi, s jednom rukom naslonjenom na okviru ogledala a drugom oslonjena na uski struk iznad velike gole stražnjice. Na Lydiji 17 jedini ukrasni predmet<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgO8IcmSPHjgRNTkeHeBW29RWp80u9FYTm_DddkhnB7BjTYo7eJXQp1eJthxg1vXY4HM5lOWuYLu9QGcvzuKYZqYwo_ODbelih2ETu5U3XPKBXF3ZrSW2G_Ew4mhYO8Zluj0G_L_80YBjw/s1600/lidija.jpg"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5583305964041674370" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgO8IcmSPHjgRNTkeHeBW29RWp80u9FYTm_DddkhnB7BjTYo7eJXQp1eJthxg1vXY4HM5lOWuYLu9QGcvzuKYZqYwo_ODbelih2ETu5U3XPKBXF3ZrSW2G_Ew4mhYO8Zluj0G_L_80YBjw/s200/lidija.jpg" style="cursor: pointer; float: right; height: 200px; margin: 0pt 0pt 10px 10px; width: 134px;" /></a> bio je mali uski remen sata na ispruženoj ruci. „Oprostite čime se bavio vaš djed?“ „Bio je fotograf“, odgovori čovjek. Da je čovjek mogao osjetiti udaranje Valina srca vjerojatno bi zaradio mnogo više novaca od onog što je dobio. Držala je u rukama fotografije koje za nju nisu imale cijenu. Vrijedile su više od ičeg<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgGZ_GC_t8dHA_76NF88GiR9swATjVBzbqHli9YwMB__QDFFb_vV7E2LcnpQ9kWlzO99DikdH83Lkc3-sJ983ALIFUivwyo2cHjXw1k0mGniRdliCgBsIY6tWTWOAPCJUFj5LdzwIdgq40/s1600/lidija1.jpg"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5583305509987771602" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgGZ_GC_t8dHA_76NF88GiR9swATjVBzbqHli9YwMB__QDFFb_vV7E2LcnpQ9kWlzO99DikdH83Lkc3-sJ983ALIFUivwyo2cHjXw1k0mGniRdliCgBsIY6tWTWOAPCJUFj5LdzwIdgq40/s200/lidija1.jpg" style="cursor: pointer; float: right; height: 200px; margin: 0pt 0pt 10px 10px; width: 132px;" /></a>a. Uzbuđena poželjela je otrčati kući i u miru sobe u kojoj je još uvijek stajalo isto to ogledalo gledati lice svoje bake ko<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8lD5zf_Nw3YNBAyZgoY1vtCl0AQt9taE5gtASNKOYaSOHrXSZkAeMKX9gbZqxetDhsR-0P4geMWAwQO8Ac_TJTpJayWyK2Xp3jsLiVytpwZGQj-rvVr5PwLeqb1W3-_JU-TGJ5xK7bAg/s1600/lidija.jpg"><br /></a>ja je u ono doba bila izrod ženskog roda. Njenu umjetnost prepoznao je samo fotograf koji je mnogo vremena provodio u sobi u kojoj i dandanas stoje tamno crveni plišani zastori.<br />
Dok je stajala na semaforu čekajući da se upali zelena svjetlost prišao joj gospodin u srednjim pedesetim godinama, uglađen, u crnom odjelu. Nije ga primijetila jer joj pažnju privukla neobična scena s druge strane ulice. Gledala je u Džointa koji je na sebi imao bijelu doktorsku uniformu i bolnički krevet koji gura ispred sebe prolazeći pored autobusne stanice prepune putnika koji mu se uzmiču radeći prolaz. Gospodin u odijelu indiskretno se nagnuo prema njenom licu i promuklim glasom pitao je: „Gospođo da li ste voljni praviti mi društvo? Platio bih vam koliko god.“ Osmjehnula se i rekla: „Vjerujte mi koliko god bi platili ne bi bilo dovoljno za umijeće koje bi dobili.“ Otrčala je preko ceste dozivajući Džointa ali on se nije osvrtao već je brzo otvarao vrata portuna i gurao svoje vozilo unutra. „Što je s tobom?“ pitala ga u čudu. „Od danas imam novi biznis. Zovi me doktore!“ „Kakav biznis čovječe?“ „Bioenergija stara! Bioenergija!“ Pomogla mu je nositi krevet skroz do tavana gdje je on provodio mnogo vremena. Sjeli su na tavansku gredu dok se ispred njih zelenilo bilje koje je Džoint tu uzgajao. Dok joj prepričavao kako je maznuo bolnički krevet u rukama je motao cigaru od suhog, uzgojenog lišća. Pušili su je zajednički dok su im suze od smijeha navirale na oči. Kada joj je sve ispričao ona mu pokaže fotke na kojima nije bilo dileme da je to uistinu stara Lydia, jer stražnjica je bila identična njenoj. U trenu Val se sjeti pjesme s radija i zapjeva, „ Za dobra, dobra stara vremena.“<br />
Odjednom zabavu prekinu nepozvani gosti. U njihov vrt ušetala su tri policajca. Val pogleda u Džonia i upita ga „Što je ovo maskenbal?“ Džoint prasne u smijeh a jedan od policajaca uljudno progovori „Gospodo uhvaćeni ste na djelu!“ Val preleti glavom da su tu zbog Džonia koji je maznuo bolnički krevet pa se uozbilji i ljubazno progovori: „Znate ako je stvar u ovom krevetu slobodno ga zaplijenite jer on nije naš.“ „Gospođo mi smo policajci a ne budale! Ne vrijeđajte nas! Ovdje smo zbog ovog nelegalnog zelenja.“ „Ali gospodine mi smo nezaposleni! Vegetarijanci! Ovo je nešpricani špinat!“<br />
Policajac najmlađi među njima priđe starješini i kaže mu „Šefe, ovo je zaista špinat!“bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-3197573249424506992012-02-22T18:53:00.002+01:002023-12-17T15:43:29.736+01:00NištaSkvrčena u starom ormaru, dodirujem stranice gurajući ih lagano, ali ne pronalazim ništa osim škripe dotrajalih dasaka i pogleda koji se zaustavlja na ispupčenim žilama dotrajalih ruku koje se poput nabujalih rijeka šire i samo što ne iskoče iz korita.<br />
Hodam ulicom, pa naglo zabacim korak ulijevo. Ništa! Nastavim mirno koračati pa naglo zabacim korak udesno. Opet ništa! Činim to svakodnevno i svakodnevno nabasam na "Ništa". Ništavilo me pratti u stopu.<br />
Vraćam se po ne znam koji puta na livadu mladosti, pa trčim u krug i brojim 1, 2, 3, ....500...1000. Padam s nogu od umora. Osvrnem se oko sebe. Ništa! Opet je tu!<br />
Lutam po peronima željezničkih kolodvora. Udaram tijelom u sve moguće pregrade između perona, ali osim zadobivenih udaraca, Ništa! Ništa i ja!<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg97PP_T1W9oaVudATe44oXV7xfGyFRL2LqYkovT8DC_7SUrD5dBGfHZvBO9oDin4wb7J-tvAIL2pXgr64brPTDXfFssb2T-VSYYu9KVDCQgctsRY25odDlJ6SnhX20zNh6SH_nHrEpS14/s1600/masta1.jpg" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg97PP_T1W9oaVudATe44oXV7xfGyFRL2LqYkovT8DC_7SUrD5dBGfHZvBO9oDin4wb7J-tvAIL2pXgr64brPTDXfFssb2T-VSYYu9KVDCQgctsRY25odDlJ6SnhX20zNh6SH_nHrEpS14/s320/masta1.jpg" width="239" /></a>Noću dočekujem mjesec pa plešem ispod njegove bijele koprene. Sve uzalud. Nešto snažnije od mjeseca okovalo me. Prizemnilo jače od sile teže. Ništa! Možda je to Ništa!<br />
U pari iznad šalice vrućega čaja, u mirisu kamilice i metvice tražim nedodirljivo, neopipljivo. Ništa! Opet Ništa!<br />
Prazna, šuplja, klavijatura bez tona. Cvijet bez mirisa. Dijete bez osmijeha. Eto što sam! Ništa!<br />
Sanjam valove, sanjam obale. Sanjam zlatne ključeve nevidljivih vrata. Sanjam. Ništa!<br />
Između otkucaja kazaljke sata tražim. Tražim. Ništa!<br />
Čujem samo škripu kostiju u dugim tik-tak sekundama.<br />
Tjeskoba! Tje sko ba! Tijesna kob! O ne! Ne! Samo to ne!<br />
Ostala sam bez nje. Ili je pobjegla ili mi je netko ukrao.<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjRMyX4PzAiFuWxr7GxyF3m9HGx_ULm1QrZ8Xjqt_kjnmvbXyU0oZ94dLvCls79wLuItbuuBhHf0NFyTLPi4b_rT_8fwvIrjtVBXPhCcYdUUlD8hCBcO7obQlhCn4h3B0oJxXXAr4y5AAw/s1600/bimbi.png" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjRMyX4PzAiFuWxr7GxyF3m9HGx_ULm1QrZ8Xjqt_kjnmvbXyU0oZ94dLvCls79wLuItbuuBhHf0NFyTLPi4b_rT_8fwvIrjtVBXPhCcYdUUlD8hCBcO7obQlhCn4h3B0oJxXXAr4y5AAw/s1600/bimbi.png" /></a>Krajnje okrnjena Bimbi Li!<br />
<br />
<div class="MsoNormal">
<a href="http://www.glitter-graphics.com/"><img border="0" height="46" src="http://dl9.glitter-graphics.net/pub/63/63999d54tol32zj.gif" width="156" /></a><br />
<a href="http://www.glitter-works.org/" target="_blank">glitter-graphics.com</a></div>bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-11737899961953334482011-12-05T17:22:00.001+01:002014-04-28T15:26:04.002+02:00Sareni svijet malog cirkusanta<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjZFlfHESfYm4_iTypwSqksfPz6Vjqay2y9Ho6VX7XS46xLkRxxJwzSfcLJbKUING9MrNL4e57mfcat5S377iQMKDTYHpqOrMF6jRzojvVFuXuXAW5tDAr02ARw4ae_KOlHD789u2XYngI/s1600/cirkus.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;">(za mog Antonija)<img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjZFlfHESfYm4_iTypwSqksfPz6Vjqay2y9Ho6VX7XS46xLkRxxJwzSfcLJbKUING9MrNL4e57mfcat5S377iQMKDTYHpqOrMF6jRzojvVFuXuXAW5tDAr02ARw4ae_KOlHD789u2XYngI/s320/cirkus.jpg" height="256" width="320" /></a></div>
<div style="color: yellow;">
O! Ooo! Oooooo! Kakav bih ja bio Sveti Nikola kada ne bi ovom malom ljudskom medvjediću u čizmicu stavio jednu malu pričicu!</div>
<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi8wTci8QH28-QU7p_jXWjjn1lU7ZM1tMyrDB0tpJH4UmDYxdD3MsfASbxcVJpoJ2WEuBw_w1u2FndO_G8HlQ4RO31upBfpVhip1D9QqbrxUGizTVxJ2UtaAT2khTJ5Zwb5TxkE9pgfIsY/s1600/cirkus2.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi8wTci8QH28-QU7p_jXWjjn1lU7ZM1tMyrDB0tpJH4UmDYxdD3MsfASbxcVJpoJ2WEuBw_w1u2FndO_G8HlQ4RO31upBfpVhip1D9QqbrxUGizTVxJ2UtaAT2khTJ5Zwb5TxkE9pgfIsY/s320/cirkus2.jpg" height="240" width="320" /></a> U jednoj maloj zgradi, iza jednih malih vrata, ima jedan mali stan u kojemu živi jedna mala beba. U tom malom stanu sve je šareno. Šareni zidovi, šareni kreveti, šareni ormari, šareni jastuci, šareno posuđe. U šarenom dnevnom boravku veliki je ekran neke velike televizije, a iz ekrana po cijele dane izlaze najšarenije slike šarenih medvjedića, pingvina, puževa, mrava, dječice, ptičica, na prekrasnim žarko zelenim livadama, najplaviji oblaci, najžuće sunce, najšarenije cvijeće, teku tu i najplavije rijeke i sve je u tom šarenom svijetu najšarenije baš kao i u malom stanu. Malom bebaču koji još ni sjediti nije naučio lijep je taj šareni svijet, i lijepi su mu osmjesi majke, i lijepi su mu osmjesi očevi, i lijepi su mu svi veseli ljudi koji dolaze u njegov mali stan. Možda zbog svega toga ili tko zna zbog čega njegovo ozareno lice čudesno je. Sjaji se poput sunašca.<br />
Dječak se zove Antonio.<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiSXnvMvbAxv5MAxQ8kBPjrrYBIwTs8ol35bhYpO4DE-12wWViJ3U5Uhb7b8knjPxjuCpIyEBUkipsLRsWG9NUWyusR8U_eeKQki9hKQm2Jc72oye7O3xxnjt5BJdKimb1V4mjTfTTEYqY/s1600/cirkus4.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiSXnvMvbAxv5MAxQ8kBPjrrYBIwTs8ol35bhYpO4DE-12wWViJ3U5Uhb7b8knjPxjuCpIyEBUkipsLRsWG9NUWyusR8U_eeKQki9hKQm2Jc72oye7O3xxnjt5BJdKimb1V4mjTfTTEYqY/s320/cirkus4.jpg" height="240" width="320" /></a> „Di si Antonioooo?“ zove ga mama a on se nasmiješi od uha do uha, a vesele mu plave oči zatitraju, a rukice zaigraju, a nogice poskoče. Htio bi dotrčati svojoj mami u zagrljaj ali ne zna kako. Ni sjediti još ne zna čvrsto. Možda će sutra već moći, ako ne sutra preksutra ili zapreksutra. Lijepo mu je čak i kada leži u svom malom dječjem vrtiću, na jastučiću malom sasvim sličnom mjesecu mladom.<br />
Njegove razigrane ručice hvataju šarene igračke, a nožice nestašno udaraju u šareni bubanj kojemu sa jedne strane svijetli i svira sunce, a sa druge strane trube trube. A šuškalice-šuške guraju se po vrtiću ne bi li došle čim bliže njegovim ručicama. Svaka od njih silno želi pokazati tom malom veselom stvoru svoje umijeće. <br />
Crvena hobotnica koja je godinama ležala u sanduku s igračkama, još od kada je tata od Antonia bio beba, jedva je dočekala svoj ponovni nastup i gura se najviše od svih drugih šuškalica, a veća je i jača od svih. Između njezinih crvenih krakova šarene se tri mala okrugla kotača po kojima hobotnica klizi i brža je od svih. Mali, svijetložuti rak šuškalica i rozoplavi Hipo šuškalica sklanjaju se pred crvenom hobotnicom, najstarijom od svih igračaka u kući.<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgdpiWKtuRyS65AeXl2DqFS0hRjEDmhNacTkoRjXdJ_fDUsJdyW56QTQ4YZF3ktLm2Hl4IOIq_IcD9Qb06VegC759rT7cmVs-Os3PKkqd1qXB_iMZozWIBFk3mvJc3tuSe0zKxT0G2uz78/s1600/cirkus3.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgdpiWKtuRyS65AeXl2DqFS0hRjEDmhNacTkoRjXdJ_fDUsJdyW56QTQ4YZF3ktLm2Hl4IOIq_IcD9Qb06VegC759rT7cmVs-Os3PKkqd1qXB_iMZozWIBFk3mvJc3tuSe0zKxT0G2uz78/s320/cirkus3.jpg" height="240" width="320" /></a>Samo se šuškalica zelenoplavanarančasta, sa velikim narančastim očima, može spriječiti staroj hobotnici na putu do Antonievih ručica, jer velike oči su jednako stare i mudre kao i hobotnica.<br />
One u njegovim rukama veselo kolutaju očima i šuškaju namigujući mu sve dok ih ne stavi u usta i tada šuškalica spokojno sklopi velike oči uživajući u djetetovim poljupcima.<br />
Najtužnija od svih šuškalica je mala žuta žirafa. Sjeća se s tugom dana kada se Antonio najviše od svih njoj veselio. Čuva u svome sjećanju djetetove osmjehe i svaki puta kada čuje njegov glas žirafa podigne svoju tužnu glavicu ne bi li uhvatila nježan djetetov pogled.<br />
A lukavi mali zeko šuškalica umilio se djetetovoj majci pa preko nje često stiže u Antonieve ručice i s njime ide na sva putovanja.<br />
Samo se žarko crvena šuškalica sa velikim žutim, šuškavim suncem ne takmiči sa drugima. Ona uvijek zadovoljno sjaji i sretna je.<br />
Od silne ljubomore na te dosadne šuškalice mali psić Sveznalica sa klempavim plavim ušima i crvenom košuljicom na slova, svako toliko oglasi se svojim nježnim glasićem: „Ja sam tvoj prijatelj! Poškaklji me po trbuhu!“ Ponekad i zapjeva poneku pjesmicu ne bi li privukao pažnju na sebe, a kada ga Antonio dohvati od silnog uzbuđenja ne zna da li da priča ili se smije, ili pjeva, pa sve to radi odjednom.<br />
Nježno plava kravica Šarkica sa narančastom njuškicom i jednim okom većim od drugoga, strpljivo leži pored djetetovih nogu i sva ta galama šuškalica, dosadni psić , bubanj, idu joj na živce. Ona najviše voli kada je djetetova majka uzme u svoje ruke i prinese Antoniu. Tada Šarkica započne svoj šareni teatar u kojemu uvijek razigranim glasom ponavljala jedno te isto. Nakloni se i reče: „Ja sam kravica Šarkica!“ pa zamaše u krug repom a dijete se široko osmjehne a ponekad i na sav glas nasmije njenom teatralnom nastupu. „Tvoja sam prijateljica!“ i onda svečano zamuče:“ Muuuu... Volim te Antonio!“ „I ja volim tebe!“ pomisli Antonio, „ ali ne znam kako ti to reći jer teško mi je izgovarati slova, jedva sam naučio reći DA, a mučio sam se jako, jako!“<br />
Dok se igračke u vrtiću natječu za pažnjom djeteta u maloj sobici čiji su zidovi iscrtani nježnom majčinom rukom, skupilo se cijelo društvo velikih i malih plišavaca koji s nestrpljenjem čekaju vrijeme za djetetovo presvlačenje pelena. U toj maloj sobici na stolu za presvlačenje ispod slonića Damba sa jedne strane, Šiljota s druge strane i male barke koja plovi morem noseći dječicu s treće strane, presvlače se Antoniu pelene.<br />
Oslikani zidovi učinili su sobicu veselom, a dolaskom Antonia vesela sobica pretvorila se je u cirkus. U tom cirkusu može se sresti najčudnijih bića na svijetu. Od cijele jedne farme malih životinjica naprsnjaka, do velikog smeđeg mede Medonje, smiješnog glavonje, svemirca Toj Toja. I pingvin Gvin Gvin stanuje u tom cirkusu i ludi telefon i auto za vožnju po vodi i Wini i mala stolica za ljuljanje i vesele žabice koje vise po zavjesama i sjede na jastucima i cijela jedna bebi džungla sa majmunom koji visi naglavačke u njoj. Zaista, ta sobica je pravi pravcat cirkus.<br />
Najslavniju točku u njemu izvodi Antonio sa svojim fontanama. Kada ga majka stavi na stol za presvlačenje on uživa u društvu svojih veselih prijatelja, i svaki puta dočim mu skine pelene Antonio od sreće piški u zrak, ponekad na bok. Antonio je pun iznenađenja i nikada se ne zna gdje će usmjeriti mlaz fontane, i sve se igračke smiju njegovim nestašnim fontanama zajedno sa mamom. <br />
Svemirac Toj Toj stigao je u sobicu prije nego se Antonio rodio. Od kada je napustio svoj planet i našao se na Zemlji prošao je kroz mnoge nevolje pa je odlučio pretvoriti se u igračku. To je bilo najsigurnije rješenje za njega. Nije bio lijep onako kako su ljudi naviknuli pa ga nitko nije želio kupiti. Onda ga je domišljati prodavač stavio u bubanj s igračkama za koje je trebalo ubaciti kovanicu od pet kuna, pa što dobiješ-dobiješ. I tako je Toj Toj stigao u sobicu. Nikome nije previše prirastao srcu jer je imao ogromnu, okruglu glavu sa ljubičastim ćelavim tjemenom i velike začuđene oči s uzdignutim i nakostriješenim obrvama, a tijelo usko i dugačko kao i dugačke ruke. Sjedio je na krevetu ispod prozora i gledao u nebo ne bi li ugledao trag koji će ga vratiti u svemir. Tamo daleko odakle je i došao.<br />
Kada je Antonio stigao u sobicu za Toj Toja sve se je promijenilo. Napokon je ugledao nekoga tko mu sliči. Pomislio je čak da je Antonio stigao s njegove planete ali je još premali i ne zna se pretvoriti u igračku. Velike, začuđene oči djeteta budno su pratile svaki detalj u toj čudesnoj, veseloj sobici.<br />
Toj Tojevo lice i ljubičasta ćelava glava privlačile su posebnu pažnju djeteta. Svaki puta kada bi ga ugledao Antonio bi se svemircu osmjehnuo. Činilo se kao da ga razumije i tako je Toj Toj dobio svog prvog prijatelja Zemljana.<br />
Potaknuta nekim čudnim, neobjašnjivim porivom majka često uzima Toj Toja u ruke i umjesto njega glasom svemirca obraća se Antoniu: „ JA SAM TOJ TOJ STI GA O SAM IZ DA LE KO G SVE MI RA SA MO ZBOG TE BE AN TO NI O TI SI MOJ JE DI NI PRI JA TELJ!“ I onda majka približi Toj Toja djetetovom licu i oni se nježno dodiruju. Od njihove radosti sobicu ispuni neka toplina, sva se zažari i zaljuljala kao da joj se vrti u glavi.<br />
Ljubav koju je osjećao prema Antoniu učinila je Toj Toja sretnim lutkom. Prestao je tugovati za svojom planetom i cijelo vrijeme razmišljao je kako da to sretno dijete učini još sretnijim.<br />
Jedne noći dok su mama, tata i mali Antonio spavali Toj Toj je krenuo u akciju. Došao je u dnevni boravak i bacio oko na sve one šuškave šuškalice, gumene trubilice, psića Sveznalicu, knjigu Sveznalicu Svakojaku, loptu, bubanj Bubetalo.... koji su spavali u dječjem vrtiću, a onda je okrenuo glavu prema velikom krokodilu Kroku Bloku, koji se lijeno opružio na naslonu kauča i oprezno, sa očima napola otvorenim promatrao svemirca. Između svijetlo zelene krokodilove glave i zelenog dugačkog repa sjajile su se roza, narančasta, plava i crvena kocka njegovog dugačkog tijela. U svakoj kocki skrivao je neko iznenađenje.<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjnCG4jsLeSDBDsVl2-_wZTNKBfqQ1FFwbROGXzlEXDvFtGHHUCKqAMTqqRB0xUQrCbZ3Y0EgE8PX_Pcd-4fl_5v6oRf_ogeAfSfINBme9ZkUZBAb5fS1RWzN2ahDbIOJquc9TXkdmT3HM/s1600/cirkus1.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjnCG4jsLeSDBDsVl2-_wZTNKBfqQ1FFwbROGXzlEXDvFtGHHUCKqAMTqqRB0xUQrCbZ3Y0EgE8PX_Pcd-4fl_5v6oRf_ogeAfSfINBme9ZkUZBAb5fS1RWzN2ahDbIOJquc9TXkdmT3HM/s320/cirkus1.jpg" height="160" width="320" /></a></div>
Toj Toj tada progovori: „O PRO STI KRO KO BLO KO ŠTO TE BU DI M IZ SNA TRE BA MI TVO JA PO MO Ć PA TE MO LI M DA ME SA SLU ŠA Š!“ Kroko Bloko je trepnuo kapcima i tako dao znak da će ga saslušati jer mu ionako dosadilo vječito ležati na naslonu kauča.<br />
Sve igračke iz vrtića znatiželjno su naćulile svoje uši ne bi li čule što to čudni svemirac ima za reći tom umišljenom krokodilu.<br />
Toj Toj je iznio krokodilu svoj plan a Kroko Bloko je s isplaženim narančastim jezikom razmišljao o tome pa trepnuo svojim teškim kapcima u znak odobravanja. Iz dječjeg vrtića začulo se komešanje, a potom i visoki glas crvene hobotnice: “Ružni svemircu i mi šuškalice želimo biti uključene u taj plan. Naše šuškanje najdraži je zvuk malog Antonia!“<br />
„ PLA N KO JI SA M IZ NI O KRO KU BLO KU VA ŽI ZA SVI H A KO TO ŽE LI TE!“ <br />
„Želimo igrokaz! Želimo igrikaz!“ povikale su sve igračke iz vrtića.<br />
Bubanj Bubetalo je povikao: „ Ja želim otvoriti igrokaz svojim bubnjanjem!“<br />
Na to su šuškalice povikale: „Ne! Mi želimo otvoriti igrokaz svojim šuškanjem!“<br />
„Ne može to tako!“ povikao je psić Sveznalica, „Svi vi tek kasnije dolazite na red. Ja sam najpametniji i ja otvaram igrokaz!“<br />
„Ma vidi ti njega pametnjakovića! Povikala je knjiga Sveznalica Svakojaka, „Sve priče započinju iz knjiga, a ja sam knjiga i ja ću započeti sa pripovijedanjem!“<br />
„Ja bih volio onu žirafu šuškalicu staviti u jednu moju šarenu kocku!“ rekao je Kroko Bloko.<br />
Na to je prestrašena žirafa povikala: „ Ja neću nastupati s tobom!“ okrenula se i vratila u dječji vrtić.<br />
Toj Toj je začuđeno promatrao igračke kako se prepiru, a onda je mahnuo rukom i prekinuo galamu. Ipak je on vanzemaljac i s njime se ne mogu prepirati jer tko zna kakve sve on ima moći.<br />
U tišini koja je nastala Toj Toj progovori:<br />
„ŽE LI O SA M DA RA ZVE SE LI MO AN TO NI A PA NE KA KNJI GA SVE ZNA LI CA SVA KO JA KA O DLU ČI KA KO!“<br />
Ponosna knjiga Sveznalica Svakojaka zatrepće svojim velikim trepavicama. Na trenutak se zamisli pa progovori:<br />
„Ispričati ćemo mu priču o „Šarenom svijetu maloga cirkusanta!“ Među nama ima najviše šuškalica pa onda neka one započnu pripovijedanje!“<br />
Sve šuškalice poskočiše naprijed zajedno s malom žirafom. Nešto su između sebe šaputale: „ššššššš....“ a onda su sve u jedan glas započele svoju priču:<br />
„ Šuškalice se ne prave važne<br />
One uče ručice male da hvataju i šuškaju same<br />
Ručice tako uče umijeće svoje <br />
Pa jednoga dana iz njihova dlana<br />
Može proizaći velika slava<br />
I zato su šuškalice veoma važne<br />
Zbog njih dječje kretnje postaju snažne!“<br />
Pa zašuškaju sve u jedan glas „Šššššš.... šššššš.. ššššš....“<br />
„Istina! Istina!“ povikao je sivi medo Linjalica kojemu su stalno opadale dlake.<br />
„Imao sam jednu šušku i bacio sam je visoko na krušku, pa u po muke naučio brati kruške!“ <br />
pa zapijeva: „Ljulja ljulja ljuške bere medo kruške..." „ I ja sam bio bebač!“ rekao je Kroko Bloko, „pa na dnu rijeke pronašao šuškalicu, kockastu, žute boje, zbog nje sam napravio kockasto tijelo svoje i djeca me zato vole!" Na to kravica Šarkica povika: „Pogodite zašto kravica Šarkica ima veselo lice?" „Zbog jedne zvončić šuškalice!“ povikaše sve igračke! Kravica zamahne glavom a zvončić oko vrata poskoči. Slušajući kako svi hvale šuškalice, mali bubanj Bubetalo, zacrvenio se je od ljutnje pa povikao: <br />
„ Meni šuškalice ništa ne znače,<br />
Moje su udaraljke sto puta od njih jače!“<br />
pa zajapureni bubanj Bubetalo zabubnja: DUM DUM DUM..... <br />
„ Možda je bubanj veliki neznalica<br />
ali vjerujte ja sam zbog jedne šuškalice <br />
postao psić Sveznalica!“ povika psić i izvadi iz džepa svoju omiljenu šuškalicu koščicu. <br />
<div style="text-align: left;">
Na to veliki namrgođeni smeđi medo, Medonja reče: „Samo ti šušketaj i lupetaj!<br />
Ako mene pitate zašto sam ja dječji medo,<br />
e pa nisam zbog šuškalice,<br />
već zbog fine mmm... kašice<br />
koje bebe jedu<br />
i zbog toplog krevetića za bebinog medu,<br />
i zbog ručica što me noću grle!“<br />
Tada knjiga Sveznalica Svakojaka spazi tužno lice Toj Toja. Tankim, dugačkim prstima prolista stranice svoje, pa ozbiljna lica stade čitati redove, tek napisane nove:<br />
„ I oni koji nikada nisu imali šuškalice mogu imati veliko srce!!!<br />
Svemirac Toj Toj najbolji je primjer za to!!!“<br />
„ Tako je!“ povikao je psić Sveznalica, uhvatio Toj Toja za ruku i rekao mu: „Ti si moj prijatelj!“ „I moj! I moj!“ povikaše sve igračke. Nitko nije ni primijetio da ih iz malog krevetića prate budne, širom otvorene dječje oči. Antonio je kroz otvorena vrata sobe ushićeno slušao i gledao svoje igračke obasjane sjajnom svjetlošću Toj Toja. Kada je Toj Toj ugledao radoznale oči djeteta on poput dirigenta zamaše rukom. Muzički vrtuljak nad krevetićem, kojeg pokreću vesele životinjice, zasvira, a sve igračke zapjevaju u jedan glas:<br />
„Mi smo tvoje igračke,<br />
hoćemo se igrati, skakati,<br />
ručicama mahati,<br />
nožicama lupati,<br />
maštu tvoju buditi...<br />
Veselo smo društvo mi...<br />
Jednako smo važni svi!!!"<br />
Antonio se više nije mogao zaustaviti od veselja pa je glasno počeo vikati: DADADADADADA ... Toliko snažno im je želio reći koliko ih voli ali teške su mu to bile riječi pa od muke što ih ne može izgovoriti on glasno zaplače. Na to su se probudili mama i tata a sve igračke su pobjegle na svoja mjesta. </div>
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLYg_QDUGyyG8s-5AJ-ciryE_2unml9ZIQnvrcZiTu0-GwbIkqLcgjmLjOOEIU2n58yaqaF5BR_mq6gzS006noHwCSU2sUMqwG08raDaprQ7KZMBZvB0HWoBdv4rXs6ymKTfS9O6eFf9E/s1600/wini44.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;">
</a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhhJWtg2-0Fj5noq_FziyV5PukaUlyGzJ__SWKGUT12FK0w6q2JSELkk0prk-fyooeQgbl4eCCKJl57g_NLOw_qEIoJpGlEZVKjKzDrDYRJP53FGU_ac7EX3p3KsyvDDfD_zVHwhWWneuc/s1600/bimbi.png" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhhJWtg2-0Fj5noq_FziyV5PukaUlyGzJ__SWKGUT12FK0w6q2JSELkk0prk-fyooeQgbl4eCCKJl57g_NLOw_qEIoJpGlEZVKjKzDrDYRJP53FGU_ac7EX3p3KsyvDDfD_zVHwhWWneuc/s1600/bimbi.png" /></a><br />
<br />
<img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgLYg_QDUGyyG8s-5AJ-ciryE_2unml9ZIQnvrcZiTu0-GwbIkqLcgjmLjOOEIU2n58yaqaF5BR_mq6gzS006noHwCSU2sUMqwG08raDaprQ7KZMBZvB0HWoBdv4rXs6ymKTfS9O6eFf9E/s400/wini44.jpg" height="400" width="400" />bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-21867110947900875312011-11-04T21:47:00.001+01:002021-01-12T20:49:57.089+01:00Kako je Gvin Gvin stigao do Antonia<span style="color: blue;">za mog Antonia</span><br />
U najhladnijem dijelu svijeta gdje se pogled može zaustaviti samo na sjajnom blještavilu leda i vode žive od kada je svijeta i vijeka i nepreglednih ledenjaka, neobične ptice. Jedine koje ne mogu letjeti zrakom ali zato lete morskim dubinama. Beskrajne ledene pustinje i more prekriveno ledom njihov je dom. Ni užasno velike hladnoće koje lede sve pred sobom ne mogu otjerati pingvine iz njihova ledena carstva. Oni znaju nositi mraz u kostima , voljeti ga i živjeti s njime.<br />
Stigla je još jedna polarna zima a pingvini brižno čuvaju svoja jaja od hladnoće. Čuvaju ih na stopalima, podignute od leda, prekrivene svojim trbusima kao oči u glavi, jer u njima se stvara novi život, nove bebe pingvina.<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-BJVQN3VOYSq3hXkoTSu_XMNRqVU5Vf3XEyXlN_OK3KUmBtE8CtpVHZaduqjivgLhcBeEfPZqig-WgV8zfW365gALZ4RsYx7pGfvt9uwYmwcAsuwD5je5eACY9w9_VUNCEFwMnEE0rE8/s1600/Never_a_Taxi_When_You_Need_It_by_GretaBug.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-BJVQN3VOYSq3hXkoTSu_XMNRqVU5Vf3XEyXlN_OK3KUmBtE8CtpVHZaduqjivgLhcBeEfPZqig-WgV8zfW365gALZ4RsYx7pGfvt9uwYmwcAsuwD5je5eACY9w9_VUNCEFwMnEE0rE8/s320/Never_a_Taxi_When_You_Need_It_by_GretaBug.jpg" height="163" width="320" /></a></div>
S prvim proljetnim zrakama sunca ledenjaci su se lagano počeli topiti i more se počelo nadzirati. Uz kvrcanje ledenjaka čulo se i kvrcanje jaja koja su se počela otvarati. Iza slomljenih ljusaka izvirivale su poput sivih pahuljastih loptica, male glavice beba pingvina. Njihove velike, kao crne špigule, sjajne oči začuđeno su promatrale sjajnu ljepotu leda koji se presijavao od bijelog do modrog, a u suton dana kada bi sunce zašlo iza najviših ledenih planina njegov vatreni sjaj išarao bi led crvenim i narančastim zrakama. Takvoj ljepoti nitko ne bi mogao odoljeti. Gledajući tu malu dječicu, sve jednake, prekrivene sivim paperjem, nespretne i živahne, odrasli pingvini svi u jedan glas veselo počnu kriktati i slaviti novi život.<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh-PzMoQRo07VfYncKtVAVdM7glZJAvrAR6o4ETrB38vkk9LLR-AbmGFo11g7-Wgs7W2oBpFXTxBCPQrHZu7ieWhIJJqevdnT7jMXXNTeecqRXqcp0iphj-Ni_jZ6AA6zI7gIDGEFa5Tno/s1600/Love_ya__Mommy_by_dolphy.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh-PzMoQRo07VfYncKtVAVdM7glZJAvrAR6o4ETrB38vkk9LLR-AbmGFo11g7-Wgs7W2oBpFXTxBCPQrHZu7ieWhIJJqevdnT7jMXXNTeecqRXqcp0iphj-Ni_jZ6AA6zI7gIDGEFa5Tno/s200/Love_ya__Mommy_by_dolphy.jpg" height="200" width="141" /></a>Samo je Kvin Kvin, mlada pingvinka zabrinuta nad svojim malim jajašcem molila Boga mora i Boga leda i Boga visokih ledenjaka i sve više sile da se njeno dijete rodi živo i zdravo. I zaista toga dana dok su svi novorođeni pingvini nespretno tapkali po ledu iz njenog jajeta provirila je glavica malena kao od vrapca, bila je to glavica najmanjeg pingvina od kada je svijeta i vijeka, ledenjaka i pingvinovih jaja.<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8FBrOKGO5CjF3gI284Ws6J9cmxTR1z8HJ5UCJI5alE7naMOK_e1gtS89W-5k_SUjiMkvRKD7OctfW9aBrl2cqapYnpi0BwqP2QhHtqr5AO_tqbuho-xIfofVVncT4DxrPwn8cDfGgzvs/s1600/mumble.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8FBrOKGO5CjF3gI284Ws6J9cmxTR1z8HJ5UCJI5alE7naMOK_e1gtS89W-5k_SUjiMkvRKD7OctfW9aBrl2cqapYnpi0BwqP2QhHtqr5AO_tqbuho-xIfofVVncT4DxrPwn8cDfGgzvs/s200/mumble.jpg" height="131" width="200" /></a>„Gvin-Gvin!“, zakriještao je mali pingvin i iskočio iz jajeta u majčin zagrljaj. Njegov osmijeh bio je sjajan i topao kao najtoplija zraka sunca, a dva tamna, okrugla oka sjajila su se kao tamni biseri.<br />
Svi pingvini iz jata skupili su se oko njega u prvi tren začuđeni što vide tako maleno stvorenje a onda je začuđenost prerasla u radost i svi su klicali od sreće.<br />
Mali pingvin bio je najživahnije dijete u jatu. Po prvim riječima koje je izgovorio dobio je ime Gvin Gvin. Sklizao se je po ledu kao najodvažniji skijaš. Iako najmanji preskakao je ledeno kamenje bolje od svih. Njegova radoznalost i odvažnost nisu imale kraja pa ga je brižna majka morala uvijek imati na oku.<br />
Jednoga dana otac Gvin Gvina sažalio se nad umornom majkom i predložio joj da Gvin Gvina povede sa sobom u lov, a ona neka se naspava i odmori.<br />
Malo Gvin Gvinovo srce htjelo je iskočiti od sreće. Radosno je jurio kroz jato pingvina uzbuđeno vičući: „Idem s tatom u jov! Idem s tatom u jov!“<br />
Za velike pingvine put do mora nije bio dug ali za malog Gvin Gvina, malenog kao vrapčića otac se brinuo pa ga nakon nekog vremena želio podignuti ali uzalud, Gvin Gvin nije dao da ga otac nosi već je cijelo vrijeme ponosno trčao za velikim pingvinima, klizao po ledu i prevrtao se.<br />
Kada su došli do obale mora Gvin Gvin je bio toliko uzbuđen da uopće nije osjećao umor. Njihao se na svojim malim nožicama dok mu iz očiju sjajilo uzbuđenje. Tata ga je podignuo dok je preskakivao velike sante leda, a onda se zaustavio na hridi s koje je mogao nesmetano skočiti u more.<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgUBuvG9iBC31JoF6FDHV2Acrq-GBhB8dxSS3Qp_kUm-C1hOI1xWBY07jxJO3-kwq8V31ri3MVbVmQwGJKE0-yC47gO9KoyvxXNLGj05Ggl-Gu7ixrirjFWX540TPpfB8v22VDjssEyDF4/s1600/Emily__s_Penguins_by_OmbroParanojo.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgUBuvG9iBC31JoF6FDHV2Acrq-GBhB8dxSS3Qp_kUm-C1hOI1xWBY07jxJO3-kwq8V31ri3MVbVmQwGJKE0-yC47gO9KoyvxXNLGj05Ggl-Gu7ixrirjFWX540TPpfB8v22VDjssEyDF4/s200/Emily__s_Penguins_by_OmbroParanojo.jpg" height="200" width="200" /></a></div>
„Najprije ću ja izvidjeti situaciju, a ti se nipošto nemoj pomaknuti sa ovoga mjesta. Gledaj i čekaj moj povratak!“ rekao je otac Gvin Gvinu.<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8NCItR2alCFA1zMWsFpQbXyS-w4sJXyQdLoqpX0LG1EG8H6L2UVmlbU1UDlTFf5-iXeNuZKsKHH6aWOYdLz9y2hgUU1M1miI_WCIkWpOjA9x3N4pmHrC7AJEfSwVALL6nU_KfedZT5tY/s1600/Image2.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8NCItR2alCFA1zMWsFpQbXyS-w4sJXyQdLoqpX0LG1EG8H6L2UVmlbU1UDlTFf5-iXeNuZKsKHH6aWOYdLz9y2hgUU1M1miI_WCIkWpOjA9x3N4pmHrC7AJEfSwVALL6nU_KfedZT5tY/s200/Image2.jpg" height="200" width="135" /></a>Uzbuđeno je ostao stajati na zaleđenoj hridi i svojim sjajnim očima, ne treptajući promatrao je oca i stotine ribica koje su se razbježale od njega. Kada je otac izronio dobacio je Gvin Gvinu jednu lijepu sjajnu ribicu koja mu je trebala biti poslastica, ali Gvin Gvin nije progutao ribicu već je veselo skakao oko nje ne primijetivši da se more uzburkalo. <br />
Tada je naišao veliki val koji je prekrio hrid i Gvin Gvin se je zajedno sa svojom poslasticom našao u moru. Nije želio izgubiti očev ulov pa je zaronio i zaplivao za ribicom sve dublje i dalje od obale. Roneći morskim dubinama osjećao je neopisivo lijep užitak zbog kojeg je zaboravio na oca i obećanje da se neće pomaknuti s hridi. Jurio je za svojom ribicom uživajući u slobodi leta sve dok se ona nije našla u jatu riba koje nisu bježale pred njime već su ga sve više i više stiskale u obruč. Iznenađen njihovom brojnošću stao je kao ukipljen ne sluteći što se to događa. Odjednom su ribe nagrnule na njega kao muhe bez glave. Gurale su se jedna pored druge, bježeći od toga mjesta ali bezuspješno jer mreža koja je stezala obruč oko njih nije im dozvolila da pobjegnu. Od panike udarale su jedna u drugu. Gvin Gvin nije ni slutio da se je zajedno s njima našao zarobljen u ribarskoj mreži.<br />
Stiješnjen između ribica osjećao je samo snažno lupanje srca i drhtavicu koja ga obuzela. Pomislio je na svoga tatu i baš kada je uspio glasno povikati: „Tata! Tata!“, mreža se podigla iz mora i naglo tresnula o sklizavi, mokri pod palube ribarskog broda.<br />
II<br />
Posljednjim, očajnim snagama, ribe su se razletjele po palubi hvatajući zrak i koprcajući se.<br />
Gvin Gvinov pogled zaustavio se na ljudima koji su okružili mrežu. Strah od tih čudnih nepoznatih stvorenja natjerala ga da glasno počne zazivati svoga tatu. Njegovo zapomaganje privuklo je poglede ljudi koji prasnuše u smijeh kada su ga ugledali. Netko je povikao:<br />
„Od pingvina glavu ima<br />
Al' je mali kao šaka<br />
Kakva je to stvor<br />
Nije valjda morski tvor!“<br />
Tada je drugi rekao: „To je mali Ringejaja , napravio ga je morski Paja!“ „Hahahaha.....“ čuo se grohotni smijeh ljudi.<br />
Dok su neki zbijali šale na njegov račun, drugi su ga pokušavali uhvatiti ali Gvin Gvin je poskakujući bježao od njihovih ručetina pa su se mornari rastrčali oko njega i popadali u mrežu koprcajući se zajedno sa stotinama riba. Sve manje je bilo onih koji su se smijali jer mali ali spretni pingvin preskakivao je ribe u očajnoj želji da se vrati u more. Kada je skoro bio na samom rubu palube, spreman da skoči u more, preko njega padne mreža i ponovno se nađe zarobljen.<br />
„A ne, ne! Ti si moj suvenir sa najhladnijeg mjesta na svijetu!“ kaže kapetan broda i zgrabi ga svojim hrapavim, žuljavim rukama. Uzalud se Gvin Gvin pokušavao istrgnuti. Stisak kapetanove šake je bio toliko jak da ga čak ni Gvin Gvinovi ugrizi nisu mogli natjerati da opusti šaku. Kapetan je psovao malog pingvina a onda ga zatvorio u kavez i stavio pored kormila da ga gleda dok upravlja brodom.<br />
Prolazili su dani a Gvin Gvin je bivao sve tužniji. Mornari su mu donosili ribice i rakove ali on nije osjećao glad. Stavljali su mu komade leda u kavez ali ništa nije moglo umanjiti njegovu tugu i čežnju za domom.<br />
Sanjao je svoju mamu i tatu i prijatelje, i budio se je iz sna sretan što ih je pronašao, a onda kada bi otvorio oči i ugledao rešetke kaveza i ružno, neobrijano lice kapetana njegova je tuga postajala beskrajna.<br />
Nakon mnogo mjeseci plovidbe od Gvin Gvina nitko nije čuo ni riječi. Svi su znali daje vodica koja se svako jutro nađe u njegovu kavezu potok prolivenih suza malog pingvina. I sami mornari počeli su osjećati njegovu tugu i žaliti ga.<br />
Kapetanu je dosadilo gledati tužnog pingvina pa ga jednog dana dok je brod bio usidren u luci zavezao špagom za nogu a drugi kraj špage za svoju ruku, i poveo ga u obližnju mornarsku krčmu.<br />
Pingvin patuljak budio je znatiželju svih ljudi u krčmi. Neki su mu pokušali ugurati pivo u kljun, neki cigarete, neki su ga plašili glasnim povicima „BU!“ „HU!“ ne bi li on poskočio, a on je tužan, poput igračke stajao na šanku između velikih krigli piva i nije ni okom trepnuo.<br />
Od gustog dima cigareta, od mirisa alkohola i galame pijanih mornara Gvin Gvin je osjećao mučninu u trbuhu i problijedio je kao da ga netko polio krečom. Baš kada je pomislio da će zateturati i pasti sa šanka kapetanu je prišao mlad čovjek, uredno počešljan i obrijan. U ruci je držao snop novaca. Ponudio je kapetanu te novce za otkup malog pingvina: „Oprostite mogu li vam ponuditi određenu količinu novaca za tog malog pingvina!“ Kapetan je bez razmišljanja uzeo snop novaca, gurnuo ga u džep i bezdušno pružio čovjeku špagu kojom je držao Gvin Gvina.<br />
Na svježemu zraku Gvin Gvinu se vratila boja u obraze. Ruka čovjeka u kojoj se našao bila je nježna. Imao je osjećaj da u svakom trenutku ako to poželi može iz nje iskočiti. Tada čovjek podigne ruku zajedno s Gvin Gvinom i pogledaju se oči u oči. Čovjekove oči imale su modru boju leda a i pogled mu je bio nježan baš kao i pogled njegova oca.<br />
„Mene se ne moraš bojati!“ kaže čovjek.<br />
„Znam da si daleko od doma i da si tužan, a ja ti mogu pružiti toplinu svojega doma ako to želiš!?“<br />
Skinuo je špagu s Gvin Gvinove noge i spustio ga na pod. Stajali su na rivi ispred koje se na ljetnom suncu mreškalo tamnoplavo more.<br />
„Možeš skočiti u more i pokušati naći put do svojega doma, ali znaj u moru kao i na kopnu vrebaju mnoge opasnosti, a ti si mali a dom ti je daleko. Možeš me slijediti, odvest ću te svojoj kući. Upoznat ću te sa svojim sinom, ima tek četiri mjeseca, čini mi se da ni ti nemaš više!“ nježno je rekao čovjek.<br />
„Imaš li možda ime, ili da te samo zovem Mali pingvin?!“ upitao je tada.<br />
Gvin Gvin je osluškivao nježan ton čovjekovih riječi osjećajući dobrotu u svakom izgovorenom slovu. Zatreptao je očima i prvi puta od kada je napustio svoj dom, slobodan, bez špage i kaveza on zakriješti: „Gvin-Gvin!“ <br />
Pogled mu se zaustavi na jatu malih ribica koje su plivale tik uz obalu i on skoči sa obale u more i nestane u njegovoj dubini.<br />
Na čovjekovu licu zatitrao je osmijeh, i baš kada je htio naglas poželjeti Gvin Gvinu sretan put, mali pingvin veselo iskoči iz mora, mokar, s ribicom u kljunu i poskoči na čovjekova stopala.<br />
„Znači ti se zoveš Gvin Gvin, drago mi je, a ja sam Ivan. Tata od Antonia.“<br />
III<br />
Tog predvečerja kada su Ivan i Gvin Gvin stigli kući dočekala ih je vesela, mlada žena s bebom u naručju. Poljubac koji je uputila svome mužu podsjetio je Gvin Gvina na oca i majku koji su se često nježno dodirivali kljunovima.<br />
„Pinči! Pinči!“ di si ti meni? Rekao je tata bebici koja se na njegove riječi široko osmjehnula. Osmjehnuo se je i Gvin Gvin, jer Ivanove riječi bile su vesele, razigrane, pune ljubavi i sreće. „Doveo sam ti prijatelja!“ i ispruži dlan na kojem je stajao Gvin Gvin.<br />
U prvom trenutku Pinči i Gvin Gvin samo su se gledali a onda se Antonio kojeg je tata iz ljubavi zvao Pinči, nasmijao svojim širokim, krezubim osmijehom i pružio je rukice prema malom pingvinu.<br />
Radost djeteta, njegova svježina i nevinost natjerale su Gvin Gvina da veselo zaleprša svojim malim krilima i počne ispuštati dječje pingvinske zvukove radosti. Antonio je jezik pingvina naučio odmah pa je jednakim pingvinskim kriještanjem nastavio veselo upoznavanje. Smijeh i veselje zavladali su kućom, i od toga dana Pinči i Gvin Gvin nerazdvojni su prijatelji.<br />
Od svih igara najviše vole onu u večernjim satima kada mama u rukama nosi kadicu za kupanje i spušta je na kuhinjski stol. Prvi na redu je Gvin Gvin. Nježno ga podiže i spušta u kadicu punu vode, a on od veselja odmah zaroni, plivajući gore-dolje, naguta se vode i grglja da sva kuća ori. „grlj grlj grlj grlj....“. Čim čuje njegovo grgljanje Antonio radosno počne kriještati i pruža ručice prema mami da i njega podigne u kadicu. Onda oni dva po vodi mlataraju rukama i nogama. Smoče mamu i tatu koji stoje pokraj kadice i cijela kuhinja odjednom bude puna vode. Ali to uopće nije važno jer najvažnija je dječja radost, a to dvoje djece u kadici, sretni su samo onako kako bebe mogu biti sretne, a to je najveća sreća na svijetu.<br />
Ponekad u gluho doba noći dok svi spavaju Gvin Gvin razmišlja o svojoj majci i ocu pa ispušta pingvinske zvukove u kojima ih obavještava da se ne brinu zbog njega jer našao je prijatelja koji će ga jednog dana kada naraste odvesti natrag svome domu, tamo daleko, daleko u najhladniji dio svijeta gdje se pogled može zaustaviti samo na sjajnom blještavilu leda i vode.<br />
A do tada GVIN GVIN GVIN GVIN GVIN.... Voli vas vaš KINDER PINGVIN! bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-75810384624746851522011-06-19T21:51:00.010+02:002021-01-12T20:50:41.040+01:00Kako je Antonio došao na svijet<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFJj6p0QHOIAMCiFF6yTN2kGblNjIexYwqucY_PM5bsK2KyZ61fQX_m2zgE0jZqzIzszLfbp5X5RebFxImCaxwdDNa0k4Vx45zrqwugH6DctlVSyH-amzW4KVs6P-Le7ny2iIBkIiV-Cg/s1600/antonieva+roda.jpg"><img alt="" border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFJj6p0QHOIAMCiFF6yTN2kGblNjIexYwqucY_PM5bsK2KyZ61fQX_m2zgE0jZqzIzszLfbp5X5RebFxImCaxwdDNa0k4Vx45zrqwugH6DctlVSyH-amzW4KVs6P-Le7ny2iIBkIiV-Cg/s400/antonieva+roda.jpg" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5620021838821531634" style="cursor: pointer; float: right; height: 300px; margin: 0pt 0pt 10px 10px; width: 400px;" /></a><br />
Živjela jednom jedna Baka koja je dobila unuka. Antonio je bio takva slatka beba da ga Baka nije prestajala gledati. Što ga je više gledala, to joj je srce bilo sve življe i radosnije. Zaljubila se u svojega malog unuka i nije je više bilo briga ni za koga. Zanemarila je Djeda, i po cijele dane igrala se svojim unučićem.<br />
Kao i svaka mala beba i Antonio je često spavao i u snu se smiješio Baka bi tada govorila:“Smiješi se anđelima!“- i osmijeh bi zatitrao na njezinom licu sve dok dijete ne bi zaplakalo, a zaplakalo bi uvijek kada bi osjetilo glad. Ne bi to bilo toliko strašno da mu nije, svaki puta kada bi se namrštilo, na čelu iskočila crvena flekica. Tada bi djetetova Majka rekla:„Ljubavi mamina, pa tebi se čelo crveni od ljutnje kao malom puranu!“ Znala je Baka da to crvenilo nema veze s ljutnjom.<br />
Bila je mudra i znala da su neku djecu na svijet donijele rode. Zašto je tome tako, samo rode znaju. Znala je da je njezinog Antonija donijela roda. Nikada ne bi išla u potragu za rodom niti bi se ljutila na nju samo da je bila malo pažljivija, da ga je roda samo malo nježnije nosila u kljunu i da mu nije na čelu ostavila taj svoj crveni rodin ugriz. Odlučila je pronaći je ma gdje god bila i upozoriti je neka ubuduće pažljivije donosi bebe na svijet.<br />
<br />
Pitala je Baka ljude da li znaju odakle stižu rode, no oni su svi do jednoga, baš tako kao i ona znali samo da rode dolaze iz toplijih krajeva. Odlučila je krenuti u Afriku, tamo je najtoplije. Tužna što neko vrijeme neće vidjeti svojega malog princa, nije mogla zaspati. Ispod umornih kapaka gledala je lice svojega malog anđela i obećala mu da će učiniti sve kako bi njegovo lice zauvijek bilo radosno, da ću mu dati odgovore na sva pitanja i da njegovi horizonti neće završavati tamo gdje se nebo spaja sa zemljom.<br />
A onda, kada joj je san počeo padati na oči, sinula joj nevjerojatna misao:<br />
„Pa nisu sve rode rode koje donose djecu! Rode bebonoše! Rode bebonoše sigurno ne žive tamo gdje ljudi misle. One nisu nadohvat ljudima. One su posebna vrsta roda. Ako je donošenje beba na svijet njihov životni zadatak one se sigurno brinu da li je beba zaista stigla u dobre ruke, a ako nije mogu je uzeti natrag.<br />
Pa da, znam gdje se krije Antonieva roda bebonoša!“- uzbuđeno uzvikne Baka. Brzo se ustala iz kreveta, uzela noćnu svjetiljku i izašla bosa u spavaćici na stubište. Sva sreća da je bilo jako, jako kasno i da su svi susjedi spavali pa nitko nije vidio baku koja se u kasne noćne sate penje prema tavanu, otključava niska tavanska vrata i u mrklom mraku penje strmim drvenim stepenicama prema najvišem tavanskom prozoru.<br />
Tiho, najtiše što je mogla podignula je prozorsko staklo iza kojeg se sjajio mlad mjesec i nebo posuto zvijezdama. Pogledala je u smjeru dimnjaka i nimalo se nije iznenadila kada je ugledala rodu leđima naslonjenu na dimnjak. Glavu koja joj je visjela na dugačkom vratu od krova je dijelio samo veliki žutu kljun, dok su joj krila i dugačke tanke noge bile ispružene po krovu. Spavala je kao top.<br />
Tako opuštenu rodu Baka nikada nije vidjela. Rode obično ponosno stoje na vrhovima krovova, ili sjede u svojim gnijezdima i nesebično pokazuju svoju ljepotu. Odmah je znala da je to ona nespretna roda čije bebe nose rodin ugriz i zbog koje je skoro krenula na daleki put.<br />
Provukla se je kroz mali krovni otvor i sa svjetiljkom u rukama, bosa, u dugoj bijeloj spavaćici oprezno krene prema rodi. Pazila je da je ne probudi škripa crijepa koji se od starosti već poprilično klimao. <br />
Roda je čula pucketanje crijepa i podignula je spuštenu glavu, osluškujući s koje strane dolazi zvuk. Baka je stala kao ukopana. Kada je roda okrenula svoju malu okruglu glavu, na kojoj su se caklile velike okrugle crne oči i dugački kljun, prema baki, baka je potrčala. Svjetiljka joj je ispala iz ruke i prije nego se roda snašla Baka je uhvatila za duge noge.<br />
Držala je čvrsto, najčvršće što je mogla dok je isprepadana roda mahala krilima pokušavajući se osloboditi bakinog stiska. Bila je velika i snažna. Gusto bijelo perje prekrivalo joj je skoro cijelo tijelo osim vrhova krila koja su bila obojana u crno. Podigla je baku u visinu nadajući se da će stisak njenih prstiju popustiti i da će se osloboditi neželjena tereta.<br />
„Molim te stani! Neću ti nauditi!“- vikala je Baka podno nje dok su ispod njih ostajala svijetla grada, napušteni krovovi, prazne ulice.<br />
Roda se nije zaustavljala. Letjela je sve više i više. Let joj je bivao sve teži a zamasi krilima sve sporiji. Poneka pera s njenih velikih krila padala su od napora i zaustavila bi se na tren na bakinom licu a potom odlepršala negdje u noć. I u bakinim rukama bilo je sve manje snage. Osjećala je da će joj prsti uskoro popustiti a to znači ako padne sa te visine da nikada više neće ugledati svog Antonija. Obuzeta strahom počela je vikati: „Rodo, rodo ja sam Antonieva baka! Molim te zaustavi se! Znaš da djeci trebaju bake. One ih najviše razumiju. One ih vole na samo njima poznat način. One znaju što djeci treba! Molim te zaustavi se! Zbog mog malog princa! Zbog Antonia!“ vikala je baka kao luda dok su joj se prsti odvajali od rodinih nogu. <br />
„Antonioooo!“- povikala je iz sveg glasa dok joj tijelo padalo prema zemlji, a onda se dogodilo čudo. Snažni rodin kljun dohvatio je Baku za čelo i zaustavio njen pad. Baka se od straha onesvijestila. Probudila se tek kada je osjetila tlo pod nogama i snažni miris borova. Kada je otvorila oči ugledala je ispred sebe veliku rodu čije su noge i kljun drhturili od napora a ljutit pogled nije se odmicao s njenih očiju.<br />
Baka se podignula na noge i osvrnula oko sebe. Stajala je na najvišem vrhu neke nepoznate planine čiji su se vrhovi protezali na sve strane. „Gdje smo?“- radoznalo je upitala rodu, a onda se sjetila da rode ne znaju pričati poput ljudi pa se sama sebi počela smijati. Njen smijeh nikako nije pripadao tim planinama i one su ga odbijale jedna od druge. Dok je slušala jeku smijeha kako besciljno luta planinama Baka osjeti nelagodu. Njen smijeh nije našao put s kojeg bi izašao iz ovog gorja već se vraćao nazad u njena usta zaustavljajući joj dah. Činilo joj se kao da ostaje bez zraka.<br />
„Planina se ljuti!“- iznenada progovori roda.<br />
„Moram te čim prije odvesti odavde!“<br />
Dubok rodin glas iznenadio je Baku ali ona nije mogla ispustiti ni riječi. Tada su jele sve u jedan glas zašumile „ŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠŠ“ pa roda brzo zgrabi baku svojim dugim nogama i poleti prema svitanju dana.<br />
Cijelo vrijeme spuštali su se pa bakina težina nije radila rodi onako veliki napor kao prije. Ispod njih prostirala su se zelena polja i livade. Roda se uputila prema jezeru.<br />
Lagano je sletjela spustivši Baku na tlo. Pogledavala je tu čudesnu staricu pogledom koji je pitao da li je sve u redu. Baka sva raskuštrane kose kimne glavom pa roda to shvatila kao potvrdu. Sagnula se prema vodi i dugo ispijala bistru jezersku vodu. Baka se osvrtala oko sebe ne bi li vidjela žirafe, zebre, slonove ali vidjela je samo pokojeg zečića kako brzim trkom prelazi livadom i par srnica u daljini.<br />
„Ovo nije Afrika?“- rekla je naglas, a roda je podigla kljun iz vode i tako se glasno zahihotala da se zagrcnula. Onda je protresla glavu i progovorila:<br />
„Rode bebonoše ne dolaze iz Afrike!" <br />
„Imaš li ti ime?“- upitala je baka.<br />
„Moje ime je Rodan!“- odgovori on.<br />
„Rodane ti si donio Antonia u moj dom, u moje srce, u moj život. Ti si ga nosio u kljunu i ostavio mu crveni trag na čelu. Rodin ugriz! Zašto nisi bio malo pažljiviji?“ Slušajući bakine riječi rodanovo lice se raznježi a kljunom počne pucketati od sreće. Tada on Baki ispriča priču:<br />
„Tu noć sve rodine bebe bile su nemirne. Od njihova plača nisam mogao usnuti. Onda se plava svijetlost nadvila nad naš oblak i sve su rode pogledale prema nebu. Iznad našeg oblaka sjajilo se radosno lice Plave zvijezde. Njene oči su treperile kao iskrice a osmijeh se razvukao uzduž cijelog lica. Vidjeti Plavu zvijezdu i još s te blizine?! To je zaista bila prava sreća. A onda se dogodilo pravo čudo. Plava Zvijezda je iz svojih njedara modrom zrakom podigla dijete i spustila ga u moje krilo.<br />
Iznenađenje koje je zavladalo u rodinom oblaku bilo je tako veliko da se oblak počeo njihati i sve bebe zaspale su u tren. Znao sam da bi svaka od roda bebonoša željela imati bebu koja je došla s Plave zvijezde. Prva mi je prišla Majka Roda i rekla mi: “Rodane ako je Plava Zvijezda odlučila tebi na brigu posvetiti ovo dijete znači da još uvijek nisi star i tvoja misija rode bebonoše još uvijek traje. Ova beba je poseban dar za sve nas rode bebonoše i zato je tvoja mudrost presudna za nju!“<br />
„Star je !“- vikale su druge rode.<br />
„Može izgubiti bebu! Nema snage za let!“<br />
Dok su one vikale, u mojem staračkom srcu probudio se isti onaj osjećaj koji se probudio noćas na krovu u tvome srcu!“ Pogledao je baku, a ona je znala o čemu on priča.<br />
„Više nisam bio umorni starac. Osjetio sam snagu mladića i radost života koja s djeteta prelazi na mene. Gledao sam njegovo milo lice i ćutio snove koje sanja.<br />
Rode bebonoše ne nose samo bebe. One iz najvećih visina promatraju ljude i biraju one najbolje, najiskrenije, razigrane i nježne. Zadnjih godina dok su rode noću letjele ja sam spavao po cijele noći ali sam zato danju, odmoran, promatrao mlade parove i uvijek tražio one najprikladnije za naše bebe.<br />
Često su me rode pitale preporuke za mnoge majke i očeve, bake i djedove, jer ako bi roditelji i bili dobri a bake i djedovi neprikladni tada bi odustajali od takovih!“<br />
Baka je slušala tog ponosnog Rodana, upijala svaku njegovu riječ bez pitanja, bez prekidanja.<br />
„Dijete sa Plave zvijezde moralo je imati posebne roditelje baš kao što je i Plava Zvijezda posebna zvijezda. Roditelje čija ljubav nadmašuje same sebe. Nesebične, čvrsta karaktera, nesalomljive.<br />
I čuo sam! Čuo sam to dvoje mladih ljudi kako maštaju o djetetu. Njihova želja bila je jača od svega. Prešla je mora i planine, vinula se uvis i doputovala do mene.<br />
Ispijeni ljubavlju i radošću dali su zavjet. Na mjestu najljepšem na svijetu. Mjestu gdje žive naši rođaci bjeloglavi supovi. Na obali mora kraj kapele Sv. Antonia zakleli su se da će svoga sina jednoga dana nazvati Antonio.<br />
Plava Zvijezda nije samo spustila dijete u moje krilo. Dok mi ga je pružala čuo sam njen topao, nježni glas: „On se zove Antonio!“ Znao sam kome ga šalje!“<br />
Zastao je na tren osluškujući zvukove. Nešto je čuo! Onda je brzo nastavio:„Rode su pažljive, one vole svoju djecu i ne grizu ih. Crvena flekica na njegovu čelu trag je poljupca koji sam mu dao na rastanku!“<br />
Tada je nastao tajac. Gledao je u daljinu.<br />
„Što je?“- upitala ga Baka.<br />
Ššššššš .... šapnuo je svojim dugim kljunom, dok se u daljini vidio bljesak munje.<br />
„Moram se brzo sakriti! Dolaze kradljivci beba. Traže rode bebonoše!“ Baka ga začuđeno gledala dok je on osluškivao tutnjavu koju ona još uvijek nije čula.<br />
„Ostani tu i zavaraj ih. Plava Zvijezda odvesti će te kući!“- rekao je Rodan i u niskom letu poletio u obližnji šumarak.<br />
Baka nije željela da ga otkriju nikakvi kradljivci beba pa se brzo okrenula na drugu stranu i krenula uz jezero suprotno od Rodana. Nije se okrenula iako je to jako željela. Plašila se ako se okrene za njim da ga kradljivci mogu razotkriti.<br />
Tutnjava se sve više približavala jezeru a ona se samo nadala da je Rodan na sigurnome. Snažni udar groma rasparao je nebo svojom snagom. Baki se učinilo kao da je iz munje ispao čovjek koji se stvorio točno pred njom. Bio je viši od Bake barem duplo ako ne i bolje. Sve mu je bilo jako dugačko, noge i ruke i prsti i glava i nos i uši, samo su mu oči bile uske i stisnute. Bio je sav crn kao da je izašao iz dimnjaka a i odijelo na njemu bilo je dimnjačarsko kao i crna kapica na glavi. Ali on nije nosio sajle i četke kao svi dimnjačari. On je oko desne ruke nosio veliku mrežu. Baka je odmah prepoznala kradljivca beba koji mrežom lovi rode bebonoše. Umjesto „Dobar dan!“ on progovori:<br />
„Ženo zar se ti ne bojiš gromova i munja? Mogu te dohvatiti svojom vatrenom moći pa tvoje unuče može ostati bez bake?“ Brzo se Baka snašla i domišljato prevarila kradljivca:<br />
„Čovječe, kada bih ja bila baka ne bi ovom pustopoljinom lutala i ne bih trave svakojake ubirala da bi snove čvrste usnula!“<br />
„Znači, ti nisi baka?“- rekao je on kroz zube.<br />
„Kakva baka te spopala? Zar ne vidiš da još nisam starica?“<br />
„A kud si ti tako rano krenuo?“- upitala ga ona.<br />
„Čistio sam dimnjak u obližnjem selu i slučajno srušio rodino gnijezdo. Prestrašio jadnu rodu pa je pobjegla glavom bez obzira! Nisi li je možda vidjela gdje u blizini?“<br />
„Vidjela sam je ali ne tu u blizini!“- odgovori ona.<br />
„Pa reci onda pobogu gdje si je vidjela?“- nervozno će on.<br />
Baka uperi prstom u nebo i pokaže prema jugu.<br />
„Evo tamo! Odletjela je gdje i sve rode lete. U toplije krajeve!“<br />
„Svete mi tutnjavine! Uhvatiti ću ja nju prije ili kasnije!“- kroz zube prozbori kradljivac beba i nestane jednako kao što je i došao, u tutnjavi gromova.<br />
Ponovno je Baka bila u iskušenju da se okrene i potraži Rodana ali nije znala koliko je Tutnjavi lukav i da li joj je zaista povjerovao, pa da ne dovede Rodana u opasnost krenula je ravno naprijed. Na mjestu gdje je jezero završavalo bio je put. Zastala je prije nego krene dalje i od umora zaspala.<br />
Spavala je sve dok ju nije probudila noćna svježina. Kada je otvorila oči njen pogled bio je uperen u nebo posuto zvijezdama. Toliko mnoštvo zvijezda još nikada nije vidjela, a onda joj se pogled zaustavio na nježnom modrom titraju koji je dolazio iz najvećih nebeskih visina. Čim više ga gledala raspoznavala je obrise Plave Zvijezde. Toliko je sličila Antonievim očima da je baka od uzbuđenja poskočila na noge. Tek tada spazila je ispred sebe modri sjaj koji joj obasjavao put. Sjetila se Rodanovih posljednjih riječi:„Plava Zvijezda odvesti će te kući!“ Lagano je ušla u tu plavičastu maglicu a korak joj postao lagan kao da ne dodiruje tlo. Možda je ovo san?- pomislila je, jer u toj maglici bilo je tako ugodno da vjerojatno nikada čovjek ne bi poželio izaći iz nje. Pomislila je na Rodana. Bilo joj je žao što mu nije stigla zahvaliti što je baš nju odabrao za Antonievu baku. Osjetila je silnu želju da se vrati kući i zagrli svoje malo zlato. Sigurno je njena želja ubrzala dolazak kući jer je svjetlucavo plavetnilo koje ju je obasjavalo odjednom nestalo a umjesto njega ispred nje stajala je dobro poznata zgrada.<br />
Baka je podignula pogled prema nebu i vidjela plavi trag koji se gubio u visini. Jedino što se toga časa sjetila učiniti bio je poljubac koji je poslala Plavoj Zvijezdi.<br />
U njenoj zgradi već odavno svi susjedi su spavali. Od snažne želje da zagrli Antonia ona potrči stubištem sve do trećeg kata a onda zastane ispred vratiju osluškujući bebin plač.<br />
„Ljubavi, došla ti je baka!“ rekla je ulazeći u stan.<br />
„Mama!“ povikala je sva usplahirena bakina kćerka držeći bebu u rukama.<br />
„Mama, zaboga gdje si nestala! Zašto si bosa u spavaćici? Kakva ti je to crvena fleka na čelu? Zašto nam se nisi javljala?“<br />
Pokraj Bake prolazilo je stotine pitanja dok je ona polako s osmijehom na licu prilazila djetetu i nježno ga podigla iz majčina naručja. Poljubila ga u obraz i rekla mu:<br />
„Nije samo tebe donijela roda na ovaj prelijepi svijet. Vidiš i Baka ima rodin poljubac na čelu, i mene je donijela roda!“ Smješkao se. Znala je Baka da je dijete razumije iako ima tek dvadeset i sedam dana.<br />
„Lude li Bake!“ promrmljala je kćerka.<br />
Ali Baka nije luda. Potražit će ona uskoro Rodana jer bebe rastu i moraju imati braću i seke a Rodan je star i ne smije dugo čekati.<br />
<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjzW3NZwJ6J4iAoPKDWg_xQim-51kNei1w2_0-nww-L4hKPeMkMy1rI1cbBHzB09K8-B3itDXbUcMqwWgZt-wEgFx23qzheMQuclUifzstRIr47AsfatVVDvZgieFSIu3FPkr7h17qweas/s1600/wini3.jpg"><img alt="" border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjzW3NZwJ6J4iAoPKDWg_xQim-51kNei1w2_0-nww-L4hKPeMkMy1rI1cbBHzB09K8-B3itDXbUcMqwWgZt-wEgFx23qzheMQuclUifzstRIr47AsfatVVDvZgieFSIu3FPkr7h17qweas/s400/wini3.jpg" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5620389464433425346" style="cursor: pointer; float: right; height: 400px; margin: 0pt 0pt 10px 10px; width: 400px;" /></a>bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-22388889902474710072011-03-12T14:18:00.015+01:002013-12-15T21:35:57.904+01:00Sišur- Šur i njegovih 100 života<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjUVHftZycnNeEGAPZ0IwkAAY_ax6uWKmWHtTW4JRXV7lR8kFi0OFtNMoQfv_14LeUvCVknpuPBNR50m7GRH2VPnVcRRgziNE4Ak1lGHmPAEHjeEpxirhu5HkIoK8DW1kk31jN8s9arRzU/s1600/godina+%25C5%25A1i%25C5%25A1mi%25C5%25A1a.jpg"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5583247146295822002" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjUVHftZycnNeEGAPZ0IwkAAY_ax6uWKmWHtTW4JRXV7lR8kFi0OFtNMoQfv_14LeUvCVknpuPBNR50m7GRH2VPnVcRRgziNE4Ak1lGHmPAEHjeEpxirhu5HkIoK8DW1kk31jN8s9arRzU/s400/godina+%25C5%25A1i%25C5%25A1mi%25C5%25A1a.jpg" style="cursor: pointer; display: block; height: 320px; margin: 0px auto 10px; text-align: center; width: 400px;" /></a><br />
Tu, u blizini, postoji mala uvala okružena morem s jedne strane i visokim stijenjem s druge strane. Zbog mnogih šupljina u stijenju u kojima čovjek može uspravno stajati a u nekima čak i hodati, ta uvala nazvana je Pećine. Najstariji stanovnici uvale krili su se u tim dubokim pećinama od davnina do dana današnjeg. Po njima je nastala i ova legenda.<br />
Ljudi nisu razlikovali šišmiše. Svi su im bili jednaki kao i Kinezi. Ali Šišur?! Šišur nije bio običan šišmiš iako je imao šišmišovska krila slijepljena sa šišmišovskim prednjim i zadnjim nožicama i male šišmišovske uši uvijek naćuljene i repić tako mali da ga promatrač ne bi mogao ni ugledati. Kada nije bio u skupini s ostalim šišmišima a često je to bilo izgledao je kao mali vanzemaljac čiji je svemirski brod nosio u krilima.<br />
Od svih šišmiša jedini je on popodneva provodio sjedeći na litici visokog stijenja, osluškujući zvukove i naprežući svoje male buljate oči ne bi li jednim pogledom obuhvatio širinu svojstvenu ljudskom pogledu ali ne i šišmišovskom. Gledao je brodove u daljini, more obasjano suncem, galebove u visini.<br />
Priče o tome kako su šišmiši slijepi bile su plod ljudskog neznanja. Oni su imali vid vrlo istančan i precizan koji je bio razvijen na primanju čovjeku nečujnih i nevidljivih frekvencija koje ih okružuju. Nisu imali širinu i daljinu pogleda ali su zato dobro znali što se događa u neposrednoj blizini.<br />
Istina, nisu voljeli svijetlost dana ni sjaj sunca pa su dane provodili u unutrašnjosti špilja. Ali ne i Šišur. Njega sunce nije zasljepljivalo.<br />
Kada bi pitali šišmiše zašto su Šišura tako nazvali svi bi u smijeh prasnuli, otpustili bi mišiće na svojim nožicama koje su ih čvrsto držale za stijenje dok su naglavačke s glavom prema tlu visjeli i popadali bi po podu kao trule kruške i smijali bi se tom neobičnom činu jednako kao što su se smijali i Šišuru koji je u snu često padao na tlo.<br />
To nikako nije bila šišmišovska vještina ni običaj. U tim trenucima on ih je podsjećao na osušene šišarke koje padaju s čempresa i zato su ga uz njegovo ime Šur nazvali Šišur, Šišur- Šur.<br />
Šišmiši su bili brzi, okretni i spretni letači. Kada bi se kojim slučajem prestrašili kakve nepodopštine i prenuli iz sna, otpustili bi svoje čvrsto stegnute nožice i poletjeli prema otvoru.<br />
Nikada. Baš nikada, niti jedan od njih nije nehotice pao na pod. Ali nije Šišur bez veze padao sa stropa. On je jedini od svih njih znao sanjariti, pa bi ga mašta odnijela u daleke svjetove samo njemu znane. U tom zanosnom sanjarenju opustio bi napete mišiće i zbog toga nesvjesno padao na tlo. Iznenadno bi se budio i posramljeno podizao opet u visinu.<br />
I u letu uvijek je bio zadnji. Ne zato što je bio sporiji od drugih već zato što je za razliku od njih volio razgledavati okoliš. Nije svako zlo za zlo, pa tako ni to nije bilo tako loše kao što se šišmišima činilo. Njegova radoznalost naučila ga mnogim stvarima o kojima šišmiši nisu znali baš ništa.<br />
U tom strmom stijenju nad uvalom mora nisu živjeli samo šišmiši.<br />
Najviše stanovnika tih litica moglo se ugledati baš u proljeće. Zmije su se izvlačile ispod stijenja požudno upijajući prve proljetne zrake sunca, gušteri su se sunčali u svim mogućim pozama a žuti mravi orno su prekopavali ono malo zemlje između kamenja. Leptiri su letjeli nad dračom što je izvirivala iz te kamenite suhe zemlje. Ptičice su dolijetale i odlijetale samo je Šišur nepomično sjedio na vrhu litice šireći svoje oči ne bi li ugledao čim više i dalje daljine.<br />
Iako je gledao prema pučini znao je da ga iza leđa vrebaju dva sjajna crna oka. Slutio je opasnost ali nije se ni pomaknuo.<br />
„Opet je tu,“ pomislio je u sebi, „ista ona stara beštija koja svakog proljeća traži sigurno utočište za one male gnjavatore koji po cijele dane mijauču.“<br />
Siva, olinjala i mršava, uske glave i naćuljenih ušiju stajala je napeta na suprotnoj stijeni kao napeti luk koji će svakog časa okinuti strijelu. Imala je sigurno osam godina i bila je najlukavija divlja mačka u cijelom kvartu koji se uzdizao iznad litice. Šišur joj je još prošle godine zadavao mnogo muka a sve uzalud, nije ga se uspjela dočepati. I sada kada ga je ugledala, zjenice su joj se stisnule, vid izoštrio, uši naćulile i lovac u njoj istoga časa zauzeo je najbolju pozu ne bi li se dočepala tog žilavog mudrice od šišmiša.<br />
„Nije ni ptica ni miš a zadaje mi toliko problema. Ščepat ću ja njega!“ mislila je kao da je zaboravila sve one nezgode od lani.<br />
Dugo je stajala napeta kao puška osluškujući najbolji trenutak za skok. A on je isto tako dugo i nepomično kao da je i sam od kamena sjedio i gledao u pučinu praveći se da je ne vidi. Kada je mačka napokon napravila skok u kojem je trebala ščepati Šišura on je poletio a ona je ostala praznih šapa, pogrbljenih leđa, čvrsto se držeći kandžama za oštri vrh litice. Voljeli su oni tu igru mačora i šišmiša iako to nikada priznali ne bi. I nisu se ljutili jedan na drugoga. Zakone prirode trebalo je poštivati. Šišur je znao da je on njoj drag jednako kao što su njemu draga i omiljena i savršena poslastica sva ona mala, sitna stvorenja koja ljudi mrze.<br />
Gledao je često ljude kako mlataraju rukama i nogama boreći se tim malim napastima, sitnim i mesnatim mušicama, zujavim komarcima, lepuricama i svim tim divnim insektima bez koji<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhvGQ08UiexupZk5M6qHUKOZt13r0bQiQDfcCJ1ypLuV5gji4w6OaNWvEK-7QsIYltmus6SkrRh2RcXqtXdhBYFsM4oG0K2e_BDYgoyEijj-nCGMDxvLZUbJIgUXeNopsPp8zS-LX5cfR0/s1600/maca.jpg"><img alt="" border="0" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5584700441855907458" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhvGQ08UiexupZk5M6qHUKOZt13r0bQiQDfcCJ1ypLuV5gji4w6OaNWvEK-7QsIYltmus6SkrRh2RcXqtXdhBYFsM4oG0K2e_BDYgoyEijj-nCGMDxvLZUbJIgUXeNopsPp8zS-LX5cfR0/s200/maca.jpg" style="cursor: pointer; float: right; height: 200px; margin: 0pt 0pt 10px 10px; width: 187px;" /></a>h bi šišmiši poumirali od gladi.<br />
Bojao se ljudi ali ne i mačke. Znao je da su oni opasnost ne samo za male mušice i komarce, za sivu mačku i njega već za cijelu prirodu.<br />
Tog ljeta Šišur je bio dijete od kojih pet godina kada je u njihovu pećinu banula bučna skupina ljudi koji su na glavama imali svjetiljke. Šarali su oni dugačkim, svjetlećim zrakama po zidovima pećine u potrazi za malim šišmišima. Da. Točno tako! Odlučili su istrijebiti ta čovjeku nebliska stvorenja samo zato što ih je noćni let šišmiša nad uvalom uznemiravao. Ali šišmiši nisu bili nikakva prijetnja za čovjeka. Pa zašto su ih onda toliko uznemiravali, dali zbog praznovjerja ili priča kojima su ih kao djecu roditelji zastrašivali to nikada nećemo saznati. Nisu mu čak ni dosađivali kao muhe i komarci, nisu mu ni dolazili na prozor, ni u voćnjak, nisu ni kriještali, ni zujali. Svejedno oni su odlučili istrijebiti ta njima nesimpatična stvorenja. Vezali su se konopima, pozabijali kolce u stijenje i verali se uz liticu sve dok nisu došli do najvećeg otvora u stijeni. Kada su ušli u spilju i ugledali stijenje prekriveno sivim, žilavim, letećim miševima, koji vise naopačke jeza im je prošla tijelom a osjećaj nelagode natjerao ih da zapale baklje i vatrenim plamenom otjeraju šišmiše iz njihovog doma. U panici koja je zavladala među šišmišima čulo se lepetanje stotina šišmišovskih krila, cičanje mladih šišmiša i vika ljudi. Šišur nije odmah poletio kao i njegova braća već je radoznalo gledao u ljude čvrsto stežući nožice o zid.<br />
Možda zbog šoka, nije se ni pomaknuo kada ga je dotaknuo vrući plamen baklje uperene točno u njega. Izgubio je svijest i pao u otvorenu torbu vlastita krvnika koji je mahnito mahao bakljom.<br />
Probudio se tek kasno u noć, priklješten između mnogih čudnih stvari u tijesnoj torbi. Nije bio siguran da li je živ ili mrtav. Malom, sitnom glavom, opeklinama na krilima i slomljenom nožicom pokušao je zgurati sa sebe sve te stvari i osloboditi se. Kada je napokon uz veliki napor i još veću bol provirio iz torbe osjetio je veliku hladnoću. Tijelo mu je počelo drhtati i nije bio u stanju pomaknuti se sa mjesta. Činilo mu se da je to kraj. Sklopio je velike glatke kapke i dozvao u misli svoje izgubljene rođake i zajedno s njima zapjevao je:<br />
„U gustišu šišmiš spava sve dok opet ne naraste trava.<br />
Šumi lišće, zima stiže, sakriti se treba od hladnoće i kiše.<br />
Sve je tiho, tiše, spavaj, spavaj mali šišmiše...“<br />
S ovom himnom šišmiši bi tonuli u zimski san.<br />
Ujutro u sobu je ušla žena. Baš kada je htjela podignuti rastvorenu torbu s fotelje ugledala je na podu nepokretnog šišmiša. Vrisak koji se proparao kućom probudio je dječaka u susjednoj sobi.<br />
Bosonogi, pospani dječarac, raskuštrane kose i velikih plavih očiju gledao je usnulog šišmiša i kada je žena s izrazom gađenja na licu metlom pokušala pogurati šišmiša na lopaticu za otpatke dječak je dotrčao do njega, podigao ga u svoje male ruke i rekao ženi:<br />
„Jako mu je hladno ovdje!“<br />
„To je šišmiš!“ povikala je žena, „Ako je živ može ti se zapetljati u kosu! Baci ga kroz prozor!“ vikala je ona.<br />
„Zašto se bojiš malog šišmiša?“ upitao je dječak ženu, „Kada se on tebe boji sto puta više!“<br />
„Baci ga! Baci ga! Jesi čuo!?“ vikala je uznemirena spremačica.<br />
„Ne!“ povikao je dječak i bosonog izjurio napolje sa šišmišom u ruci. Toplina dječakovih ruku ugrijala je Šišurovo malo koščato tijelo i on je otvorio svoje velike, buljate oči. Dječak je ugledao strah u njima i nježno mu govorio, „Spasit ću te! Nemoj se bojati! Ti nisi zao ni opasan kao što odrasli misle. Oni straše djecu šišmišima i vampirima pa te se i sami boje.“<br />
Nježni tonovi dječakova glasa umirili su Šišura i strah je nestao a ostala je samo bol u krilima i nozi. Dječak je raširio dlanove ali Šišurovi pokušaji da pokrene krila bili su uzaludni. Tek tada je dječak ugledao opekline na Šišurovim krilima. Bol malog šišmiša prožela mu grudi i oči mu zasuziše a ruke podrhte. Nije ga mogao ostaviti u ovakvom stanju.<br />
Iza kuće u dvorištu rastao je stari hrast. Dječak je to stablo volio kao najboljeg prijatelja. Često je sjedio u njegovoj krošnji i pričao mu svoje tajne, veselja i tuge. Djelio je s njime svoje igre i maštanja. Znao je da su sigurnost i toplina starog hrasta najbolje utočište za njegova novog prijatelja. U deblu staroga hrasta bio je otvor u kojemu je dječak čuvao svoje tajne. Odjednom shvatio je da su sve te tajne bezvrijedne u odnosu na život tog malog stvorenja u njegovim rukama. Povadio je iz tajnog skrovišta sve svoje dragocijenosti a onda je zavukao u deblo ruku sa malim šišmišom i tu ga je na dnu rupe nježno položio.<br />
Od toga dana započelo je njihovo nerazdvojno prijateljstvo. Šišur nikada nije napustio svoje tajno skrovište, čak ni onda kada je u potpunosti ozdravio. Dječak i Šišur rasli su zajedno. Šišur je poučavao dječaka svim šišmišovskim vještinama a ovaj je poučavao Šišura svim mogućim opasnostima koji ga vrebaju od ljudi. Uskladivši svoje vještine Šišur i dječak postali su jedno.<br />
Možda jednom sretnete čovjeka koji je vidio dječaka-šišmiša koji spašava svijet i ispriča vam neku drugu priču iz Šišurova života nazivajući ga drugim imenom, čovjekom-šišmišom i sl.<br />
Šišurovih 100 života ne završava u ovoj priči.<br />
<div>
<a href="http://www.tiptopglobe.com/free-smiles-smileys-emoticons-blog-forum-email" title="More smileys to free download"><img border="0" height="72" src="http://www.tiptopglobe.com/skin/smile/s9963.gif" width="88" /></a></div>
<div>
Ja samo znam da je dječak koji je Šišuru spasio život, spasio živote i svih drugih šišmiša uvjeravajući ljude u njihovu korist za ovu planetu i zato su danas šišmiši zaštićena vrsta koju čovjek štuje kao što su ih i štovali i drevni Egipćani kojima je glava mišorepog šišmiša bila simbol mudrosti.</div>
bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-59693550025918346702011-02-05T21:17:00.004+01:002011-02-06T21:28:05.190+01:00Pušačko nepušačka rapsodija<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjub3nzm-OIibdZL7RdUe8wKZ5v6Jop7pKV8WzHSpcm_DRwl5Yy00ixG8oYK10JuZMJofBfluFF_8csb9VdBxxrrUAFbiOnr3H7TDH368_wyxzsPo34T31LOpAjEoqEBJbj4wk8YC_H7Io/s1600/smoking_cows.jpg"><img style="display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center; cursor: pointer; width: 200px; height: 150px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjub3nzm-OIibdZL7RdUe8wKZ5v6Jop7pKV8WzHSpcm_DRwl5Yy00ixG8oYK10JuZMJofBfluFF_8csb9VdBxxrrUAFbiOnr3H7TDH368_wyxzsPo34T31LOpAjEoqEBJbj4wk8YC_H7Io/s200/smoking_cows.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5570675939356733202" border="0" /></a><br />Koja napetost, napetost, napetost!!!<br />Ne pušim već dva dana. Baš sada dok hodam ruševinama nečijeg naizmaku svijeta, napuštena, zatočena, neprisilno prisiljena biti tu.<br />Iz daljine stižu mi dobre vijesti ali napetost ne prestaje.<br />Vlastite mane hvataju me u zamke. Misli mi boje u crno, mojom slinom me dave, oštrinom u očima bodu me. Želim pobjeći. Zamišljam mjesta na kojima bih voljela biti. Na vrhu planine, ispod mjesečine, na oblaku, napuštenom svijetioniku.... Tražim putokaze za svijet iluzija. Bježim od tamničara stvorenih na vlastitu sliku i priliku. Mana1, Mana2, Mana3, Zaboravljena Mana, Odbačena Mana, Ubijena Mana...<br />Samo želim pobjeći, pobjeći, pobjeći!!!<br />Beetlejuice! Beetlejuice! Beetlejuice!<br />Opss?! Gdje sam to?<br />Sve je oko mene prekriveno snijegom. Nema kuća, nema cesta ni putova, nema ljudi, samo snježne livade po kojima se raštrkalo poput livadskih dvorjana, prekrasno, u svojim bjelim pelerinama veličanstveno, ponosito drveće.<br />Pogled mi se zaustavlja na nježnoj dami, vitkoj brezi koja me sramežljivo pogledava. Umjesto šešira njenu glavu krasi mali crvendać koji je poskočio s nožice na nožicu očito uznemiren mojim prisutstvom. Od istog uzbuđenja podrhtala je i breza.<br />Mirno je. Mirno i hladno.<br />U oštrom zraku koji mi ispunjava nosnice osjećam abnormalnu količinu zraka koji daje ovom snježnom prostranstvu nesvakidašnju energiju. Neki unutarnji nagon me tjera da udišem zrak punim plućima, duboko i požudno. Osjećam se poput balona koji jedva čeka da se ispuni kisikom i poleti. Iz mojih ustiju izlazi dah čudesan i veseo. Presvučen magličastim ogrtačem pleše mi pred očima, izvija se, proteže i sretan stapa se s nepreglednom bjelinom.<br />Jasno mi je zašto sam tu. Napokon! Napokon!<br />Svježina! Svježina!<br />Ledena, prozirna, bistra, čista poput planinskog izvora, okrepljujuća. Vraća me u dane bezbrižne, u dane radosne, u dane prepune različitih mirisa, u dane koji prolaze brzo a pamte se zauvijek. U svježini koja me obgrlila osjećam kako se oslobađa moj duh i pruža mi veličanstveni osjećaj slobode. Napetost je nestala. Nema je više. Odjednom osjećam ispunjenje, zadovoljstvo, radost. Snijeg je zasvjetlucao i tisuće sjajnih iskrica poletjelo je uvis. Crvendać je poletjeo. Obuzela me je čarolija svježine. U tom blještavilu moje mane su se našle navidjelu. Razotkrivene. Očigledne. Prestrašene. Svojim velikim šupljim očima gledale su me poput krvnika koji će im za koji tren presuditi. Njihove žilave ruke čvrsto su se počele stezati od straha pred smaknućem. Odjednom, čistu, nevinu svježinu propara njihov cvilež. Možda bi se netko i nasmijao njihovu jauku ali mene su od tih zacviljenih riječi prošli strašni trnci od kojih mi je tjelo postalo igličasto. Cvilile su bez prestanka: „Tajna tvoga uspijeha je u tvojim manama. Miiiiiii smooo tiiiiii, Tiiiii siiii miiiii......“<br />Iskoristile su moj trenutak slabosti i zavrtjele mi sve pred očima. Kada sam napokon smogla hrabrosti da otvorim oči našla sam se na početku priče spremna da napustim ruševine nečijeg naizmaku svijeta.<br />Mane su me opet pokušale obmanuti.<br />Treća sreća!bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-75281677739091135442011-01-15T10:06:00.006+01:002011-03-16T21:56:09.413+01:00Priče iz snova IIINeobična je ta Irma. Zaista! Ulazi u tuđe snove i u njima nestaje kao mali oblačić koji se stapa s nebom i gubi zauvijek u dubokom plavetnilu sna. Ne mari ona za tuđe snove više je muče njeni. Osjećala sam da joj izmiču jednako kao što ona izmiče u tuđim snovima.<br />„Irma, Irma, šta je s tobom?“ pitala sam se gledajući je drukčiju a opet istu, gledajući je odsutnu a opet prisutnu, gledajući onaj neuhvatljivi plamičak u njenim očima.<br />„Irma probudi se!“ govorila sam joj. „Ne bježi od stvarnosti! Ne traži snove! Živi!“<br />Na moje riječi Irma bi odgovarala tek mrvicu proširivši rubove usana. Podsmijehom koji se zaustavljao iza njenih zatvorenih usnica završavala bi svaka naša priča, ali ne i danas.<br />„Slušaj!“ rekla je mirnim, pomalo promuklim glasom. „Nemam pojma kako sam se našla na toj prašnjavoj seoskoj cesti. Ispod sivih jesenskih oblaka u nekom beznadnom i turobnom kraju hodala sam posred ceste posute pijeskom bez straha od auta. Kad bolje razmislim prije bi se nadala kaubojskom dvoboju nego čemu na motorni pogon. Čak i bilje koje je raslo uz put bilo je kržljavo i razrijeđeno. U daljini vidjela sam djecu koja trčkaraju ulicom zadirkujući se. Približavala sam se naselju kad me opazila djevojčica i trčećim korakom krenula mi u susret. Njena crna kovrčava kosa poskakivala je zajedno s cijelim bićem. Primijetila sam čvrsto i jako tijelo ispod dronjave, smeđe haljine koja joj sezala do listova. Na prljavom djevojčinom licu svjetlucale su se crne oči. Pogledavši je bolje shvatila sam da je crnkinja. Neobično za ovaj kraj.<br />Dojurila je do mene sva usplahirena i molila me za pomoć. Riječi su joj bile isprekidane i nepovezane. Dok sam pokušavala povezati njene riječi o strahu i nekakvoj nevolji koja vlada u selu ona me je čvrsto držeći za ruku uvela u prvu kuću koja se našla uz cestu. Bio je to običan mali kućerak s dvorištem, ništa neobično. U hodniku stajali su ljudi, prepoznala sam ih. Prepoznali su i oni mene ali se nisu pomicali sa svojih stajaćih mjesta. Baš kao figure u šahu samo su me promatrali svojim ozbiljnim pogledima. U zraku se osjetio neobični i nesvakidašnji miris isčekivanja. Tada mi je prišla žena . Gledala sam u njeno nabreklo, okruglo lice i oči koje su vjerojatno presušile od izlivenih suza, njeno ispaćeno mlohavo tijelo već odavno je izgubilo izgled mlade žene koju sam poznavala. „Ona je tamo!“ rekla mi je i pokazala rukom na jedina vrata u dnu hodnika.<br />„Pa dobro, šta, ona je tamo“ pomislila sam u sebi i krenula prema vratima razmišljajući hoće li me prepoznati ili joj se memorija već odavno izbrisala dok su me pratili smrknuti pogledi ukipljenih rođaka. Dok sam otvarala vrata sobe mirne misli moje glave podrhtavale su. Još je živa!<br />A onda mi se pred očima ukazala ogromna prostorija, veća i od same kuće. Bila je velika kao neka dvorska sala samo što u njoj nije bilo ničeg osim starog bračnog kreveta koji je stajao posred sobe. Učinilo mi se kao da prvi puta vidim to oštro lice još i bijelo kao oštro brašno. Čak i bijela oštra kosa stršila je oko lica kao da je pod naponom. Možda zbog toga bjelila njene crne oči izgledale su duboke kao ponor. Pogled joj bio napet kao napeta praćka koja samo što nije okinula. Taj živi i odsječni pogled bio mi je nepoznat i neočekivan. Možda dok sam bila dijete nisam išla za tim.<br />„Ja sam Irma. Sjećaš li me se?“ Raširila je oči i radoznalo me obuhvatila pogledom.<br />Muk koji je nastao prekinut je njenim neočekivano brzim skokom iz kreveta. Koja brzina!<br />Stajala je na podu tik uz krevet okrenuta prema meni. Njene prednje dvije noge uspravno su stajale, čvrsto uperene u pod. Na čvrstom vratu koji se nadizao nad njima stajala je glava divokoze, koja me vragolasto promatrala. Mirna i spremna kao da stoji na cilju da osvoji olimpijsko zlato.<br />Izgledala je sasvim zdravo i po bjelini zaista sličila na onu sebe iz kreveta osim šta je sada imala dva prekrasna debela uvojita roga, gustu bijelu bradicu i tijelo prekriveno gustom dlakom. Ali nije ona bila obična divokoza više je podsjećala na albino bivola. Snažna i samouvjerena, na usnama je imala osmijeh sasvim sličan onom mom s kojim završava svaki razgovor. Sa genima nema zezanja! Pomislila sam.I da! Bila je to Matuzalem divokoza.<br />Možda mi se zaista disanje usporilo jer još nisam uspjela ni udahnuti zraka a divokoza se <a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZJwf0BKsJJHmZBTTwPLsBK2qj63xo3dUu_F9Xw4DDAgBs7dWlZeRpGz-Hgj6hTuSFvxMNqQDR67_h-wZjVaPiWOJjptkdNzLTW0Z9Fhg4KxJ5_eJDoIb4x_rP7gum_tHEGaSphEHFX-8/s1600/koza.jpg"><img style="float: right; margin: 0pt 0pt 10px 10px; cursor: pointer; width: 192px; height: 200px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZJwf0BKsJJHmZBTTwPLsBK2qj63xo3dUu_F9Xw4DDAgBs7dWlZeRpGz-Hgj6hTuSFvxMNqQDR67_h-wZjVaPiWOJjptkdNzLTW0Z9Fhg4KxJ5_eJDoIb4x_rP7gum_tHEGaSphEHFX-8/s200/koza.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5584784192131874066" border="0" /></a>zašprintala uzduž sobe točno do mene. U toj brzini moje misli i motorika zaustavile su se i poput zaslijepljena ovna buljila sam u tu divokozu. K'vragu možda sam se zabezeknula a ona se u trenu ponovo pretvorila u tetku Miku, žilavu ženu luda pogleda koji je kao disko kugla šarao po meni. Densaj Irma! Njene usne pomicale su se brzo kao da slasno brsti najukusniji bršljan dok su iz njih izlazile riječi. Možda tehno? Osim napetosti u glasu ništa drugo nisam razumjela. K'vragu!! Uvijek obraćam pažnju na krive stvari! Moram se opustiti.<br />Uhvatila me je pod ruku i krenule smo niz hodnik. Odjednom shvatim da u desnoj ruci čvrsto držim dijete. Pogledam ga. To milo lice dječaka od kojih 8-9 mjeseci nježno me gledalo. Ta djeca nikako da mi se skinu s vrata!<br />Kozji tenor tetke Mike parao mi uši. Osjećala sam da će za koji trenutak učiniti neku strašnu preobrazbu koja unosi strah u zdrvljevene rođake. Baš me zanima šta? Odjednom začujem glas djeteta koji mi šapuće na uho, „Irma ona je zlo!“ Bila je to rečenica koju je izgovorio čovjek skriven u tijelu djeteta. K'vragu! K'vragu! Sada je svu moju pažnju okupirala misao o djetetu koje govori odraslim jezikom. I ta jebena misao, neprihvatljiva u svijetu snova oduzela mi je san.<br />Meeeeee, meeeee, meeee……..bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-56296938860581171372010-12-23T09:34:00.003+01:002010-12-26T00:01:35.819+01:00Luckoograd<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJgp4Lxqfs9NtJ14_2uaJesNNM9MAE29YxPEiyz4dXVrNCVhaz4AInXWYZ82VabRUUcu6cvUM07cfEoebgiEtOjretH80PdnXkg_WFLpG9JFBRVrECHOXRj-ECyiuu4aWIr8gIXkqU3dY/s1600/artistic-one-eye.jpg"><img style="float: right; margin: 0pt 0pt 10px 10px; cursor: pointer; width: 400px; height: 300px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhJgp4Lxqfs9NtJ14_2uaJesNNM9MAE29YxPEiyz4dXVrNCVhaz4AInXWYZ82VabRUUcu6cvUM07cfEoebgiEtOjretH80PdnXkg_WFLpG9JFBRVrECHOXRj-ECyiuu4aWIr8gIXkqU3dY/s400/artistic-one-eye.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5554758887186867794" border="0" /></a><br />U ovoj priči živi jedna vila, živi jedan pjesnik, živi jedan pisac, živi jedno dijete,živi jedna grješnica , živi jedan đavo i živim ja zajedno sa njima. Ima nas svega sedam, kao sedam patuljaka. Sjedimo za istim stolom, jedemo iz istog tanjura i istu sudbinu dijelimo.<br />Vila je sasvim malena. Toliko malena da je jedva primijetimo. Ona kruži poput sjajnog oblačića iznad nas. Mirna i spokojna nekom čarobnom mrežom hvata, sprema i čuva prolaznost našu.<br />Pjesnik je uglavnom sjetan, stalno zamišljen, šeta naokolo i osluškuje a njegovi prsti čeprkaju po nečemu neopipljivom i brižno to spremaju u mali zlatni kovčeg kojeg sebično čuva i uvijek dobro zaključava lokotom čiji ključ nitko od nas ne može dotaknuti.<br />Pisac okružen dimom cigara rijetko se pomiče iz svog starog kožnog naslonjača. Pomalo mahnit, divlja pogleda, izmišlja najčudnije priče pa nas posjeda oko kamina i davi suludim pričama koje nitko ne razumije. Moram priznati, priče za djecu dobro mu idu iako u zadnje vrijeme piše same gluposti, jedino njemu smiješne.<br />Dijete se ne obazire previše na nas, ono se po cijele dane bezbrižno igra i trčkara naokolo. Njegov dječji svijet otvoren je za sve nas ali ipak mala vila je ta koja najviše vremena provodi u njemu.<br />Grješnica je mrzovoljna, iako to pokušava prikriti vrteći oko sebe hula-obrambeni- obruč-hop. Ponekad joj on padne i u tom trenutku na njenom licu može se ugledati siva boja bojazni ali ona se tada brzo sagiba i podiže svoj obruč i zavrti ga nanovo.<br />Đavo ko đavo iako se pravi da ga nije briga za ništa, briga ga je za sve. Svako toliko koža na vratu mu se zacrveni pa nas krivi zbog toga. Kaže da mu mi stvaramo alergiju.<br />A ja?! Rastrgana među njima nemam vremena ni za šta. „Nisam vaša sluškinja!“ derem se na njih, ali oni me ne čuju i nanovo traže moju pažnju. Dani mi u trenu prolete a ja se pitam gdje sam bila, šta sam radila.<br />Jednoga prohladnog, zimskog dana dok smo se svi zajedno dosađivali đavo je odlučio prekinuti tu dokolicu i nagovorio je grješnicu da ukrade vili mladost moju. Kod male vile ona je bila najsigurnija, kao uostalom i sva prolaznost koju ona čuva. Spoznaja da mi je netko ukrao mladost bila je strašna. Svi su se uznemirili a ja sam cijeli dan stajala ispred ogledala i tražila je uzalud.<br />U našem malom svijetu raste jedna breza. Htjela sam otrčati do nje i zagrliti je kao i obično kada me obuzme tuga, ali naslonjena na brezi stajala je grješnica i zlobno pjevušila, „Rožica si bila rožica već nisi.“ Nervira me ta žena. Izbjegavam je koliko god mogu i potajno mrzim.<br />Pjesnik se počeo motati oko mene skupljajući u svoj kovčežić ono neopipljivo a ja sam ovog puta dobro znala da skuplja moju zebnju . Očaran njome skladao je stih za stihom ne bi li mi vratio ukradenu mladost, pa je u svakoj mojoj bori prepoznao godinu jednu, a u očima mladost cijelu. Iako pomalo čeznutljivi njegovi stihovi davali su mi neku novu snagu. Slušajući ih činilo mi se kao da vidim deblo stabla sazdanog od godina i čim ih više ima krošnja je sve šira, sve ljepša, sve gušća a deblo stabilnije.<br />Pisac je duboko u sebi osjećao moj gubitak zbog kojeg je napisao Memoare jedne žene. Bilo je to sjećanje na mladost iz koje je nikla ljubav kojoj nema kraja. Njegova priča poput jutarnje rose navlažila je moje oči, a u grudima probudila davno zaspale leptiriće čiji su titraj osjetili svi u sobi.<br />Đavo koji je stajao na vratima smijao se do suza, a vila skvrčena u krošnji, obavijena zlatnim listićima breze drhtala je zbog učinjene nepravde. Onda je kroz otvorena vrata među nas dotrčalo dijete i zavikalo, „Mladost se ne može ukrasti!“ Zbunjeno smo gledali u dijete pa u brezu čiji su se listići titrali jednako kao i naša srca i shvatili smo da je dijete u pravu. Osmjeh je obasjao naša lica dok je sjajni oblačić male vile veselo kružio nad nama.<br />Đavo uvijek izaziva nevolje. Jednom je piscu, onako u prolazu, bez veze, iz rukava istrgnuo maštu. Pisac je tugovao, noćima budan u zvijezde gledao, nije ni jeo, ni pio, čekao je mjesec da ga maštom ispuni. Pjesnik ga je gledao ali njegovu bol u stihove pretočiti nije mogao. Strah da đavo ne učini isto i njemu zanjemila ga. Vila je uzalud tješila pisca. Čak je i grješnica tugovala i nudila mu svoje priče na dar, a pisac je i dalje samo u zvijezde gledao i mjesečinu novu čekao. Dok su svi oni bili zaokupljeni piščevom tugom ja sam se napokon mogla posvetiti samoj sebi. Trčkarala sam oko sebe kao mačka oko vruće kaše dok mi je đavo sa strane vikao, „Ti si dušo doista nepopravljiv egoista!“ Nije to dugo trajalo. Sve dok nije dijete dotrčalo do pisca i pred njega istreslo vreću punu mašte. „Mašta ne može nestati kao ni mladost!“ povikalo je dijete. Pisac je pogledao u dijete, izvukao iz džepa cigaru i mahnito počeo izvlačiti maštu iz vreće. Začuđeno smo gledali u čudna, svakojaka bića koja su izlazile iz vreće. Kao iz Aladinove svjetiljke pred nama su se stvarali različiti svjetovi. Vidjela sam svijet sasvim drukčiji od onog kojeg znam , bila je to Kolijevka života iz koje se budi Sunce i dijete koje u njoj spava. Svatko od nas gledao je u nešto drugo.<br />Zbunjeno smo se pogledali a kasnije smo dugo prepričavali svaki svoju sliku mašte i zahvaljivali djetetu na daru koje nam svima poklonilo.<br />Đavo, ne zbog toga što se zove Đavo već zbog toga što je zaista pravi đavo jednom nas je tako začarao da nitko od nas nije mogao vidjeti , ni čuti malu vilu. To je bilo đavlje najveće zlodjelo. Svo to vrijeme živjeli smo nekako odsutno. Uhodano smo obavljali poslove bez ikakve volje, radosti i poleta. Uhvaćeni u nekoj rutini zaboravili smo na sve ljepote koje život čine. Sva sreća u toj nesreći da je dijete bilo toliko zaigrano da đavolja čarolija nije jedino na njega djelovala. Vidjelo je ono tužnu vilu dotrčalo među nas i zavikalo, „Ako ste zaboravili na vilu onda ste zaboravili i na mene!“<br />To dijete nas uvijek zbunjivalo pa tako i sada. Zbunjeno smo gledali u njega pa u tužnu vilu koju je držalo na ispruženom dlanu i đavolje čarolije je nestalo. Đavla nismo krivili za ništa jer znali smo da sve njegove čarolije ne mogu djelovati na nas ako to zaista ne želimo. Pogriješili smo!<br />Nakon tog događaja pjesnik nas je svih izbjegavao iako nije mogao otići daleko od nas, jer naš je grad toliko malen da ga jednim pogledom cijeloga možeš obuhvatiti. Gledali smo ga kako u dvorištu pored breze kopa duboku jamu i u nju spušta svoj zlatni kovčeg od kojeg se nikada nije rastajao.<br />Slutili smo da je netko ubio njegove stihove sve dok nam jednoga dana nije priznao da smo mu toliko dosadili svojom providnošću da se jednostavno ne želi ponavljati u stihovima i zbog toga sahranio je poeziju. Nazvao nas je razlivenom mrljom, okrenuo leđa od nas i mrmljao nešto sebi u bradu. Još uvijek se molimo za pjesnika i nadamo da će jednog dana otkopati svoj zlatni kovčeg i ponovo u njega skupljati sve ono što jedino on može opipati.<br />Imamo mi i sretnih dana. Najradosniji su oni kad se naše male ruke spoje, kada se rađaju ljubavi nove, a rađaju se, kad jedni druge hrabrimo, nadopunjujemo i uživamo u tome.<br />Pisac je u svojim djelima grješnicu oslobodio svih grijeha nakon čega je ona zauvijek odbacila svoj hula-obrambeni-obruč-hop i zavoljela pisca za vijeke vjekova. Đavo nas ponekad nasmijava do suza, iznenađuje nas svojim vragolijama kojima ponekad nastupa u našem malom cirkusu. On je ustvari naš najbolji komičar i kad ga doživljavamo kao takvog njegova djela ne mogu bitno utjecati na nas. Mala vila nam svima donosi mir i radost pa čak i đavlu iako to nikada ne bi priznao. Dijete nas uvijek nanovo iznenađuje svojim dosjetkama.<br />U gradu skrivenom od svakog pogleda, u gradu s jednom ulicom, jednom brezom, jednim cirkusom, jednom kućom, pod jednim krovom živi nas sedmero i pjevamo…“ U jednom vrtu među cvijećem sićušan grad se sakrio u njemu žive mala bića kažu da Luckoograd je to.“<br /><br />Da, mi smo svi jako, jako maleni, pa nas Vi ne možete vidjeti kao ni mi što ne možemo vidjeti Vas i vaš grad, ali ako slučajno ovo pročitate znajte da Vas mi volimo i želimo Vam sve najbolje u vašem malom svijetu.bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-53238538595943192692010-10-25T20:58:00.008+02:002010-12-27T18:26:23.373+01:00Formula za sreću- Priča IV o Val i DžointuOd kada je Džoint osvojio „dobitak na lotu“ Val je preplavila nova mladost. Bezbrižnost koju je osjećala izbrisala je simptome klimaksa, otjerala fjaku, čak je nestao i jutarnji mamurluk. Višak energije koju je osjećala koristila je u svrhu zdravog života. Novac je imao neku hipnotičku moć koja ju je natjerala da prestane pušiti i umjesto jutarnje kave pije prirodne napitke. Najčudnije je to kako joj je novac oduzeo sve želje za kupovinom, a osjećala se savršeno dobro. Svejedno, brinula ju je pomisao da nije možda izgubila maštu.<br />Džoint je sve češće znao mislima odlutati. Smišljao je način da udvostruči ono što im je ostalo. Nije želio više riskirati. Jedna pljačka banke bila je dovoljna, čak i previše za jednog pacifistu kao što je on. Za njega je to bila veća trauma nago za bankovnu činovnicu koja mu drhtavim rukama vadila novac iz sefa.<br />Nakon mjesec dana provedenih u Las Vegasu plijenio je pažnju svih žena iz susjedstva pa tako i bankovne činovnice. Izgledao je očaravajuće u pimp odjelima koja si je nakupovao. Dugački kaputi imitacije tigra, leoparda i razno raznih zvijeri u kombinaciji sa hlačama na trapez, šeširima, štapovima i debelim prstenjem koje mu krasilo prste isticali su ga u gradskom sivilu ljudi, zgrada, ulica...Samo se Val sprdala njegovim imidžom nadjenuvši mu novo ime „Bubimir.“<br />Svako jutro iz obližnjeg kafića nosio je činovnici u banku vruću čokoladu sve dok se nije potpuno predala njegovom umijeću bioenergetičara. Žena je bila totalno spaljena, svršavala je čim bi ga ugledala. Svaki njen orgazam Džoint je produživao svojim bezobraznim seksualnim pričama.<br />Te kreštalice kojima su glavom prolazili samo brojevi znale su ga napaliti, a u tim godinama to mu je nedostajalo. Uvijek kada bi odlazio iz banke ona bi govorila 123, 252, 76.... broj riječi koje joj je poklonio tog dana. „Obožavam glupače!“ mislio je smješkajući se.<br />Dok je oblačila trenirku gledala je u Džointa koji je u bijelom, zgužvanom odijelu spavao kao zaklan. Uz njegov bok privila se Tekila. Neobična je bila ta kuja. Pronašli su je jedne noći dok su pijani izlazili iz Caesar's Palace kasina. Hodala je za njima cvileći a kada su ušli u taksi ona je skočila Džointu u krilo. Proputovala je pola svijeta da prisvoji Valin dio kreveta. Ona se zbog toga nije ljutila, Džoint je i tako s godinama sve više prakticirao platonsku ljubav.<br />Jutros u ranu zoru neki tipovi su ga doveli kući. Mrtav pijan pao je na krevet i više se nije budio. Val otvora prozore stana mrmljajući „Crknut ću od truleži tvog zadaha.“ Krene u jutarnji džoging. „Apokalipsa!“ gleda u stupove sa zastavama i shvati da je opet nekakav praznik. Nigdje nikog na ulici, tek kod prve otvorene trgovine ugleda trojicu klošara. Naslonjeni na zidu izgledali su kao da stoje na terasi vlastitog stana ispijajući jutarnju dozu zaborava.<br />Cesta je bila prazna, tu i tamo poput aveti projurio bi poneki autobus. Trčanje ju brzo umaralo pa nakon nekog vremena počne brzo hodati. Džoint joj ne izlazi iz misli. Sumnjiv je. Nešto taji. Ne radi se o preljubu. Val je zaista bila nezamjenjiva, ali ne u svemu. U pretjerivanju svakako, rekao bi Džoint. Bojala se da ga novac previše zaludio. Opet je imao mnogo prijatelja a znao je dobro da su prijatelji lešinari koji će mu oglodati kosti ako im to dozvoli. „Muškarci su naivčine koji su izmislili izreku -naivna kao sobarica, da bi prikrili svoju najveću manu.“ „Varaš se Val!“ čula je Džointov glas. „Muškarci su to smislili da bi ih s alibijem ševili.“ „Kreten!“ zaključi ona. Zapazi desetak ljudi odjevenih u crna odjela koji stoje u malom parku podno njezinog prozora, okupljeni pokraj spomen ploče kojoj nikada nije pridavala pažnju jer nije voljela mramorne ploče pogotovo podignute na septičkoj jami zgrade. Podsjećala je na jeftinu grobnicu a nije grobnica, osim ako se zakon nije promijenio pa se sada čovjek može pokopati i u gradskom parku. Visok, jak muškarac koji je stajao pored spomenika držao je nekakav govor dok su dvojica naslanjala vijenac na ploču i palila svijeće. Mladić s televizije snimao je taj čin. Val nije imala namjeru zaustaviti se. Pogleda iznad njih u prozor na trećemu katu i vidi Tekilu koja ju je prepoznala po hodu. Njeno glasno lajanje nadjačalo je govor čovjeka ali to i ne bi bilo tako strašno da se Tekila nije poskliznula i pala točno na glavu govornika. Užas koji se ocrtao na licima ljudi zaustavio je ceremoniju. Tekila je s njegove glave pala na travu ali čovjek je na podu ležao mrtav. Dok ju je Val prestrašenu podizala u svoje naručje čula je glas voditeljice koja se odjednom stvorila pored nje, „Ponos naše zemlje, čovjek koji je bio nosilac najviših odlikovanja nastradao je od psa u glavu!“<br />Da je to kraj priče Val nikada ne bi završila na psihijatriji. Ni pas u glavu, ni tužba udruge za zaštitu životinja, ni to šta su ih proglasili državnim neprijateljima ne bi slomilo Val kao što ju je slomila vijest da je Džoint tu noć prokockao sav novac na pokeru. Nije plakala, nije ni vikala na njega, nije ga mrzila, samo nije mogla gutati zrak. Davio je. Bio je to najjači trenutni stadij napada depresije. Nelagodu davljenja nisu joj pomogli ublažiti svi mogući sedativi. Šutjela je dok joj Džoint objašnjavao da to nije smak svijeta i da će ih opet izvući iz krize. U jednom trenutku nije ga više mogla slušati pa se luđački počela derati: „Nisi ti Vito Corleone, ti si budala!“ „Tekila, Tekila da si barem nju spizdila u glavu!“ mislio je on gledajući je ludu.<br />Stajala je u redu ispred šaltera nad kojim je ogromnim slovima pisao natpis „Klinika za psihičke bolesti.“ Zaključila je da luđaci imaju loš vid i pomislila: „Možda ja ipak ne pripadam tu, moj vid je dobar.“<br />Otvorili su joj karton. Gledala je u ljude koji su sjedili, dizali se, šetali, ponavljali stalno jedno te isto, pjevušili, ubijali nevidljive mušice po sebi, napuhavali-ispuhavali obraze…. u svakom slučaju dobro su se zabavljali. Bilo je to veselo društvo čiji prosjek veselja je kvarila njena bezlična pojava. I sama je primijetila da se ponaša poput nekog psihopate koji ima skrivene namjere. I zaista uhvati se u razmišljanju: „Baš dobro sada imam otvoren karton na psihijatriji. Za poremećene zakoni ne vrijede.“ Po glavi su joj se motale najcrnje slike.<br />„Val Zgubidan, ambulanta 16!“ čula je piskavi glas koji je dopirao iz zvučnika. Osjeti nož koji je probada u trbuhu. U uskom hodniku popločenim sivim plastičnim pločama stajala su poput vojnika u redu vrata do vrata. Ljudi koji su stajali ispred njih bili su nekako zbunjeni, prestrašeni, poput male djece koju su roditelji pustili samu a znali su da će ih kada se vrata otvore progutati neko čudovište. Vrata s brojem 16 bila su otvorena pa Val nije imala mnogo vremena za razmišljanje već zakorači preko praga i ugleda čovjeka prilično zgodnog tek par godina mlađeg od nje, opušteno zavaljena u svoju polu fotelju.<br />„Gospođo Zgubidan, izvolite sjednite!“ dok je ona polako sjedala gledala ga u oči kao i on nju. Učinilo joj se da taj pogled traje duže nego što je normalno prije nego je on progovorio.<br />„Onda, možete mi reći razlog zbog kojeg ste ovdje!“ gledala ga i dalje promatrajući svaki njegov slučajni trzaj. Nije očekivala da će joj psihijatar iz prve postaviti tako jednostavno pitanje. „Zašto je onda psihijatar? Zašto bi mu rekla zašto je ovdje? Neka sam pogodi!<br />Ako mu kažem davim se, imam bol u grudima, ne mogu plakati a plakala bih, trebaju mi antidepresivi jer očito je da sam u kurcu. Muž mi je bankrotirao, opljačkao banku, spizdio novac na pokeru, pas mi ubio Facu, nemam love ni za cigare a kamo za kruh. Pa daj molim te, ne možeš samo tako lako doći do informacija, kriza je, ljudi su bez novaca, zaradi plaću.“ Promatrala ga pa progovori: „Smog!“ Njezin direktan, artikulirajući glas uđe u njegove velike uši. „Smog? To je za pulmologiju!“<br />„Ne brine mene dišni sustav doktore, ni plućne bolesti. One se ne vide!“ Promatrao ju je pustivši je da priča dalje. Svjesna njegove taktike Val nastavi: „Ubija me svakodnevno pranje kose. Svi ti šamponi, balzami, ampule…ništa ne pomaže. Kosa mi se masti, gubi sjaj već par sati nakon pranja. Mislim da se je sav gradski smog urotio protiv mene, uvukao mi se pod kožu i ubija me.“ Doktor je lagano kimao glavom povremeno govoreći „Da, da!“, pa Val nastavi, „Znate zabrinuta sam zbog psa, podvojena je ličnost. Ponekad misli da je ptica. Čini mi se da ima shizofrenični poremećaj ličnosti.“ Gledala je u njegov tup izraz lica testirajući ga na neki svoj lucidni način. U jednom trenu shvati da je čovjek preko puta nje osuđen na vječnu patnju. Njegovi mišići za strpljenje bili su toliko napuhani, ojačani do granica normalnog, mogli bi uskoro puknuti. Val odluči promijeniti pristup.<br />„Mislim da bi bilo bolje da me najprije malo opustite, znate onako neformalno. Previše brzo prelazite na stvar a to mi se ne sviđa. Čak i voditelj milijunaša ima bolji pristup prema kandidatima od vas doktore!“<br />Osmjehnuo se nekako ironično i rekao „Izgledate prilično zdravo!“ „Mislite, za r<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj68Kz6TtkMnfWcuunVlaTPSoghOutZJ1zLNVYeRW5TiZeAkO1Gizw0TE1SKVNKW6fIxiwoBYebRJfcH898yJTuQBRbU9PpUyPJ-JgON2l15PZLW_gjEOIVFIZGoaLOp4wIe9ux-bYFYZc/s1600/val.jpg"><img style="float: right; margin: 0pt 0pt 10px 10px; cursor: pointer; width: 359px; height: 400px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj68Kz6TtkMnfWcuunVlaTPSoghOutZJ1zLNVYeRW5TiZeAkO1Gizw0TE1SKVNKW6fIxiwoBYebRJfcH898yJTuQBRbU9PpUyPJ-JgON2l15PZLW_gjEOIVFIZGoaLOp4wIe9ux-bYFYZc/s400/val.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5555321118487580546" border="0" /></a>azliku od Vas?!“ odgovori Val. „Zar ste pomislili da sam bolesna samo zato što sjedim u ordinaciji nasuprot psihića?“ U mikro sekundi osjetila je njegovu zbunjenost.<br />„Val, ne seri!“ odjednom ozbiljno progovori doktor. „Ti sereš! Ponavljaš to pitanje kao papiga svaki dan barem dvadeset puta. Sanjaš ga čak!“<br />„Kako želiš da te opustim?“ progovori hladno.<br />„Upoznaj se sa mnom, pričaj mi nešto, bilo što, nasmiješi me, rasplači me, naljuti me…izazovi bilo kakvu emociju. Čovječe ti si psihijatar a ne ja!“<br />„ DA ja sam PSIHIJATAR, a ti si PACIJENT. Acting out- nekontrolirano izražavaš misli i osjećaje, tvoja pasivna agresija je opasna.“<br />Onda se uspravio na polu fotelji, nataknuo naočale i krenuo pisati, „Pacijent ima čudan i ekscentričan izgled, neprikladno zavodničko ponašanje, nedostatak želje za kontaktom, visoko sugestibilan. Dijagnoza: Dramatično, emocionalni poremećaj ličnosti, nedostatak empatije, tipično za ljude koji žive u gradu.“<br />Izvadio je iz ladice knjigu s naslovom „Stručni vodič za oboljele“, 125-to izdanje, čiji je autor bio on. „Gospođo Zgubidan moja preporuka je da kupite ovu knjigu i garantiram da će Vam se život potpuno promijeniti, nestati će svi Vaši problemi, nesanice, brige, smog, za samo 300 kuna dobiti ćete formulu za sreću i postati normalna ličnost!“<br />Ustala se sa stolice sasvim polako. Poravnala suknju, izvadila iz torbice kutiju s cigaretama, polako pripalila jednu dok ju je on ispitivački promatrao. Uvukla je dim pa ga otpuhala točno prema njemu, usne je tek milimetar razvukla u lagani osmijeh i rekla: „Zaista ste ljubazni tetkice, preporučam teretanu Y-M-C-A.“ Izašla je iz zgrade obojene u žuto i zapjevala „it's time to rock and roll…“bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-75636031088327349622010-08-06T09:36:00.010+02:002010-12-27T12:19:38.452+01:00Kada ti Sunce udari u glavu-Priča II o Val i Džointu<div style="text-align: left;">Daleko od ljepljiva zraka, u maloj uvali skrojenoj baš po njoj, Val je opušteno ležala na kamenitu tepihu tkanom od mora i soli. Potpuna predaja prirodi zarobila je cijelo njeno tijelo. Obgrljena toplinom morskog kamena i morskim povjetarcem koji je nježno milovao, poželjela je zauvijek ostati zarobljenikom te uvale. Između neba i mora njena svijest okretala se poput centrifuge ispirući svaku mrlju. Uživala je u Venišu koji je ispunjava, kada je gustoću zraka razrijedio Džonijev suhi glas koji je dopirao s obližnje stijene, „Val, sjećaš li se kako si imala veliku guzicu i male cice, a dugu kosu? Vidiš svakakve mi budalaštine padaju na pamet.“<br />„O bože, bože zašto su nestale Amazonke?“ pomisli Val u sebi ne obazirući se na Džonija.<br />„Je, je stara moja bila si ti dobra pička, bolja od svih ostalih. Ma i sad si odlična samo malo prikoviše sereš, zajebaješ, ali ti znaš da je tvoj Batman sa velikim srcem i veeelikom dušom i da on sve to gleda s ljubavlju.“<br />„Majko mila!“ pomisli Val, pogleda ga, a pogled joj se spusti podno njegova velika trbuha i kaže, „Teško je imati dvije glave, a još teže je uvijek koristiti maaalu!“<br />„Na malu glavu hvataju se velike ribe!“ Kaže s osmjehom Džoni izvlačeći iz mora lijep komad zubatca. Koliko god on zadovoljno trljao ruke skidajući ribu s udice toliko je bolno Val osjećala nelagodu zbog ubojstva ribe iz čiste zabave. Približila se Džoniju koji je s ponosom govorio, „A? Jesi vidjela? Prvo pa muško!“ Sagnula se prema ribi koja se još uvijek koprcala daveći se i naglim pokretom ruke dohvatila kantu pa izbacila ribu natrag u more. „Šta radiš? Nisi normalna!!! Zaista nisi normalna!!!“ poviče ljutito Džoni.<br />„Betmane, ja sam kraljica Amazonki i moja je zadnja.<br />Dok imamo mesnog nareska neka ribe žive!“<br />Neka ribe žive, a ti kraljice Amazonki sjedaj na moj Betmobil. Koprcat ćeš se kao riba na suhom!“<br />„Kuda me voziš?“<br />„Vozim te na Prvi Pun Mjesec . Pogodi zašto?“<br />„Fešta za moj rođendan!!!!“ veselo poviče Val.<br />U taj čas zubatac iskoči iz mora i profrflja, „Jeb'eš žiot bež žuba!“<br />Sva sreća da ga nitko razumjeo nije.<br /></div><div style="text-align: justify;"><br /></div>bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-42320186078680595462010-07-08T20:59:00.014+02:002010-09-02T10:01:35.465+02:00Kamovu<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6EIFi0stmjy2K3D1N1_emhAPLY0okpqxwZZuYMidRJfdwNCJgvXfeXcbctvFRe0gbrWRqB3qwNZe9o9c_voqa4FbSkjr6L_sNW1zfqf4yYFTEjuFt13yK5MjJk3RopIrKbO3FIWrIUUE/s1600/kamov.jpg"><img style="margin: 0pt 0pt 10px 10px; float: right; cursor: pointer; width: 63px; height: 130px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg6EIFi0stmjy2K3D1N1_emhAPLY0okpqxwZZuYMidRJfdwNCJgvXfeXcbctvFRe0gbrWRqB3qwNZe9o9c_voqa4FbSkjr6L_sNW1zfqf4yYFTEjuFt13yK5MjJk3RopIrKbO3FIWrIUUE/s400/kamov.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5491648840944837218" border="0" /></a><br />Priča o priči<br />„Izašli su rezultati natječaja, tvoja priča nije prošla!“<br />Osjećala sam tugu u njegovu glasu, i ne samo u njegovu glasu već tugu koja se nadvila nad morem i planinama koje su nas dijelile, da bi kroz telefonsku slušalicu nečujno klizila u moje bubnjiće. Znam, ovo razočarenje je samo prividno. Ono je poticaj za još većim sarkazmom od onog kojeg sam im ponudila. Inkvizitori Kamovih sljedbenika!!!<br />Stajala sam naslonjena na prozoru osluškujući još jednu sparnu, ljetnu noć. Glava mi je htjela puknut od nemira. Te grozničave noći san nije imao svog mjesta. Jedino društvo činile su mi sitne krvopije sasvim slične narodu kojem pripadaju, „zanzare“. Bila sam stranac u toj zemlji smiješnih ljudi, uprlićenih od bojazni da se razlikuju od nas pridošlica. Od komarčeva uboda u čelo, udarila sam glavom u podignutu roletu prozora koja se od udarca olabavila i pala preko moje šije i odrubila mi glavu. Osjećala sam samo svijest koja kroz prozor leti prema tlu. Nisam osjetila nikakvu bol od udarca samo sam se otkotrljala niz praznu ulicu. Stop! Nečija uglancana cipela zaustavila je koturanje moje glave. Karabinjeri! Prestrašeno sam pomislila i podigla pogled s poda. Neobično odijelo, priprosto, odavalo je identitet još jednog stranca u noći. Moj strah je nestao i baš kad sam htjela zapjevati „Stranger in the night“ pogled mi se zaustavio na očima crnjim od crnoga mraka i crne zemlje. Iza tih tamnih očiju noć je poprimila obrise dana. Kamove!!! Prošaptala sam iznenađeno. Sagnuo je svoje ukočeno blijedo lice i pružio dugačke mršave ruke prema mojoj odrubljenoj glavi. Osjećala sam kako mi njegovi ledeni, prsti dotiču uzavrele obraze i podižu me s tla. Užasno mi je pasao taj hladni dodir. Podignuo je moju glavu prema zvijezdama neodmičući pogled s mojih očiju. Osjećala sam strujni udar u iskrenju naših pogleda. Tu hipnotičku privlačnost prekinuo je njegov sablasno mirni, hrapavi glas, „Doći će sunce ledena dušo i rasplinuti će sablasti mraza!“<br />Htjela sam ga zagrliti, stisnuti se uz njega. Pogledom sam potražila ruke i odjednom ponovno, stajala sam naslonjena na prozoru, s glavom na ramenima. A iz ovog transa probudio me je glas histerične žene koja je lupala po vratima sobe, „Maledeta Croata!“ Progutala sam slinu ali ne kao inače, teško sa zastojem, ovaj puta progutala sam je lako, zadovoljno, dok mi u ušima odzvanjao njegov glas.<br />U mislima mi ponovo navirala svaka riječ koju sam mu uputila u svojoj priči. Bile su to riječi iskrene, stvarne, bez hinjenja. Riječi koje u glavi ostaju utisnute poput pečata.<br /><div style="font-style: italic; font-weight: bold;">„Ponekad u danima poput ovoga kad osjećam da će mi se rasprsnuti čelo od tupih udaraca nekog skrivenog zla koje navire iz nutrine, u ruke uzimam požutjeli, izmučeni papir silovan tvojim riječima, i moram ti priznati ne buni se, ne plače, nema trauma i ne osuđuje te. Dapače, prevario te lukavo podnosivši gorčinu tvoga pera-tamničara, i smije se nad pognutim šijama vječno osuđenim da se vucaraju njime. Oni se samo vucaraju, ali zato ja upadam u otvorene zamke nemirna srca tvog. I pitam se uvijek nanovo da li si ih ostavio otvorenima samo za mene? Sebično ih prisvajam, ulazim u njih i gušim se u tvom mamcu nemirnih slova pobacanim žgoljavim prstima i osjećam im svaki titraj, svaku bol, pa i krv koja se koči u njima. Stišću me više od ovih tupih udaraca u čelu i umjesto da ih bacim daleko od ispijenih očiju ja ih iz sebične, podle pakosti i prkosa bijesnog, usisavam poput nevidljivih zrnaca prašine i dah mi se pretvara u jecaje. Jecam i tonem u bijednim suzama tebi u inat. I tvoj prkos izlazi u njima ljepljivim od čekanja i starosti.</div><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">Siluješ me svojom bijednom mladosti čije godine prkosno razbacuješ gurajući ih bestidno u lica uvelih duša. Njima? Pa njima su i njihove previše! I nije te briga što bespovratno nestaju uvelim lišćem prekrivene. Godine sagnjilile. Ja svoje lice ne dam poput njih godinama gnjilim, ni lišću trulom i zato jecam kao ružna životinja. I znam da tvoja mladost izgubljena jednako tako jeca.</span><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">Buntovniče kukavni! Molim te, naljuti se!</span><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">Neka te obuzme hladni, stoljetni bijes! Pukni od nemilosrdno zakopane strasti čiji korijeni kidaju ovo tlo pod nogama mojim. Neka zadrhti Rječina od samohvale pohotnosti tvoje, hvalisavče jedan. Gdje je nestala? Pokaži je!</span><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">Molim te, naljuti se!</span><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">Evo, stajat ću naslonjena tu pored tebe i zajedno ćemo slušati posljednji klicaj rijeke na ušću mora. I vidiš ona kliče bez prestanka, ne zastaje kao ti! Čekat ću da oživi ta zaleđena duša, da se toplim plamenom proljeća rasplinu sablasti mraza. Znaš da je čekanje jedini moj posao i drugoga nemam."</span><br />-Zaista te noći njegova duša je oživila. Molila sam ga u priči da se naljuti, da smrska onaj tijesni kip u kojeg su ga salili, da urlik njegove duše prodrma zemlju uvelu. I dok je molitva iz moje duše izlazila čula sam ga kako se podsmjehuje i pjeva. „Parole, parole, parole…“<br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">"Pjevaš, a ja ti ozbiljno govorim! Ne šalim se! Toliko toga moram ti reći! Učini nešto čudesno da bar naslutim pohotni sjaj crnih očiju tvojih u tijesnom zraku koji udišem. Smiješ se! Tebi više ne traba zrak, bez njega crvotočinama putuješ vremenom. Čujem te! Tko diše taj se i guši! Ti se više ne gušiš, neka pate budale!</span><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">Ti ne znaš? Kad nisu više imali što, onda su i njega krali. Prepoznat ćeš ih odmah. Uspravni, gledaju svisoka, korak im brz kao da bježe pred onima podvinutih repova što kopaju po smetlištu i onima koji jednom mjesečno vuku teške korake prolazeći mimo tebe ne primjetivši te, u nadi da će im burza rada donijeti spasenje. Ako te slučajno netko od njih spazi, i on bi bez razmišljanja mijenjao svoj bijedni, mjesečno ispečatirani život za isti takav spomenik žalosnom čovječanstvu. Mijenjao bi čovječanstvo za spomenarstvo. Spomenar ili spomenik, nije isto! Spomenar uvijek nosim u džepu, onaj tvoj s drvenim koricama. Čuvam tvoju Pjesmu nad pjesmama, samo za mene napisanu." </span><br />-U toj priči previše je boli. I onda dok sam je pisala kao i tada dok sam je izgovarala naglas srce mi pucalo od tuge. Samo sam željela izazvati Kamov podsmjeh koji je trebao biti spas za nas koji u tuđini tražimo koricu kruha i one koji kod kuće gladuju. Maledetta croata!<br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">"Oprosti, zaboravila sam da su podsmješni izdisaji potrošna roba i da si ih sve brzo potrošio. To ti je veliki grijeh i nema mu oprosta.</span><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">Znaš nad kime lebdi oprost od Boga? Ne znaš tko su oni, a carstva im sežu do samoga raja. Spokoj je njihov jači od pera tvoga. Oni uživaju u vječnoj muci tvojoj. Smiju ti se gledajući te usamljena, bez prijatelja, bez roda, bez Kitty. Mene su zaboravili sve do danas. Misle da si lud i puštaju te da se gušiš u njihovoj sramoti, gutajući im misli prljave. Nije ih strah od pera, od Boga, od zakona skrojenim po njima. Strah ih je od sebe samih. Slute oni da će doći dan kada više neće imati što pa će pokradati vlastiti zrak, a onda kad im ga nestane pocrkavat će bestraga, kao da ih nikada nije ni bilo. Boje se „ništice O“ jer njihovo je kraljevstvo svemirsko.</span><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">Molim te, naljuti se! Pokidaj okove! Nisi sam! Nikada nisi bio sam!</span><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">Vrijeme nije nagrizlo tvoj prokleti prkos, ni izblijedio prgavo lice tvoje. Ti si vječni mladić koji ponekad prošeta kroz moje misli, a ponekad sjedne na njih i ne diže se više. A ja sam pra-pra, praciganka tvoja. Sjećaš me se? Krik koji si mi bacio u oči jači je od pera, moćniji od truba jerihonskih. Osjetim njegovu moć ispod živih leševa koji ga žele oduzeti mi. On me učinio posebnom baš kao i tebe. Ne priklanja se, to mu je najveća mana. Taj krik životom čuvam i nosit ću ga bolje nego ti, do samoga kraja koji za nas Kamove nikada nije postojao. Mi nemamo završetka, a i početka nemamo. Mi smo izrod ljudski.</span>"<br /><span style="font-weight: bold;">-Bože, luda li sam! Tražili su priču a ne sol na ranu. A priča se nije zaustavila tu. Išla je do same kosti i trebalo ju je zaustaviti. Odstraniti intelektualnim zahvatom, bez vidljivih ožiljaka.</span><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">"Tražim te u snovima, i u javi te tražim. Tražim te na ulicama našega grada, na obali mora, na pučini te tražim. Ne, ne zalazim u gostione. Znam da su ti se omrznule od jada i bijede što se u njima krije. Ne, ne tražim te u knjižnicama jer crvi su pojeli knjige, ni u kazalištu te ne tražim jer gluma se tu glumi, znam da su ti se i oni omrznuli. Čujem te u vjetru kako stižeš otpuhujući sve pred sobom. U fijuku njegovom razaznajem tvoj britki glas. Glas pred kojim se saginju i najdeblje glave, skrivaju najveće njuške. Sprdnja je tvoja, njihov strah. Čujem te u pobješnjelim valovima koje jugo razbija o stijene podno doma tvoga i znam da si tu, pored mene, pored njih. Gledaš nas, ali pero više ne uzimaš u ruku! Prevarilo te je, izdalo te. Kad si ga najviše trebao ono se iskoturalo iz ruku tvojih. Da li si ikada pomislio kakav je to ubojica? Peero ubojica! Hahaha...</span><br /><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;"> Ponekad u muklo doba noći kad crne aveti ulaze u sobe i ne mogu usnuti sna do strašna sna, oblačim se, poput lopova izlazim iz stana i dolazim pred tebe brončanog. Grijem ti smrznutu, skvrčenu šaku i čekam da zaleđena krv poteče. I vidim novi potop, potop krvi tvoje. I gadno mi je gledati to, ne zato što je crveno more, crvena zemlja i crveno nebo, nego zato jer je to crvena ljudska krv. Ježim se, srsi mi prolaze tijelom i turpija me njihova hladna, debela, rašpasta, srhasta koža, a ti naslonjen na ogradi. Kao gledaš u nešto, a buljiš samo u jednu točku i praviš se da ne čuješ promukli glas potrovan tobom i cigaretama, da ne vidiš isto crvenilo kao i ja, da ne misliš ludim mozgom isto kao i ja. Znam dosta ti je stoljetne velike stolice, a udobne su, dosta ti je besmrtnih socijalki, a velike su, dosta ti je pravdom izvršenih nepravdi, a pravedne su, sve je to de ža vu, kažeš. Hoćeš nešto novo, jače i teže od te velike vreće buha. Dosta ti je te ležerne glume koju su nabacili na izgled tvoj. Nisi ti cigan! Nonšalantno naslonjen s ispruženim nogama, prekriženim jednom preko druge. Opuštena leptir mašna i sretan izraz pokvarenog dječačkog lica. Njihov cilj je jasan „Nek svi vide da si bio adolescent.“ Zakon je oduvijek bio jasan „Adolescenti nikad nisu u pravu.“ Ta se odluka donijela jednoglasno zajedno sa svijetom i nepobitna je kao i svijet. A to šta se iza tog lica pubertetlije krije mlađahni bog koga je briga? Ako stanem ispred tebe i na koljenima se počnem moliti, hoćeš li se tada barem naljutiti, ili ćeš uživati u mojoj poniznosti.</span><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">Molim te, naljuti se! Buntovniče umišljeni! Naljuti se na mene poniznu, na njih bogom danih, na bilo koga i reci nam još skrivenih tajni, pikanterija nama nepoznatih. Odaj nam bludne misli onih koji se smiju nizašto, onih koji plaču nizašto, onih koji misle nizašto, onih koji žive nizašto. Nauči nas prozreti ih!</span><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">Nisi ti jedini bjegunac, nisi ti jedini bludnik, ni sam svoj krvnik. Nisi ti jedini mlađahni bog! Nisi ti jedini Kamov!</span><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">Pomakni se! Pokidaj okove! Pljuni im u lica sagnuta, lica galeblja, i reci im da je Job bio najveća budala!</span><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">Toliko toga ti moram reći, ali ne na ovom prolaznom mjestu zloduha. Prozreo si ih davno, znam i sam si rekao da je njuškanje njihov posao i bogata im plaća. Onda te nisam dobro razumjela, oprosti mi. Baš onda nebo je bilo obojano u jako, jako plavo, neprobojno plavetnilo, kao da ga netko prekrio plavim velurom, samo da nitko ne bi spazio sve one prozirne crne oblake pod njime. I nisam ih spazila, ni razumjela te nisam. Neda mi se sada misliti zašto. Umorna sam od tog naklapanja! Sve si to ti kriv, krvniče moj! Ajde zapali jednu, pravi mi društvo. Moramo nešto učiniti! Večeras ću ti odati najveću stoljetnu tajnu! Dvadesetiprvo stoljeće, stari! Znaš ono sedam loših stoljeća, pa sedam dobrih stoljeća, pa sedam loših stoljeća, pa dvadesetprvostoljeće. Zvuči gadno, znam? Ali nije gadno! Vjeruj mi, možeš se veseliti! Danas je naš sretan dan! Čula sam ih noćas ispod prozora, nisu me vidjeli. Bili su ogrnuti crnim plaštem, a glave im prekrivene kapuljačama. Šaputali su brzo i prestrašeno: „ Zapisano je da će se u ovom stoljeću roditi Prevrat. Moramo to spriječiti, pronađi ih!“ Čula sam ih na vlastite uši. Samo on nosi to ime! Naš Prevrat, Kamove! Naš sin! Čovječe ovo je naše stoljeće! Osjeti ga!</span><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">Osjeti ga u mirisu jorgovana, nošenim vjetrom iz dvorišta tvog? Osjećaš li ga? U njemu duh tvoj nemirni u mladosti novoj živi. Vesele boje, sunčane boje duge, krase tvoj dom i oni te čekaju. Vesele se povratku tvom. Oni su kraljevi koji će ti se klanjati. Darivat će te. Oni čuvaju tvoj duh. Skrivaju ga u bojama. Znam da ih ponekad gledaš onako iz prikrajka i dragost ti neka preleti srcem, smiješiš im se. Možda u tim trenucima požališ sve ono bacanje mladosti, možda požališ svu onu ludost koju si činio, možda onda požališ i to što si stvorio mene. Oprostit ću ti sve to. Ali ovo stoljeće ne smijemo požaliti! Ovo je stoljeće naše! Našeg Prevrata! Čuješ li me više! Više nema oprosta!</span><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">Pruži mi ruku! Trčati ćemo zajedno do našega mora i u podnožju stijenja čarima ciganke vratit ću ti mladost tvoju. Vraćat ću ih godinu po godinu, polako da osjetiš svaki njihov titraj, da ispuniš svaku njihovu požudu, svaku strast neokušanu! Usisat ću sve njihove sokove! Biti ću bludnica u drhtavim staračkim rukama prkosna mladića. Vratit ću sjaj svakoj tvojoj vlasi. Iz tvoje umorne duše crnim noktima čupat ću mladost nepotrošenu i rasipati se njome kao što se ti rasipaš sa mnom. I prevarit ću te udahnuvši ti život, kao što je papir prevario tebe, jer stvorio si me crnu kao noć, tajanstvenu kao oblak, divlju kao cjelov tvoj i prevratnu kao stihove tvoje. Ali znaj, moj križ nije lakši od tvoga, ni teži od tvoga, jer svi su križevi isti.</span><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">Prešutjet ću ti sve priče o dušama opsjednutim đavlom, o zemlji napuštenoj od Boga. Sve je to ionako uzaludni trud, pa čemu onda? Pričat ću ti o osamdesetima, o buntovnim Kamovim nasljednicima, koji su se krili iza velikog „A“ i natpisa „Čitajte Kamova!“ Onda smo se ponovno upoznali na istom ovom mjestu. Sjećaš li se? Imao si na sebi crnu kožnu jaknu opasanu lancima koji su govorili o našoj uskraćenoj slobodi. Na njima su visjeli lokoti vlastitih ćelija i nisu se usudili ulaziti u njih. Naše ćelije bile su naša skrovišta. Divlji i rasparani prkosili smo im, nevjernicima crvenim i bijelim! Sjeti se plemena! Pričat ću ti o ljubavi nepobjedivoj i onima koji jedino u nju vjeruju. Ti i ja, i svi mi smo Mojsije njihov! Ne onaj koji ih je okovao zapovijedima niti onaj koji ih je okovao srpom. I neka im laka noć. Naša je zapovijed samo jedna „Ne zatvarajmo oči nikada! Ni pred kamenom ni pred blatom što nam u oči bacaju. Bol koju ćemo trpjeti zbog toga biti će blaža od onoga pred čime zatvaramo oči.“ Zatvorene oči izgore, ni pepela od njih ne ostane.</span><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;"> Nećemo se više kriti! Izađi iz tog lijevanog kalupa! Naljuti se više! Trebaš mi! Povlačenje zvona nije me ojačalo, a dovući Sunce ne mogu sama. Cigan se ne srami milostinje tvoje!</span><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">Naslonit ću ti glavu na zgrčeno srce svoje i mekim, prljavim rukama nezakonite žene milovat ću kosu tvoju. Dozvat ćemo Sunce za tebe, za mene, za nas. Brodovi će iz daljine tvoj povratak trubom obznaniti. Tužna zvona prestat će zauvijek zvoniti, a nova nicati neće. Magijom svojom u Janka ću te pretvoriti. Trčat ćemo po našoj obali i smijati se, smijati se do boli, i bol će se s nama smijati i smijeh će se nad gradom iz oblaka bijelih prosuti. Osmijeh će im padati po licu, po vratu, rukama. Lijepit će se po njima. Po osmijehu će gaziti i on će ih nositi. Podignut će im pognute glave i otvorenih ustiju gutat će naš smijeh. Samo oni čija su carstva do Boga samoga skrivat će se ispod velikih osmijehobrana čuvajući pokradeni čisti zrak bez osmijeha, i trčat će ulicom kao miševi brodom koji tone, sudarat će im se osmijehobrani i pucat će od vlastitih udaraca i njihov čisti zrak izlazit će ispod njih i osmijehe će naše gutati, a onda će im se smijati svi oni natopljeni smijehom našim. Miševima će cime biti prekratke, a sidra daleko od očiju i topit će se u našem smijehu grkljajući. Proklinjat će nas, ali naša su prokletstva jača od njihovih.</span><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">Više nećeš bježati od doma svog, od Kitty, od sebe, „i klicat ćeš, turobna dušo i klicaj će tvoj biti kao prva ljubav; Ogromna će postati nada tvoja kao sjeme ljudsko, kao tople usne moje, što pjevaju pjesmu Suncu.“ Čujem te kako kličeš „Vratio sam se nezakoniti i ništa me više ne može zaustaviti!“</span><br /><span style="font-style: italic; font-weight: bold;">Kamove sine odmetni! Neću se pomaknuti s ovoga mjesta, neću te ostaviti na miru sve dok nam suze od smijeha ne poteku licem. Jer ako se to ne dogodi ja neću nikada više zaspati od strašnih snova kojima ne mogu zatrti puta. U njima sve je bijelo, bijeli su zidovi, bijeli su podovi, bijeli su kreveti naslagani jedan do drugoga i bijela su ispijena lica u njima. Bijeli su ljudi što prolaze mimo njih i ti si bijel prekriven bijelom plahtom, a hladno je kao da je sve to bjelilo od leda napravljeno i osamljeno je kao da nikoga nema. A onda odjednom samotno bjelilo nestaje. Zamračio se san, navukao crni zastor, a čuje se samo tupi zvuk udarca mekog drva o zemlju vlažnu, i još jedan takav i još jedan i sve ih je više, padaju jedan po drugom, a strah koji me obuzeo oduzeo mi krik tvoj i budim se s onim tupim udarcima u čelu i mrzim i tebe i sebe i svo koščato čovječanstvo. Izmiješane kosti, izmiješane patnje, izmiješani križevi, izmiješani snovi moji! Kojom čarolijom izbrisati ih? Znam, bio si sasvim iskren, a istina je uspravna, ne zastaje, ponosno podnosi udarce i radoznalo ide dalje, bez bojazni, umorna ide naprijed, izlizanih kostiju ali ustrajna i svoja, pa makar je svezali u sanduk i bacili u jamu ona uvijek nađe put za naprijed, a laži ostaju onima koji se sigurno valjaju u njima, bez straha od umora, bez straha od pada poput svinja uživaju u vlastitu blatu, i lažu si kako njih neće objesiti o kuku. Lažno sretni valjaju se u lažima svojim. Prokleo si ih, i neka se vucaraju dovijeka! Tvoje su kletve gore od ciganskih i zato te volim divlji sine!</span>"<br />-Priču o priči zaustaviti ne mogu čak ni da želim! Ona je došla iz najskrivenijeg djelića moga bića. Iz same srži kosti.bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-8011728746367382592010-06-24T17:59:00.007+02:002011-03-13T11:15:46.403+01:00Nimfina omorikaNisam željela postati profesorica biologije, ali zapravo nisam htjela postati ni ono što jesam, profesorica domaćinstva. Jednoga dana ravnatelj me je pozvao u njegovu kancelariju i predložio mi je da prihvatim velikodušnu ponudu i zamijenim umirovljenu profesoricu biologije, Njonju. Bila sam dijete cvijeća i to mi nije teško palo. Istina, kada sam se trebala odlučiti između kupovine kuće u prirodi i stana u centru grada ipak sam se odlučila na ovo drugo. Voljela sam prirodu ali i zazirala od previše nje. Jednostavno nisam se mogla suočiti s medvjedom lice u lice. Možda zbog toga jer je on često ulazio u moje snove i svojim mrkim pogledom oduzimao mi glas, oduzimao noge, i da to nije bio samo san oduzeo bi mi sve životne funkcije. Mislila sam, možda sada kada postanem profesorica biologije uspijem svladati tu fobiju. Ako ništa drugo barem više nisam sanjala medvjeda jer su sve moje moždane vijuge bile zaokupljene proučavanjem živoga svijeta, a živim organizmima nema kraja. Njihovu jedinstvenu molekularnu i staničnu organizaciju, njihovu raznolikost, građu i funkciju, osnovna načela nasljeđivanja, odnose u biosferi……sve sam to morala u hodu svladati. Sada kada sam prihvatila tu odgovornost morala sam je poput križa nositi na leđima do kraja školske godine. Ravnatelj mi nije dozvolio da odustanem iako sam to u više navrata poželjela. Moj pristup prema djeci razlikovao se je od pristupa mojih kolega profesora. Svi su oni odslušali istu količinu pedagogije kao i ja ali svatko od nas prakticirao ju je drugačije. Moj odnos prema djeci bio je prijateljski. Mrzila sam one teorije o šibi koja je izašla iz raja. Ako sam ja jedna od karika u lancu autoriteta koji ih vodi u život onda sam se trudila svim silama da im taj put raskrčim od trnja, da zajedno njime sadimo prekrasno bilje i uživamo u plodovima i mirisima koje nam ono poklanja. Mrzim tu riječ „autoritet“ koja često oduzima osobnost onima nad kojima uzvišeno lebdi. Riječima biologa rekla bi ovako: „Životnosferu učenika činimo mi, karike različitih disciplina koje ih uvodimo u život. Ako samo jedna od tih karika zakaže, njihov razvojni lanac će olabaviti ili nedajbože puknuti.“ Odlučila sam čim više vremena provoditi s njima u prirodi, učiti ih iz prve ruke. U tim trenucima njihov odnos prema meni postajao je sve bliskiji. Priroda kao da je imala moć rušiti granice naših životnih doba i povezivati nas u jednu cjelinu, bez prepreka koje se znaju pojaviti kod djece i njihovih profesora. A onda u proljeće organizirala sam izlet na planinu. Iz autobusa smo se iskrcali malo niže u podnožju i krenuli smo s ruksacima na leđima u osvajanje te nevelike planine. Uživali smo penjući se utabanim kamenim putem koji nas vodio uzbrdo. Prepoznavali smo drveće koje nas okruživalo, suhe plodove nepucavce i pupavce, poneko bilje bih lagano s nožem izvadila iz zemlje zajedno s korijenjem da bi djeca prepoznala različitost korijenja. Lara, djevojčica koja je zaista uživala na svakoj minuti sata biologije što je izvrsno pokazivala na državnim natjecanjima osvajajući uvijek prvo mjesto, ugledala je predivan stoljetni hrast i započela priču o šumskim nimfama koje su već po vrsti živjele svaka u svojoj vrsti stabla. Neke u jasenu, neke u hras<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5gR2IdRuIotcL1qW0zJY6PpPTERK_-ysFQA6iXt0mPokgLamMJE480yhO-QQlDpizBG5c0S5hzGDT5hbVYjI2oFyyXTM9oW8dKEy0LsMQQnppVzOfr4s5OjyUNETCQQaaBoktf1Jko8Q/s1600/wood_nymph.jpg"><img style="float: right; margin: 0pt 0pt 10px 10px; cursor: pointer; width: 150px; height: 200px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5gR2IdRuIotcL1qW0zJY6PpPTERK_-ysFQA6iXt0mPokgLamMJE480yhO-QQlDpizBG5c0S5hzGDT5hbVYjI2oFyyXTM9oW8dKEy0LsMQQnppVzOfr4s5OjyUNETCQQaaBoktf1Jko8Q/s200/wood_nymph.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5583505725565713954" border="0" /></a>tu a neke u brezi. Te šumske nimfe za razliku od ostalih nimfi bile su besmrtne a njihova najdraža zabava bio je lov. Bez obzira na pripadnost drvetu ili vrsti podneblja sve su bile prekrasne mlade žene. Nismo ni osjetili da smo već poprilično odmaknuli od polovine puta. Larine priče bile su zanosne pa su se na nju dovezivala i ostala djeca. U jednom trenutku Ivan je spazio da se neke krošnje stabala koje su stajale sa strane puta spajaju u prekrasan polukružni svod koji se uzdiže skroz u visinu. Svi smo u trenutku poželjeli isto. „Profesorice! Profesorice! Molim Vas skrenimo s puta i hodajmo stazom koju čine ove prekrasne polukružne volte zagrljenih krošnji!“ Nije me trebalo nagovarati i sama sam pomislila isto. Spuštali smo se strminom koja nas pratila uzduž ivica puta a prekrivač nad nama postajao je sve viši i sve gušći. Još uvijek kroz razigrano lišće dotaknula bi nas pokoja sunčeva zraka i mogli smo gledati u bijele nebeske oblake koji su se lijeno razvalili nebeskom posteljom. Opčinjeni moćima šume koja nas okruživala divili smo joj se i osjećali lagano uzbuđenje. „Profesorice šta ako naiđemo na medvjeda?“ upitao me je netko od njih. „Djeco, medvjed je isti kao i mi. Ako se mi njega bojimo, znači da se i on nas jednako tako boji. Zbog toga pričajte glasno, veselite se, vičite, pjevajte, nismo u školi a medvjed će vas čuti na vrijeme, prestrašiti se i pobjeći glavom bez obzira.“ Izgovorila sam tu rečenicu i osjećala se laganom kao listić koji je vijorio u svom posljednjem plesu na putu prema tlu. Napokon, nestala je moja fobija od medvjeda. „Uspjela sam!“ pomislila sam u sebi koračajući šuštavim lišćem koje nam pokazivalo put kojim hodamo. Lišće je na pojedinim mjestima bivalo sve gušće i gazeći ga ušli smo ispod guste volte zaljubljenih hrastova. Prizor je bio nevjerojatan. Uski put od jedva metar udaljenosti od jednog do drugog stabla uzdizao se je u visinu okružen vojskom hrastova čije su se krošnje toliko isprepletale da su zaklanjale proboj svim sunčevim zrakama koje su se svim silama borile osušiti svaki najviši sloj krošnjina lišća ne bi li ga razrijedile. Uzalud! Hrast je bio star i mudar koliko i sunce i nije se dao predati. Osjećali smo napetost te borbe u vlastitim srcima. Počeli smo maštati o čudnim događajima ovoga mjesta. Netko je rekao, „Što ako je ovo put kojeg smo mi prvi otkrili?“ „Znači da možemo naići i na opasnosti?“ rekao je netko drugi. „Možda je to put bez povratka?“ rekla je Lara i ispričala nam priču o besmrtnoj šumskoj nimfi koja je nestala bestragom. Odjednom sam shvatila da sam prekoračila ovlasti školskog radnika i da je moja odgovornost za tu djecu nesavjesnim razmišljanjem dovedena u opasnost. Osjetila sam drhtaj u želucu i opet se vratio onaj glupi osjećaj nemoći pred medvjedom. „Djeco ušli smo na stazu koja nije bila obilježena niti jednom oznakom. Mislim da bi se trebali vratiti nazad!“ Ako su i osjećali bojazan u svojim srcima, željeli su je prikriti hrabro odbijajući moj prijedlog. Da ne bi izazvala preveliko negodovanje predložila sam im da se odmorimo, okrijepimo, pojedemo sendviče i u miru razmislimo. Lara je opet bila ta koja je prva iznijela svoje zamisli, „Profesorice, već kad se zaustavljamo onda barem skrenimo s ovoga puta i pronađimo osunčano mjesto za odmor?!“ Svi su prihvatili njenu ideju pa i ja. Presijecali smo put kroz šumu i pratili sunčev odsjaj. Perica je mudro predložio da baca mrvice kruha za nama. Smijali smo se njegovim dosjetkama osjećajući se kao Indiana Jones u nekoj suludoj avanturi. I zaista nakon nekog vremena pred nama se stvorilo malo jezerce, obasjano suncem. Toliko maleno da vjerojatno nije bilo ucrtano ni u jednoj zemljopisnoj karti. Veselje koje nas obuzelo vratilo nam široki osmjeh na usnama. „Djeco prepoznajete li ovo stablo što se uzdiglo nad jezercem?“ Svi smo gledali u taj prekrasan endem visok pedesetak metara koji se svojim širokim granama koje su se uzdizale u piramidu, poput pauna šepurio pred nama. „To je bor!“ rekla je veselo Lara. Ali koji bor? Kako se zove taj bor?, upitala sam ih. „Novogodišnji!“ odgovorio je Perica dok su svi ostali prasnuli u smijeh, a i ja s njima. „Djeco ovo je omorika, stablo koje raste samo na urođenim mjestima! Ona je samo jedna od deset vrsti koje rastu unutar porodice Pinaceae – borovke. Nitko od njih nikada nije čuo za nju. Za jelu, smreku i bor čuli su svi, ali za omoriku nitko od njih. Rado su istraživali raznolikost omorike razgledavajući njene uske, duge, ljubičasto smeđe češere a onda su se raštrkali oko vode bacajući svoje ruksake i polu umorna tijela na svježu, tamnozelenu travu koja ga okruživala. Legla sam u hladovinu podno omorike. Tako opuštenu preplavio me je umor kojem sam se u potpunosti predala upijajući opojni miris predivnog drveta. Razmišljala sam kako ovo drvo imenom ženskog roda ispušta miris svojstven muškom rodu. U tim mislima utonula sam u lagani polusan. Nestali su svi zvukovi koji su me okruživali a visoko nad sobom gledala sam u omoriku koja se pretvorila u nimfu. Bila je prekrasna, vitka i visoka. Na njenim raširenim vitkim rukama rasula se crvenkasto smeđa, svilena kosa. Njene velike, okrugle oči boje neba zadržavale su se na mojem pogledu. Ugledala sam tugu u njenim očima a onda osjetila toplu kapljicu nimfine srebrnaste suze koja mi pala na čelo. Njena suza preplavila me je cijelu. Odjednom sam osjetila da se nalazim u jezeru. Lebdjela sam u jezeru njenih suza sve dok me nije zahvatio vir koji me odvukao na samo dno jezera. Cijelo dno bilo je prekriveno nimfinim plavim češerima. U središtu jezera spazila sam prazan krug. Zakoračila sam prema njemu i osjetila magnetnu privlačnost koja me odnosi. Odjednom, iza mene stvorila se velika polukružna brana koja me dijelila od najtamnije šume na svijetu. Ispred mene stajalo je stablo čije je deblo bilo izrezbareno u prekrasno nimfino tijelo. Pogledala sam prema raširenim granama a na njima je sjedio Pan. Polučovjek, polujarac, polubog, gledao me zabezeknuto, poluotvorenih usta.Primijetila sam u njegovoj gustoj, rudlavoj kosi vijenac od češera kojeg su držala dva kozja roga. Njegova mišićava prsa bila su uspravna dok se je rukama oslonio na nimfine raširene ruke, ustvari majstorski izrezbarene grane. Uočila sam guste dlakave natkoljenice i uske ogoljele listove čija su stopala imala oblik kopita. „Nema greške, ovo je zaista Pan!“ Voljela sam to malo čudovište iz mitova. „Pane, gdje sam to ja?, upitala sam ga. Tek onda shvatila sam da je Pan vidno iznenađen mojim prisutstvom. Moj glas ga je trgnuo i u trenu skočio je s grane i stajao pored mene. Bio me viši za cijelu glavu. Kruna od češera se je pomaknula i tek tada primijetila sam male jarčeve uši. Izgledao je smiješno s dugom kozjom bradicom koja je njegovu uskom licu davala vragolast izraz. U mukloj tišini tamne šume nije se ništa pomicalo. Sve je bilo nek<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg9atVmvh4XvcdWoUEXFt1FzZKlIf3Qi4c1OxQjZSrMJt21tKVA1tB_ynUXjqPIyYLrvfl5BfJpOPxbQceAn2PE2EcTBX7Ftx7f7FsyYg2LbeDNZsbM_UhsFI62WnfZeq_puJ4xi88flkg/s1600/pan.jpg"><img style="float: right; margin: 0pt 0pt 10px 10px; cursor: pointer; width: 200px; height: 149px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg9atVmvh4XvcdWoUEXFt1FzZKlIf3Qi4c1OxQjZSrMJt21tKVA1tB_ynUXjqPIyYLrvfl5BfJpOPxbQceAn2PE2EcTBX7Ftx7f7FsyYg2LbeDNZsbM_UhsFI62WnfZeq_puJ4xi88flkg/s200/pan.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5583505853581772290" border="0" /></a>ako avetno mirno pa čak i Pan koji me trgnuo svojim pokretom ruke, prinoseći usnama frulu. Nisam ga se bojala. Opčinjena ljepotom koja je izlazila iz frule počela sam se lagano ljuljati u tom zanosnom ritmu sve dok nisam pomislila da me Pan svojom melodijom priprema za čin ljubavi s njime. Pomisao na jarca koji me zaskočio, stvorio je u meni paničan strah. „NEEEEE!!!!!“ vrisnula sam. „Profesorice! Profesorice! Nečije ruke su prestrašeno drmale moja ramena. Otvorila sam oči i ugledala Pericu koji je uzbuđeno vikao: „Divokoza je projurila pokraj nas!“ Pogledala sam u prestrašenu djecu a onda pod dojmom omorike, usnulog sna i divokoze ispričala im priču o polučovijeku, polujarcu, Panu, pred kojim se šumska nimfa od paničnog straha pretvorila u omoriku. Gledali su me svojim začuđenim očima, širom otvorenih usta. Da, baš kao i Vi. Znala sam da je vrijeme za povratak.bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-49548200174825874282010-06-21T21:15:00.003+02:002011-03-16T16:34:42.586+01:00Sve moje ulice ili impresija<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijRyEN-4ZWzcNoppJ_Th4NDsuSlB0nQdTr_PoI8fpPs_ZkelfX8tpDus1Kz6RmN7NrNvXWWigG8C0PcmK3j_bLfGBn5C6QDJUNdqCTLS3Y0zKdNDc0UqcyNIayRf-8viXF9VtR290B3-c/s1600/FFM.jpg"><img style="display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center; cursor: pointer; width: 150px; height: 200px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijRyEN-4ZWzcNoppJ_Th4NDsuSlB0nQdTr_PoI8fpPs_ZkelfX8tpDus1Kz6RmN7NrNvXWWigG8C0PcmK3j_bLfGBn5C6QDJUNdqCTLS3Y0zKdNDc0UqcyNIayRf-8viXF9VtR290B3-c/s200/FFM.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5584701040768194482" border="0" /></a>I ovu noć Anu su snovi opet odveli tamo. Čini joj se kao da je bilo jučer, a prošlo je već trideset godina. Ništa se tu nije promijenilo. Kamen do kamena u brijeg se penje. Kuća do kućice, uske uličice, kamene cestice i na svakom kutu niske kamene škalice. Kelti su ga zvali Kameni zaljev, a kasnije su mu Rimljani dali ime. Mnogi kapetani su se u tom mjestu rodili i mnogi jedrenjaci su se tu davno prije njezinog rođenja sidrili.<br />U snovima ulazi u kuću djetinjstva. U prizemlju su se smjestile male drvarnice. Ne voli hodati stepeništem, pa sjeda na drveni rukohvat kovane ograde i spušta se kao da ima krila. Bez straha, bezbrižna i razigrana. U drvarnici je uvijek dobra zabava, jer osim drva i raznog alata tu može pronaći sve one stvari odavno spremljene, igračke, knjige...<br />Vani sija sunce i ona radije izlazi van iz portuna . Na toj od ceste malo izdignutoj terasi uvijek ju dočeka dobronamjerni, stari brijač Frane. Uvijek s osmijehom u bijeloj brijačkoj kuti i britvom u rukama, kao da se nikada i nije presvukao. Njegova brijačnica njezin je drugi dom.<br />Na terasi popločenoj kamenim kockama djeca bacaju kamenčiće, skakutaju i takmiče se tko će dalje. Ona sjeda na zidić koji ide uzduž terase, a s druge strane njega, par metara niže, izvire čista pitka voda. Izvor se zove Stenice. Neprimjetno se šulja ispod ceste i ulazi u more. Kad bi prešla cestu, našla bi se na rivi svoje mladosti, ali prije nego je pređe spušta se do Stenica, jer ne može odoljeti onom kamenu koji je točno na sredini izvora. Opet će se praviti važna pred svom djecom i ponosno skakati na njega sve dok ne padne u tu hladnu izvorsku vodu.<br />Od izvora do kućne terase vode kamene škale uz koje su u nizu sazidane bijele, kamene, uske kućice. A na malom, najgornjem prozorčiću, najviše kućice, iza prošijana, gleda stara Mara koja ne skida crnu maramu s glave. „Buba Mara, buba Mara“, rugaju se djeca staroj Mari i ne sluteći da pored sebe skriva kantu punu vode, pa je hvata i kroz prozor zamahuje njome. Sjeća se kako su mokri i ljuti još više mrzili staru Maru i još više joj se rugali. Iz snova je budi hladna voda stare babe Mare.<br />Svi Anini snovi uvijek započinju u toj ulici. I u javi snovi joj vraćaju sjećanja. Na njenom privratu nikada nije bilo dosadno, jer ako ništa drugo djeca su se igrali špekuljama, klic-klac lopticama, skrivača, djevojčice su vrtile hula-hop obruč, neki su pobjeđivali i vikali od sreće, dok su gubitnici vikali od poraza. Bilo je tu i suza i smijeha, dječje vriske napretek.<br />Ta prednja strana kuće svakog bi prolaznika očarala svojom veličanstvenošću, jer ona je bila gospodska i veća od drugih. Jedna od rijetkih koja na toj glavnoj ulici koja se naziva Primorje nije u nizu, ali njoj jednako draga je i ona druga strana kuće koja se penje u brdo i onaj drugi mali privratić koji se nije promijenio sve do dana današnjeg.<br />On se smjestio na uskoj cestici popločenoj skroz malim, kockastim, kamenim kvadratićima. Njezin nekadašnji kuhinjski prozor gleda baš na nju. Nasuprot njega je mali prozorčić barba Fila i njegove žene koji žive u dvorištu crkve Majke Božje.<br />Gledajući danas ta dva prozora, onaj njen i onaj pokojnog Fila i njegove žene, čini joj se kao da bi mogla preskočiti tu udaljenost. Stari, sijedi File, uvijek obučen u jaknu i hlače od trliša, kao i svi stariji ljudi tada, sate i sate je provodio u skučenoj, prenatrpanoj konobi na samoj cesti.<br />Taj mali kućni prag, ima samo četiri uske kamene škalice i sa strane dvije male kamene skalinadice koje ih uokviruju. Na tim škalama Ana je satima sjedila, preko njih skakala i na njima se igrala. Još i sada u mislima osjeti one prekrasne, cvjetne mirise koji su iz dvorišta crkve dopirali do tog praga. Tada nije mogla ni slutiti da će vrijeme tako brzo proletjeti. Da će opet jednog dana čežnuti za njima.<br />Danas, kada prolazi tom ulicom , jer svi njeni putovi najdražima kojih više nemam vode tuda, na škalicama nema nikoga. Puste su. Prošle su godine i godine kad se netko igrao na njima. Čak je i ulaz u dvorište crkve pust ako nema mise ili pogreba. Nekada su te ulice bile pune razigrane djece.<br />U kakvom okruženju Ana danas živi nije ni čudo da joj se ponekad čini da je u toj maloj sredini vrijeme stalo. Često bježi iz grada i dolazi baš tu, u ulicu svog djetinjstva . Šetajući se njome osjeti neku mirnoću, opuštenost i ljepotu.<br />Gleda tu rivu, prekrasno sređenu. Šira je nego prije, popločena novim kamenim pločama, u primorskom stilu. Ipak su joj bili draži oni morski kamenčići koji su joj masirali stopala dok je hodala njima. Obožava taj zrak što ima miris mora i koji joj vraća u sjećanje miris tek očišćene friške ribe. Pogledom traži ribara koji na svojim udicama baca ješku u more, dok pokraj njega stoji kantica, i crnog mačka Mora koji strpljivo čeka ulov. Nema ga. Nema ga već godinama.<br />Gleda kućne brojeve . Ostali su isti. Obavezno se zaustavlja na klupi nasuprot portuna njezine none i nonića. Sjedne tu, a pogled joj bježi na onaj najviši tavanski prozor koji stoji uokviren u posebnoj maloj kućici. Oči joj se vlaže od tuge jer nikada više neće na tom prozoru ugledati dobro poznata najdraža lica. Ovo mjesto i ova ulica nikad joj više neće biti isti kao onda dok su je oni čekali nagnuti na taj prozor.<br />I tako dok zamišljeno sjedi i gleda te prekrasne velike barke privezane uz obalu, sjeća se nekih jesenjih hladnih dana kada bi se obali približavala dugačka bodulska bracera, koja je dovozila otočka drva za ogrjev. Ti dobri, vrijedni otočani glasili su kao škrti, i mnogi vicevi su se na njihov račun stvarali. Dotrčala bi zajedno s ostalom djecom na rivu i dok bi se boduli privezivali baš tu na ovom mjestu gdje sada sjedi, djeca bi iz pristojne udaljenosti vikala...“ boduli su arivali, kišu su nam dopeljali.“ Oni bi se ljutili, a djeca bi se razbježala do idućeg njihova povratka. Sjećanja joj crtaju osmijeh na licu.<br />U toj najvećoj ulici, sva najveća događanja odvijala su se kako onda tako i sada. Nedjeljom ju budio zvuk limene glazbe koja je ponosno paradirala ulicom svirajući koračnicu i naglašavajući da je neradni dan u kojem treba čovjek uživati. Danas limena glazba samo ponekad praznikom proparadira, ali i danas kao i onda, nedjeljom ujutro zvona iz crkvenog zvonika pozivaju svoje mještane na nedjeljnu misu.<br />Jutro na Primorju oduvijek ima posebne čari. Žene, domaćice, starci i djeca, spuštaju se tim kamenim, uskim nizbrdicama put Primorja. Tu će obaviti svu potrebnu dnevnu kupovinu, svratiti će do ribarnice vidjeti ima li friške ribe, a potom će sresti nekog poznatog s kime će otići do prve terase, i na obali obasjanoj suncem, popiti , bez žurbe, svoju prvu jutarnju kavicu, prepričati nove tračeve i krenuti u novi dan.<br />U Aninim mislima odjekuje vapaj čežnje. O, Bože! Kako joj to samo nedostaje.<br />Baš danas, u ovom sunčanom jutru, u sjećanje joj navire ta ulica, to mjesto, ti ljudi. Dok stoji uz prozor i gleda niz glavnu gradsku ulicu stotine auta u koloni. Autobusne stanice s jedne i druge strane ceste krcate prolaznicima koji se izmjenjuju iz sekunde u sekundu. Žurba, vječna žurba. Na parkingu ispod prozora nema mjesta. Čuvar parkinga svako toliko dotrči i provjerava nije li kome isteklo plaćeno vrijeme, pa sav sretan vadi blok s kaznama i ponosno ih ostavlja na šoferšajbu.<br />Anini snovi i sjećanja prestaju dok je zvuk sirena hitne pomoći vraća u stvarnost. Nekada bi te sirene u njoj izazvale tugu i suosjećanje, a danas se više i ne obazire na njihov učestali zvuk. Bolnica je preko ceste, vatrogasci do bolnice. Postala je majstor u prepoznavanju sirena. Gleda u oblake crnog dima koji izlazi iz visokog, uskog dimnjaka bolničke toplane. S lijeve strane je željeznički kolodvor i ogromni silosi za žito. Iza svih perona i tračnica stoji velika žičana ograda koja ograđuje luku. Svakodnevno gleda te usidrene brodove i galebove koji ih nadlijeću, ali tom rivom ne može prošetati, i to more ne može dotaknuti. Iza visoke ograde strše ogromne dizalice koje utovaraju i istovaraju brodove,vidi mnoštvo drva naslaganog na paletama, kontejnere. Ponekad te visoke dizalice ispuštaju čudne kratke i visoke zvukove. Iz sebičnosti Ana se veseli ekonomskom siromaštvu zemlje jer u luci je malo brodova, a vlakovi voze mnogo rjeđe nego nekada , pa se i ona u svom stanu trese mnogo manje, a i silosi koji stvaraju užasnu prašinu dok se pune, pune se svega par puta godišnje. Iako prozore s te strane rijetko otvara čini joj se da se prašina svejedno provlači i kroz zatvorene.<br />Evo ga, ugledala ga i danas...točno u vrijeme stiže sijedi gospodin s bujnom kosom, uredno obučen, a u rukama nosi najlon s hranom za svoje ljubimice mace. „Tigrić, tigrić“, viče iz daljine dok ga nepoznati prolaznici u čudu promatraju. Njegov prodoran glas prepoznaje svih dvadeset mačaka skitnica i svaka, misleći da je Tigrić, veselo dotrči starom gospodinu u susret. Podignutih repova prate ga u stopu do malog parka odmah tu iza ugla.<br />„Gospodin mačak“, kako ga Ana potajno naziva točan je kao sat, pa po njemu zna da je vrijeme za prvu jutarnju šetnju s Lolicom. Dok navlači na noge tenisice Lolica već sretna stoji pred vratima i maše svojim malim repićem.<br />Spušta se s trećeg kata polukružnim stepeništem i ne izlazi na ulicu već u dvorište zgrade, kojeg od malog parka na kolodvoru dijele samo visoki betonski stupovi. Dok Lola svojim učestalim lajanjem objavljuje svoj dolazak u vrt, ona između stupova gleda sijedog gospodina koji hrani te jadne, olinjale, bolesne mace i usput im nježno tepa. Sjeti se Morota, kralja svih mačaka na Primorju, njegove sjajne crne dlake koja se presijava na suncu, i velikih, vragoljastih očiju koje čekaju da ribar skine ribu s udice. Samo koji metar dalje od „gospodina mačka“ na malom, niskom zidu sjede u ofucanoj odjeći, nepočešljani i neobrijani muškarci, a ponekad im se pridruži i pokoja žena koja istina više sliči na muškarca. To su njezini svakodnevni susjedi. Beskućnici koji danju pretražuju kante za smeće skupljajući praznu ambalažu koju mogu unovčiti i potrošiti na pivo, vino ili štogod u manjoj bočici. Ponekad joj se čini da su življi i pričljiviji jedino u trenucima dok ispijaju te svoje bočice.<br />Ana im svako jutro zaželi dobar dan, a oni iznenađeni, što im se obraća netko izvan njihova društva, uzvraćaju s vidnim poštovanjem. Samo ju „gospodin mačak“ gleda ispod oka i već se sprema zamahnuti prstom prema njezinoj kujici koja laje na njegovog Tigrića, ali riječi mu ostaju u grlu jer snažno zviždanje lokomotive jače je od bilo kakvog drugog zvuka. Danas će još mnogo puta ostaviti u zraku oporni , željezni miris ugrijanih tračnica. Na drugom kraju dvorišta s vanjske strane opet je ugledala nekog čudaka koji misli da ga nitko ne vidi, pa će se na brzinu tu pomokriti. Uzalud je njeno vikanje i upućivanje na blizinu javnog vecea. Ponekad jedva čeka da padne kiša i dobro opere sav taj asfalt koji smrdi na alkohol i mokraću.<br />Veže Lolu na povodnik i izlazi iz dvorišta natrag u portun pa na glavnu ulicu. Ne obazire se više na buku motora, auta, autobusa, iako se Lola uvijek kada prođe neki veći kamion ili autobus strese od straha. Ide do prvog semafora koji zbog velike gužve ne radi, već prometni policajac stoji nasred ceste i svojom zviždaljkom i položajem tijela regulira promet. Izgleda kao plesač na pozornici koji svira i pleše istovremeno, dok ga sa svake strane promatra publika. Ali ova nervozna publika koja se upravo iskrcala iz autobusa nestrpljivo čeka da im plesač dozvoli prolaz na drugu stranu te nestaje u trenu i drugi dolaze. Dok prelazi cestu ona primjećuje kako neki ljudi pogledavaju Lolu i čini joj se kao da čuje njihove misli: “Kud u ovu gužvu vodi tog psa?“<br />Jutarnju šetnju s njom Ana obavezno koristi za obilazak place. Tik uz placu, na pločniku ispred izloga trgovine s cipelama, muškog frizera i trafike stoje po podu naslagane svakojake stare stvari od kojih je većina za smeće. To su donijeli ti jadni ljudi na rubu egzistencije koji po tuđem otpadu traže stvari koje će ovdje na ulici možda uspjeti prodati.<br />Mala, debela, sjeda gospođa s naočalama sjedi na praznoj kutiji od voća i dovikuje joj...“ Evo ti plišani medo za tvog psa“, a druga pored nje pokazuje joj staru kožnu jaknu. Svi nešto nude, a ona im ostavljam samo osmijeh koji im ništa ne znači. Malo dalje na placi punoj štandova dragi prodavači voća i povrća ljubazno je pozdravljaju i nude svoju robu.<br />Sad , kad su obavile placu, Lola je s olakšanjem krenula u mali park, tu odmah između starih napuštenih zgrada gdje je nekada bila tvornica koja je prehranjivala stotine ljudi.<br />Nema dana, a da im u susret ne dođe mladić s iskrivljenim nogama. Sagnut korača šepajući i pruža ruku prema svakom prolazniku. Traži milostinju, a ne zna da ga ona ujutro rano gleda dok izlazi sasvim zdrav iz autobusa i ulazi u prvi bar. Ne obazire se ni na njega ,ni na ostale koji sjede skvrčeni uza zid ovih prekrasnih starih građevina i prose. Više od njih u oči joj upadaju silni grafiti od kojih mnoge ne može dešifrirati. Evo ih opet i danas, dvije starije gospođe koje uporno žele prolaznicima pokloniti brošure s njihovom vjerom. „Hvala ne zanima me“, progovara i ne zastajkuje.<br />Napokon ulaze u park samo par metara uvučen od ceste. Dok Lola uzbuđeno njuška pseće tragove, ona po stoti puta gleda u fontanu čija je voda toliko pozelenjela da se dobro mora usredotočiti ne bi li vidjela najveće zlatne ribice na svijetu, koje se tu lijeno ljuljuškaju. Nikada neće zaboraviti prvi susret s njima. Toliko su je prestrašile svojom veličinom da je to danima prepričavala svim svojim prijateljima. Nekada je imala akvarij s ribicama i one su bile preslatke, male, zlatne ribice, pa kad je naišla na ove grdosije od zlatnih ribica pomislila je da je to nečija šala. Zna ona da je prednost čovjeka nad ostalim bićima u tome što se s lakoćom može na sve naviknuti, pa se tako i sama naviknula na svakojaka iznenađenja.<br />Ana je u ovom parku kao i na ostalim malim zelenim površinama, tu u njenoj ulici, upoznala ljude koji žive u ovom kvartu i imaju pse. Ponekad s njima malo popriča onako usput dok se psi igraju i to je sve. U ovoj ulici i u parkovima nema djece, dječje igre i smijeha. Zna da u ovim zgradama žive djeca, ali ne zna gdje se igraju. Samo ponekad sretne kolone djece u pratnji odgajateljica koja posjećuju malo lutkarsko kazalište.<br />I ovo jutro kao i uvijek, od stotina ljudi koji prolaze pored nje nikada ne sretne dragog čovjeka kojeg poznaje, s kojim može popiti prvu jutarnju kavu i prepričati najnovije tračeve iz ulice. Umjesto toga kupuje dnevne novine, i dok Lola njuška naokolo ona na klupi letimičnim pogledom lista stranice sve dok ne naiđe na crnu kroniku, a onda malo pogledom zastane, jer to je mjesto na kojem je moguće pronaći priču iz njene ulice.<br />U ovoj ubrzanoj, urbanoj ulici, noću osvijetljenoj reklamama, uvijek ima mnoštvo prolaznika. U njoj ona može pronaći sve, baš sve, od igle do lokomotive, ali malo tišine, dječje vriske i dragih ljudi koji će joj poželjeti dobar dan teško će naći.<br />Penjući se polukružnim stepeništem natrag u svoj dom, Ana zna da u njenom srcu leži jedno malo mjesto, jedna mala uvala gdje more sklada pjesme, a bura crta bore na licu. Jedna ulica u kojoj ne može naći sve od igle do lokomotive, ali može naći sve ono najvrjednije što nema cijenu i što se ne prodaje.<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhPjsMRJRlJhFMaccDMnj3_OX3FzPD3eEvDcpwNdKlsJOS7Ekpi3USGlIdvbjvMcavCoi2NzMYufSTPAW6KFe4R7ntnkVtWbW2zryPiT7iT-IzjSwDkhPKKowF0A68LChJMg0aFV1PKFvw/s1600/sve+moje+ulice.jpg"><img style="display: block; margin: 0px auto 10px; text-align: center; cursor: pointer; width: 400px; height: 300px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhPjsMRJRlJhFMaccDMnj3_OX3FzPD3eEvDcpwNdKlsJOS7Ekpi3USGlIdvbjvMcavCoi2NzMYufSTPAW6KFe4R7ntnkVtWbW2zryPiT7iT-IzjSwDkhPKKowF0A68LChJMg0aFV1PKFvw/s400/sve+moje+ulice.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5583303618743095474" border="0" /></a>bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-17154980778620610642010-06-11T10:25:00.005+02:002010-06-11T19:56:50.576+02:00Na čemu su galeboviBilo je dobro, dok je bilo dobro. Vjerojatno je onda zaista Bog hodao po svijetu. Kad bi imala bar neki dokaz o tom događaju, možda bi ipak bilo mrvicu bolje, nego ovako kako je. I eto Bože, svi su se na tebe okomili, pa i moja maljušna malenkost. Ma iskreno, meni ne trebaju veliki dokazi, pismeni ni usmeni ,meni treba samo malo, ali ne da mi spotakneš kamen u svojoj najdražoj igri :„Spotaknuće“. Mene gurni, onako lagano, od iza. Pokreni me! Pomakni me s ove magnetne, mrtve točke, bezbojne, bezglasne i bez muka. Mrtvilo ovo koje se jedino pomiče ovdje, lažno je i iskvareno. O Bože, ako smo stvoreni na tvoju sliku ti zaista onda malo razmišljaš. Ako malo misliš, onda i maloumne odluke donosiš, onda ti je svejedno šta mi mislimo. Ti gledaš najprije sebe i nije te briga za nikoga drugog. O Bože, ako te nije briga za nikoga drugog, onda ti gaziš sve pred sobom. Ako gaziš sve pred sobom, onda i rušiš sve pred sobom.<br />Ako rušiš sve pred sobom, ne okrećeš se da vidiš pustopoljinu koju si ostavio iza sebe. Bože, ako smo zaista stvoreni na tvoju sliku, oslobodi nas patnje i izbavi iz napasti!<br />Nedjelja 30. O5. ljeta ni na vidiku. Kiša udara po glavi, zvuk automobilskih guma koje gnječe kišu o asfalt para mi uši, a ja umjesto da mislim o ljepoti života ja mislim o Bogu? Koja ironija, a Oče?Tko ju je stvorio?<br />E pa sada ću se i ja malo igrati! Osmislit ću sama svoju igru, baš kao i ti. E pa neka to bude, …hm…. igra:“Kada prva ovca s neba padne, počni brojati sve ovčice s neba“. Me ne! Ne! Ne volim tako duge igre, evo smislit ću neku drugu, za češće a kraće korištenje. Hm….. igra: „Posljednji slogan samoubojice?“ Može, sviđa mi se.<br />Fuck off! Sve samo život ne!Hopa- cupa! Aleluja! Moj tajni život! Avangarda! Smrtstok! Bajla, bajla! Relax!...prelagano je, smislit ću neku drugu.<br />Igra:“Rečenica koja daje odgovore na sve?“ Hm… Evo je; „Da danas ne sutra odmah.“<br />DA. DANAS. NE. SUTRA. ODMAH. Pet odgovora DA DANAS. NE SUTRA. SUTRAODMAH. DANAS NE. Četiri odgovora. Loše! Za ovo treba vremena. Smisliti ću igru: „Slogan o životu!“. Hm!? To je zaista teško, isto kao i tebi Oče. Ni ja se neću toga igrati. Sigurno si ti u pravu. Najbolje je igrati se Spotaknuća. Svako je drukčije, i ni jedno ne završava isto, a nogu uvijek podmetnuti možeš. Ta igra nikad ti ne može dosaditi, osim ako te ne zafrkne meniskus ili altroza.<br />Nego, reci mi, zašto te više ne oslovljavamo sa Vi. Nisi valjda i ti mijenjao pravopis, pa zabranio Vi u jednini. Ma šalim se samo! Fali mi smijeha! Pošalji ga kao dokaz da postojiš. A sama ta želja, dokaz je moje nade u tebe, i zato, ne zamjeri mi Oče što me pucaju fumade, pa zar nismo stvoreni na tvoju sliku i priliku? <br />Evo, s radija dopire zvuk pjesme, „Tko sam ja da ti sudim“. Pa ti zaista postojiš! Zar mi kroz ovakav šund šalješ poruke, ili samo želiš da se igramo dalje? Iz ovog događaja zaključujem da netko od nas dvoje nije normalan.<br />Joj, kako mrzim ovaj zvuk sirena Hitne pomoći , koji probija zidove, tiiiiiii-duuuuu, tiiiiiiii-duuuuuu, ili mi možda opet šalješ odgovore, cvileći, TIIIIII-DUUUUUUŠICE! Znam! Ja sam kontroverzni vjernik i ti ne želiš biti moj Bog. Zato poslušaj ovo: „Ja i tom strašnom junaku<br />Gore na oblaku skidam kapu<br />Ali mi duša nije toliko plaha<br />Da ću ga voljet' iz straha.“ Hladno pivo, stari!<br />Zaista sam poludjela, vrijeme je da se skinem s ovog. A na čemu su galebovi? Oni su pak skroz poludjeli!bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-30620892670300532892010-05-05T19:27:00.007+02:002010-12-27T12:15:47.674+01:00Ništa nije sveto sve je bruto i neto sve je zabava-Priča I o Val i DžointuVal je jutros prekopala sve ormariće u kupaoni. Tražila je ukosnicu koju je nosila samo u posebnim prilikama. Čuvala je uvijek u najskrovitijim mjestima stana ali nikada dovoljno skrovitim da ih Džoni ne bi otkrio. Zbog toga uvijek je mijenjala tajno mjesto i zato se nikako nije mogla sjetiti gdje ju je odložila zadnji puta. Bila je to ukosnica rađena točno po njenim nacrtima. Izvlačila bi je samo kada je osjećala da bi se moglo dogodit nešto nepredviđeno. A jutros se dogodilo baš to. Čula je Džonija kako se mota po sobi. Još uvijek pospanoj nije joj se dalo pričati. Lagano je otvorila oči i ugledala ga kako stoji na stolici i nešto traži na vrhu garderobnog ormara. Promeškoljila se, a on se je naglo trgnuo pogledavši je. Lagano je sišao sa stolice i pažljivo poput lopova odnio je na svoje mjesto dok ga je ona pratila pogledom. Čim je izašao iz stana zaključavši vrata za sobom Val se je ustala i najprije otišla u špajzu po male stepenice. Prvo što je ugledala bio je oblak prašine koji je prekrio svu površinu ormara. Džoni je stalno nagovarao da uzmu mladu kućnu pomoćnicu ali Val je znala da sve njegove želje imaju i razlog više od onog koji je navodio, i zbog toga je uporno odbijala tu pomisao. Gledajući taj bijeli pokrivač pomisli da je ipak bio u pravu. A onda na samom kraju ormara ugleda malu knjižicu. Ispruži ruku i dohvati je. „Gle, gle, bankovna knjižica!“ otvori je i ispusti glasni uzvik, „ Jeeboteee!“ . Bilo je tu dovoljno novaca za sve one tajne želje koje su joj se vrtjele po glavi. Samo kako doći do njega. Nema opunomoćenika. Grozničavo je razmišljala i u trenu dosjeti se ukosnice.<br /><br />Džoni je sjedio na svojoj omiljenoj terasi, tu u blizini, upijajući slova iz omiljenog dnevnog tiska u trenu osjeti nelagodu. „Nije valjda ona blentača opet nešto zakuhala?“, pomisli. Svašta je on naviknuo doživjeti od Val i njenih fiks ideja, a vezanost je bila toliko prisutna da bi se mogla proučavat kao školski primjer telepatije. Znao je da se nešto događa, ali nije mogao niti naslutiti u kolikoj je mjeri ovaj puta glupost isplivala na površinu. Bio je svjestan prebacivanja krivnje samo na njega, jer Val, kao uostalom i sve žene, nije bila ni malo kriva što su sve te dobre godine odlepršale u vjetar.<br />Iste misli morile su i Val: „Nije valjda ona budala opet nešto zakuhao? I da hoće ne može više nego šta je! Kriv je za sve, a sada još i tajni račun. Dosta mi je njegovih muljanja!“ To jutro kava joj nije bila na pameti. Po glavi joj se vrtjela cifra iz bankovne knjižice i ukosnica koju je upravo pronašla u dnu zimske čizme. Nije voljela crninu, ali to jutro Val je ne sebe navukla sve crno.<br />Stajala je među agresivnim babama koje su se gurale u autobuse. Nikada nije mogla razumjeti te babetine koje su se naguravale gdje god bi stigle, sve su imale istu bolest „Sindrom štafeta.“<br />„Dvojka“ se zaustavila na autobusnoj stanici i Val sigurna koraka uđe u nju. „Dobar dan, ja presjedam!“, i pod nos šoferu gurane davno iskorištenu kartu a ovaj siguran u njenu ljubaznu pojavu nasmiješi se gledajući kartu u njenim očima.<br />Na sljedećoj stanici u autobus je ušao kontrolor ali Val ga nije prepoznala, ne zato što je na sebi umjesto plavog sakoa imao dugačak crni frak već zbog misli koje joj nisu izlazile iz glave. Iznenadila se kada je banuo pred nju i upitao je kartu na pregled. Začuđeno ga promatrala jer tako dug i šiljasti nos zaista je bilo nemoguće vidjeti.<br />„Oprostite, ali tko ste vi?“ upita ga Val.<br />„Kontrolor Autotroleja!“ odgovori on.<br />U blagotelećem pogledu kojim ju je mjerio Val prepozna „bakulu“. Zaista je on, pomisli u sebi. Ipak je ona žena u godinama i bilo bi nedolično da je baš u tom činu švercanja tko od putnika prepozna. Pomislila je u sebi ako uspije u svom naumu ovo je zadnji puta da se vozi gradskim autobusom.<br />Sa stilom dame prebaci nogu preko noge i elegantnim pokretom dohvati patent torbice. Pogleda u čovjeka koji je gledao pravocrtno.<br />„Gospodine, ali vi niste bakula.! Vi ste pingvin!“<br />Ukočeno je gledao u nju dok su se neki ljudi u autobusu počeli smijati a neki čak i povikivati, „Vi ste pingvin!“ Odjednom šofer naglo zakoči i svi popadaše po podu osim pingvina. Nastao je tajac. U tom trenutku kontrolor progovori:<br />„Da ja sam pingvin a vi ste foke!“ i počne raditi male pingvinske korake gurajući stopalima foke. <br />Ljudi su se počeli svađati, psovati, gurati i napadati pingvina dok se Val kroz njih probijala do srednjih vrata za izlaz. Hodala je Korzom put banke pjevušeći u sebi, „Ništa nije sveto sve je bruto i neto sve je zabava!“<br /><br />Džoni je slušao razgovor ljudi koji su sjedili za stolom odmah iza njega. Nije on volio slušati tuđe razgovore ali pažnju mu je privukao tanki piskavi glas, „Znaš malo mi je neugodno, nisam se izdepilirala. Za tebe želim izgledati savršeno!“ To nikako nije mogao prepustiti. Ipak je on muškarac koji voli paljevine. Njemu to s depilacijom ne bi smetalo. On voli prirodu. Zbog toga ga je iznenadio grubi glas muškarca koji je rekao,“ Znala si da ćemo se naći pa zašto to nisi učinila?“ Nastao je tajac. Zagolicana Džonijeva mašta nije mu dala mira pa se on lagano podigne sa stolice kao da mu je nešto palo pod nju i pogleda u ljude iza sebe. Iznenadi se kad između dvoje ljudi ne prepozna ženu. „Opet sam se zajebao!“ pomisli i sjedne nazad za stol. Iako se iz pepeljare na stolu još uvijek dimila zagašena cigareta Džoni zavuče ruku u džep traperica i izvadi kućni upaljač za šporet na plin. Prije par mjeseci odlučio je kupiti tu grdosiju jer je znao da mu takav upaljač nitko neće maznuti. Lagano podigne ruku iznad ramena držeći u njoj crvenu ručku upaljača i klikne ga. Odjednom ponovno čuje ženski, histerični, piskavi glas iza sebe, „Upomoć!!!“ Podigne se sa stolice, pogleda iza i ugleda muškarca kojemu gori plamen u kosi i drugog muškarca koji uspaničeno poskakuje oko njega.<br />„Ništa nije sveto sve je bruto i neto sve je zabava!“, zapjeva i krene prema Korzu. Odlučio je podići veću količinu novaca pa iznenaditi Val jednim malim putovanjem na Antarktik. Ali sva njegova iznenađenja imala su i drugu stranu priče. Antarktik mu je baš zbog te druge strane iznenađenja nekako najviše odgovarao.<br /><br />Nije se iznenadila što je Džoni izabrao stranu banku. Zastala je samo na tren, toliko da udahne zrak dublje nego inače. Val je žena koju ništa ne može iznenaditi. Kada bi se to i dogodilo ona bi se vrlo brzo prilagodila situaciji okrećući je u svoju korist. Njen životni put vodio je od krajnosti do krajnosti, možda baš zbog toga Val nikada nije gubila kontrolu nad sobom, a ni nad Džonijem. Događaji koji bi u ljudima izazivali nevjericu njoj su ponekad bili najnormalniji događaji, pa tako i ovaj naum kojeg je odlučila sprovesti.<br />„Dobar dan!“ progovori ulazeći u malu poslovnicu.<br />Dok joj je ljubazna bankovna činovnica sa prvog stola do vrata odgovarala na pozdrav Val je snimala sve oko sebe pa odlučila krenuti ravno u dio odvojen pregradom, najvjerojatnije namijenjen posebnim klijentima. Ugledavši plavušu koja joj treptajući očima govori „Izvolite sjesti!“ a na čijoj glavi je stajala ukosnica s velikom roza mašnom, Val zaključi da je dobro odabrala. Sjela je i gledala u činovnicu preko puta nje koja na sebi nije imala činovničku uniformu već usku bijelu čipkastu košuljicu čiji je dekolte bio previše izražen, možda zbog problema s grudima jer očito je bilo da činovnica prelazi sve standarde konfekcijskih brojeva za taj dio tijela. Žena je po njenoj prosudbi bila u srednjim tridesetim godinama. Dovoljno za liječenje frustracija, pomisli Val.<br />„Znate gospodična u mojoj obitelji dogodilo se nešto strašno. Moj suprug je bio Vaš klijent.“ I pruži joj u ruke njegovu bankovnu knjižicu, svoju osobnu kartu i vjenčani list. Žena otvori knjižicu i prepozna ima Džonija Zgubidana koji je bio jedan od najradije viđenih klijenata u banci. Svojim šarmom opčinio bi svaku od njih, a mančama koje je ostavljao mogao ih je i kupiti samo da je to htio. „Nije mu se valjda nešto dogodilo? Kaže činovnica vidno uznemirena. Val je neko vrijeme šutjela ne bi li njena priča dobila na težini a onda progovori tiho i skrušeno s licem prekrivenim tugom, „Mislila sam da ste čuli.“ Izvadi iz kose ukosnicu trljajući je u rukama kao izgubljena žena koja ne zna šta će sama sa sobom, pa se nagne prema činovnici kao da će joj nešto došaptati i iz svoje ukosnice jednim pokretom prsta ispusti prašinu namijenjenu za plakanje. „Umro je!“ kaže Val i vrati se u prvobitan položaj. Vidno iznenađena plavuša osjeti suze koje joj klize niz lice i sugestijom svojstvenom plavušama rasplače se. Veliki, plastificirani nokti ometali su je u brisanju suza pa Val iz torbe izvadi maramicu koja je mirisala njegovim mirisom i pruži je ženi govoreći joj, „Ovo je njegova maramica, uzmite je!“ Dok je žena brisala suze koje su klizile niz obraz poput vodopada, Val progovori „Jako Vas je cijenio!“ Da bi se znao igrati osjećajima čovjek je trebao biti veliki umjetnik i Val je to znala. Bila je potpuno staložena i precizno je birala svaku izgovorenu riječ. Znala je da mozak žene koja radi s novcem može reagirati pozitivno samo na dvije stvari, dobar sex i lovu. Džoni joj je mogao pružiti i jedno i drugo, ali ona ne, i zato progovori, „Nije stigao opunomoćiti me, a ni Vas nagraditi, a to je želio više od ičega.“ Želio me nagraditi? Upita plavuša.<br />„Gospodična, želio je 10% iznosa pokloniti Vama! Zbog toga smo se posvađali.“<br />Čim više je Val pričala o tragičnoj sudbini Džonija žena je sve više jecala.<br />„Gospodična“, Val je namjerno oslovljavala imenom koje joj već odavno nije pripadalo, „znate u ovom teškom trenutku ne mogu ga mirna srca otpratiti na drugi svijet ako ne ispunim njegovu želju. Da li je to moguće?“<br />Činovnica je gledala tupa pogleda iza kojeg se naslućivala ogromna praznina, ništavilo. Ništavilo kroz koje je navirala bujica suza.<br />Nesigurna u ono što je čula ona ponovi „Želju!?“.<br />„Ako nekako otvorimo punomoć, samo Vi i ja, nitko drugi to nikada ne bi saznao?“ šaputala je Val, dovoljno glasno da je čuje.<br />Te riječi djelovale su na činovnicu prilično smirujuće. Obrisala je Džonijevom maramicom suze i progovorila „Zaista!?“<br />Sav taj događaj tekao je upravo onako kako je Val zamislila sve do trenutka kada je u očima žene ugledala zaprepaštenje. Gledala je iza Val, očiju raširenih i otvorenih usta da se Val učinilo kao da se naglo guši. Okrene se i ugleda iza sebe Džonija smrtno ozbiljna kako ih radoznalo promatra. Ukipljena činovnica nije se ni pomaknula dok se Val podigla sa stolice, prišla Džoniju, pomilovala mu obraz s rukom u kojoj je još uvijek stajala neistrošena ukosnica i rekla mu, „Ništa nije sveto sve je bruto i neto sve je zabava!“ Sasula mu u lice mrvicu prašine i izašla na ulicu.<br />Osjećala se je jako dobro. Sva ova jutarnja događanja bila su toliko ugodna za njenu dušu da je s nekom posebnom lakoćom koračala ulicom. Skinula je sa sebe crni sako i ostala u bijeloj majici bez rukava usko pripijenoj uz tijelo, na čijoj prednjoj strani je bio iscrtan pingvin s cigarom u ustima, a ispod njega crnim slovima ispisan natpis, „Nikad se ne mogu dovoljno napušiti!“<br />Smiješio se pingvin sa majice baš kao i Val, samo je Džoni sa suzama u očima podizao sav novac sa računa svijestan činjenice da više ne pripada samo njemu.bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com7tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-68182207964191254402010-04-10T19:45:00.018+02:002012-03-16T11:00:13.820+01:00Kazneni odrediKazneni odredi<br />
Grad na obali mora. Jedan od većih u zemlji u kojoj se smjestio. Zemlja je mala, pa ni grad u svjetskim omjerima ne bi bio ništa više od malo većeg sela. I nije važno to šta je zemlja mala, mala je i Švicarska i svi su čuli za nju, važno je to što je zemlja balkanska, a Balkan u sebi nosi odbojnost, strah, nepredvidljivost i još mnoštvo neprijaznih pridjeva. Sve to zajedno i nije tako važno, kao što je važno što građani te zemlje nikako nisu htjeli priznati činjenicu da ih svijet naziva balkancima. Njima samima taj naziv činio se još sto puta gorim nego svijetu. Mrzili su ga, i svim silama pokušavali sami sebe uvjeriti da je to globalna pogreška. U toj maloj zemlji s malim brojem stanovnika, generacije su se razlikovale kao dan i noć. Svaka je u školama učila različitu povijest zemlje, pa su im se i shvaćanja potpuno razlikovala. Uvjerenja, načela, moralne vrijednosti , pa i sami načini života. Povijesne promjene koje su se tu događale ostavljale su traga na ljudima. Najgore su prolazili oni na kojima su se one lomile.<br />
U središtu grada, između dvije glavne ceste smjestio se mali autobusni kolodvor. Autobusi koji su tu dolazili i odlazili lako bi se prebrojali, isto kao i brodovi u luci. Jedina dobra stvar na tom autobusnom kolodvoru bio je kiosk s novinama. Ne zato što su se u njemu prodavale novine, već zato šta bi čovjek već u srijedu navečer tu mogao kupiti "Burzu", iako je ona izlazila četvrtkom. Potražnja za "Burzom" je bila ogromna i svi su je htjeli ugrabiti prvi. Potražnja za poslom i besparica bile su jednako velike. "Burza" je nudila posao. Sretan je bio onaj tko ju je uopće mogao kupiti. Osim ljudi u prolazu na kolodvoru se uvijek moglo sresti Babu Kunu. Ona je kroz mnoštvo godina, skupljajući kune od slučajnih prolaznika, postala simbolom grada na obali mora. Bila je draga ta baba. Nikada nije nikome dosađivala. „Daj babi kunu“, govorila bi i kad je ne bi dobila bez riječi je odlazila do idućeg prolaznika. Kad bi je koji radoznalac štogod upitao ona bi iskreno odgovarala. Tako je često znala ljudima pričati o danima kada je bila lijepa i mlada, i bavila se prostitucijom. Nikada se nije sramila kruha kojeg je pošteno zarađivala.<br />
Preko puta kolodvora uzdiglo se veličanstveno zdanje franjevačke crkve, koje je privlačilo poglede svakog prispjelog putnika. Podno crkve uvijek je stajao poneki beskućnik, nudeći na prodaju novine „Ulične svjetiljke“, časopis o beskućništvu i srodnim društvenim temama. Taj dio grada nazvan Žabica predstavljao je neku nevidljivu granicu između centra u kojem si mogao sresti ljude skockane po zadnjoj modi, mlade i stare, kafiće prepune gostiju koji ispijaju kavice na suncem obasjanim terasama. Tu si mogao sresti gradsku elitu, a poslije Žabice, odmah nakon crkve, ulazio si u prljav svijet švercera, beskućnika, prosjaka, prostitutki.<br />
Anita je živjela baš u tom kvartu malo prije Žabice. Bilo joj to zgodno dok je kupovala Burzu. Davno je prestala srijedom odlaziti na kiosk. Nije lako svaki tjedan potrošiti dvanaest kuna uzalud. Kiosk je zaobilazila, ali ne i autobusni kolodvor. Rano, svakog jutra dok su ulice bile prazne ona je izvodila svog psa u šetnju put Žabice. I svako jutro u isto vrijeme gledala u peron broj jedan na kojem su stajale žene s kuferima, čekajući svoju liniju. Prije nekoliko godina to su uglavnom bile starije žene na kojima se vidjelo da su odradile svoj poslovni vijek, ali s vremenom dob tih žena postajo je sve mlađi. Stajale su svaka za sebe s upaljenim cigaretama u rukama. Njihov okus u ustima već rano ujutro bio je gorak. Anita je često znala uhvatiti poglede upućene njoj, i neki nedefinirani trnci prešli bi joj tijelom. Znala je ona kuda žene idu, i molila Boga da nikada ne bude jedna od njih. Ali nikad ne reci nikad.<br />
Da je Anita unaprijed mogla znati svoju sudbinu, sigurno bi je pokušala promijeniti, a ovako, ona je išla svojim tokom. Došao je i dan kada je ona sama, bez svog psa, s kuferom u rukama, rano ujutro krenula put Žabice. Dvadesetpeti januar, dan kojeg nikada nije zaboravila. Njen korak je toga jutra postao tuđi korak, i mnogo je trebalo vremena da ga prihvati takvog.<br />
Dok je stajala na peronu broj jedan čekajući istu liniju kao i ostalih stotine žena shvatila je da su sve one samo špil karata koji se uvijek iznova miješa i svako jutro kartu dobije druga, jer svakog dana na peronu je stajalo novih stotine žena. Primijetila je da je najmlađa od njih. Nije željela stajati među njima, i nije željela da joj priđe neka od njih, i nije željela pričati s nikim, nije željela ništa, jer znala je da se niti jedna njena želja ne može ostvariti. Znala je samo da je ona to jutro najslabija karta u špilu.<br />
II<br />
Naslonjena na hladno staklo autobusnog prozora gledala je u praznu ulicu, noć koja ju prekrila i kapi kiše koje se slijevaju niz staklo, kao da znaju koliko joj teško pada taj odlazak iz grada, pa svojim debelim kišnim kapima zaklanjaju njen pogled. Muzika koja je dopirala iz zvučnika stvarala joj mučninu u želucu. U balkanskom autobusu nije se moglo ni očekivati nešto bolje od Narodnog radija. Tješila se mišlju da goreg od besparice nema i da je ovaj put kojim ide jedini spas za nju.<br />
Žena do nje upita je „Idete li i vi preko raditi?“ „Ne!“, odgovori ona, i okrene se prema prozoru. Anita nikada jutrom nije voljela pričati, a nije voljela ni stvarati slučajna poznanstva, pogotovo s tim ženama čiji su pogledi bili izgubljeni. Znala je da sve te žene idu „preko“ zbog posla isto kao i ona, ali ona nije željela biti jedna od njih. Željela, ne željela, toga dana, ona je postala jedna od njih.<br />
Autobus je prešao granicu, pa još jednu granicu, pa još jednu granicu i Anita se našla u Trstu. Gradu kojem se od malena veselila više nego ikojem drugom gradu na svijetu. Sve njene lutke, prve koturaljke, bicikl, sve haljine, prve traperice, nutela, sve je to njoj stizalo iz tog bajkovitog grada. Svaki izlet u Trst bio je velika radost za nju. Svaki, osim ovog.<br />
Prilično je poznavala taj grad, a posao zbog kojeg je došla unaprijed je dogovorila i znala je točno gdje ide. Sjela je na liniju šest i uputila se put elitnog dijela Trsta. Zastala je ispred parlafona vile opasane visokom živicom ispod koje se nazire željezna ograda. Bila je to kućerina na tri kata sagrađena po modi sedamdesetih. Dočekala ju žena iz njenog grada da je uputi u posao. Žena joj s oduševljenjem pokazivala vilu i sve u njoj. Anita iz pristojnosti nije htjela ženi reći da sve to na nju ne ostavlja nikakav utisak osim grozne hladnoće, bezdušnosti i neugodnog mirisa. Gospođa čija je to vila imala je osamdeset tri godine, iako mnogo mlađeg izgleda. Anita je gospođi nadjenula tajno ime po Babi Kuni i nazvala je Babaeuro. Iz prodorna pogleda Babeeura zračila je bezdušna moć novca. Ničim nije sličila na starice iz njene male zemlje. Visoka, uglađena, bez i jedne bore, guste obojane kose, našminkana sa stilom, ni previše, ni premalo, odmjeravala je Anitu od glave do pete. Svidjela joj se njena mladost, njen osmijeh iza kojeg je skrivala sve svoje brige, svidjela joj se njena duga crna kosa i blistavi zubi. Mrzila je žene s kratkom kosom i pokvarenim zubima, pa je As koji je tog jutra Aniti stajao na čelu, došao u ruke Babeeura.<br />
Ona je trebala voditi brigu o domaćinstvu i praviti društvo Babieuru koja se uz svu tu moć bojala samoće i smrti, za to biti će plaćena više nego bilo gdje u svojoj zemlji , pa čak i da nađe posao. Anita je bila svjesna svojih mana i znala je da nije stvorena za šljakanje, jednostavno bioritam joj bio usporen i mislila je da će bioritam Babeeura odgovarati njenom. Prevarila se!<br />
Da je Babaeuro sa svoje osamdeset i tri godine radila u njenoj zemlji, u bilo kojoj proizvodnji premašila bi sve norme. Da li je u njoj živio neki vanzemaljac ili ne, nikada nije saznala.<br />
Na ženi koja ju dočekala primijetila je veliku razliku od onog dana kad je s njom dogovarala posao. Tog dana kad su se upoznale u gradu na obali mora, izgledala je samouvjereno, čvrsto, zadovoljno, a cijela njena figura odisala je zapadnjački. Plavuša srednjih pedesetih godina, nasmijana, dotjerana po talijanskoj modi, živahno i mladenački. Gledajući je u dvorima Babeeura učinila joj se nervoznom, kao da čim prije želi napustiti to mjesto, s krpom u ruci, kosom koja neuredno pada po licu, na koljenima, čistila je prašinu sa poda, objašnjavajući Aniti da Babaeuro mrzi prašinu i ako je na svjetlosti sunca ugleda ona poludi. Prestrašena žena podsjeti je na pepeljugu. Napokon je otišla, istim putem kojim je Anita došla. Grč kojeg je Anita osjećala od ujutro pojačao se odlaskom žene. Soba koju joj je radosno prepustila bila je nekako sumorna. Možda zato jer je znala da je prije nje u istu tu sobu stigla žena sa Žabice i nikada se više nije vratila natrag. Njeno srce puklo je baš u toj sobi. Anita je na požutjelim tapetama koje su skrivale svaki komadić zida mogla ugledati krv ženina srca. Prestravljena mislima koje su je opsjedale pokuša ih otjerati i misliti na nešto lijepo. Pomislila je na muža, a tuga se povećala, pomislila je na djecu, a tuga se pretvorila u suze, pomislila je na Njušku i plakala je u sobi na čijim zidovima je slutila nevidljivu krv. Mrzila je sebe, zbog sebe. U samoći nije se znala kontrolirati, nije znala zaustaviti tugu, nije znala pobjeći joj. Da je itko mogao vidjeti Anitu koja nikada suze nije ispustila, Anitu koja je u svakom zlu pronalazila nešto dobro, Anitu koja nikada nije pokazivala osjećaje, naizgled bezosjećajnu Anitu, ne bi vjerovao svojim očima.<br />
Tog dana vrijeme se zaustavilo, i koliko god ona gledala u sat činilo joj se kao da kazaljke stoje. Od toga dana u toj kući, Anitino vrijeme je bilo zaustavljeno. Nitko nikada to nije mogao razumjeti, pa ni ona sama. Kad god bi zakoračila u tu kuću, činilo joj se kao da je tu već cijelu vječnost.<br />
U kući u kojoj vrijeme stoji Anita je upoznala neki novi svijet, svijet koji joj do tada bio nepoznat, svijet skrivenih osjećaja. Nije ona željela taj svijet, da joj ga itko ponudio ona ga ne bi primila, čak ni kao dar. Ali taj svijet nije se nudio, nisi ga mogao kupiti, nisi ga mogao dotaknuti. Taj svijet bio je poput virusa, dolazio bi iznenada i ulazio u svaki komadić tijela, u svaku stanicu, u krv. Znala je da ju zarazio u kući u kojoj vrijeme stoji. Zbog njega zamrzila je kuću, zamrzila Babueuro, zamrzila sebe. Virus joj oduzimao i onu mrvicu smijeha kojeg je čuvala kao najveće blago, oduzimao joj godine. Preko noći Anita je ostarjela. Gledala se u ogledalu, a u očima koje su je gledala iz ogledala vidjela je pogled stotina žena koje su čekale istu liniju kao i ona. „Ne! Ja nisam jedna od njih!“ krik bez glasa izlazio je iz nje.<br />
Mogla se je vratiti, ali znala je da taj jedan dan u kući gdje vrijeme stoji, plaćen je danima u kojima će se sladiti njegovim novcem. Ali na žalost ti dani biti će brzi, njihove kazaljke vrtjeti će se urnebesno i brzo će ih potrošiti. Morala je misliti na one ostale dane koji će slijediti nakon njih, za njih je morala priskrbiti još toliko zaustavljenog vremena, i još, i još......Nije vidjela kraja.<br />
U popodnevnim satima kada bi Babaeuro prilegla Anita je uzimala u ruke jedino drago šta je tu imala, svoj rokovnik s pjesmama. Poželjela je pričati s nekim tko će je razumjeti, a samo on je bio tu pokraj nje. Uzela ga u ruke i prvo što je u njega zapisala bilo je:<br />
„ ROBIJANJE<br />
Tako sam tužna. Danas mi je drugi dan a uopće ne znam ni koji je dan, ni koji je datum. Samo znam da mi vrijeme užasno sporo prolazi i da ne mogu ni zamisliti da još devet puta ovoliko, moram biti tu. Užasan presing! Osamdeset eura nije ništa za ovo što osjećam ova dva dana. Ta žena je zbilja totalno bolesna. Najradije bi je stavila u kokošinjac pun govana da se izliječi. Ako maknemo njenu sterilnu bolest možda ne bi bila tako luda, ali bolest se ne može maknuti.<br />
Danas mi je rekla da donesem radijator na struju i upalim ga, a ja sam mislila da mi je rekla da upalim centralno grijanje, pa sam ga zagasila jer je ono bilo upaljeno. Skužila sam to nakon par sati kada mi je postalo zima ali nisam ga mogla natrag upaliti jer je ta vještica sjedila u blizini. Kada je skužila šta sam učinila samo šta nije krepala tresući se. Ali nije to sve. Jučer je zaželjela juhu sa grizom, a ja sam joj skuhala juhu s palentom. Nakon deset minuta došla je iz svoje sobe za ručavanje, i srebrnom žlicom, sva zajapurena, mahala mi je pred nosom govoreći: „Questo e la polenta!“ Ta scena je bila toliko luda da sam se počela smijati kao luđak. Babaeuro cijelu večer je zbog toga bila u bedu. Mislim da ona jedva čeka da idem doma. Rekla sam da ću joj drugi puta kada dođem donijeti vegetu, pa će vidjeti šta je dobra juha, a ona me samo poprijeko pogledala šta je meni opet bilo jako smiješno.“<br />
Anita je gledala u slova koja su ostajala na papiru te nastavila, „ Tek sada vidim da su mi se i slova promijenila. Izgleda da mi se mijenja karakter. Prilično sam neurotična. Ili mi dolaze suze na oči, ili joj psujem sve po spisku, ili se smijem.<br />
Najgore mi je sjediti sama u kuhinji i jesti kao pas. Dok sam jela ugledala sam reklamu za Pedigre i počela sam plakati misleći na svoju Njušku. Jedem samo hrenovke i rikotu jer ova škrtica ne želi kupovati drugo.<br />
Samo se bojim vremena, jer ono od čega sam najviše strahovala obistinilo se. Vrijeme mi užasno sporo prolazi, i dani su dugi, dugi....Ore sono lunghe.<br />
Znam da je kod nas doma koma, ali svejedno mrzim ovo mjesto. Sada je 23 i pet minuta, u piđami sam, znam utonuti ću u misli umjesto u san, a bojim se kud će me odvesti.<br />
VOLIM VAS!<br />
Usput, često se sjetim one jadnice koja je došla ovdje raditi poput mene i izdahnula je. To me užasno baca u bed i čini tužnom. Počela sam se čak i moliti. Molim se Bogu, jučer, a i sada ću opet.“<br />
Četvrtak 27. O1<br />
Popodnevni odmor od 15-17<br />
Ležim na krevetu dok me sa jedne strane zida gleda mrtva priroda a s druge neki prohujali vremenom talijančić. Mrzim razmišljati, kada bi barem mogla zaspati. 120 eura, kada ih nemaš lud si.<br />
Ja još uvijek nisam svjesna gdje me život donio. Ne mogu se naviknuti na to da sam teška sirotinja, bez kinte, potonula, u dugovima. Dvadeset dana bez VAS.............................UŽAS<br />
Tek su prošla tri, ustvari još nisu prošla. Dobila sam menzis, samo mi nije jasno kad prije. Vjerojatno zbog stresa. Sad znam kako je biti ROB.“<br />
SUBOTA 29.01<br />
ZATVOREN NA SLOBODI, dobar naslov za roman, ili LJUBAZNO ODVRATAN, ili NOVAC SVE TRPI, ili GDJE JE DNO.<br />
Između ostalih izmišljenih poslova danas sam morala svim rožicama brisati listove od prašine. Ma dobro, nije to ništa strašno, više je smiješno.<br />
NEDJELJA 30. Gennaio<br />
Ne znam zašto (znam zašto), ali od jutros mi je u glavi pjesma „Prokleta nedjelja“ AHHHHH...............Evo jedan sat je poslijepodne, kuham maneštru i ne znam šta ću sama sa sobom. Jutros sam opet zaspala. Probudila me buka Babeeura u sedam i trideset. Danas imam slobodno popodne, a šta će mi pitam se. Mislim da je najgora stvar u životu jednog čovjeka kada ostane sam sa sobom i kad nema nikoga svog u blizini. Ne znam da li da uzmem jedan praksiten jer sva nekako drhtim.... Čula sam se sa mojima i tako sam se ražalostila. Zvala sam neku Kristinu koja isto radi ovdje, žena na odlasku mi je dala njen broj. Ona nema danas slobodno. I ona je u komi kao i ja, iako već dugo radi u Italiji. Danas je prvi lijepi dan od kada sam ovdje, ali to mi baš ne ide u prilog. Više bi voljela da je oluja. Da barem imam pričati s kime. Danas imam 240 eura ako se ne varam. Ne varam se, znači dvije tisuće kuna. A JOJ tisuću osamsto!<br />
Ovaj rokovnik mi je postao najbolji prijatelj. Idem se ipak malo prošetati.“<br />
Mislila je Anita da će na friškom zraku pobijediti svijet osjećaja koji je obuzimao. Ali neobičan joj bio taj zrak. Uvlačila ga duboko u pluća analizirajući svaku njegovu česticu i osjećala da nije isti kao onaj iz njenog grada na obali mora. I ovo je bio grad na obali mora ali drukčiji od njenog. Rjeđega zraka, napučeniji ljudima, brodovima, autobusima, vlakovima, svime. Spustila se je do mora i gledala stotine galebova koji su nadlijetali lučicu. Čak ni oni nisu bili isti kao galebovi iz njene luke. Svi do jednoga bili su upola manji, kreštaviji i mnogo brojniji, baš kao i Talijančići. Prošetala se na vrh punte koja je prodirala duboko u more, a u rukama je držala rokovnik. Sjela je i otvorila ga uzimajući olovku u ruku.<br />
„Šetam se lungo mare po Barkoli. Sjedim na jednoj punti i gledam more, galebove i slušam zvona brodica u luci. Vjetar puše, nosi mi kosu na oči. Talijančići se masovno šetaju. Gladna sam. Danas nisam jela ništa od uzbuđenja što ću izaći van. Vidjela sam se sa Kristinom. Bože, ona je mnogo mlađa od mene. Ima malo dijete i radi ovdje. O tome treba napisati priču. Mogla je ostati sa mnom samo sat vremena, od petnaest do dva, do petnaest do tri. Netko mi se mota iza leđa. SAMA SAM. Zašto sve ovo pišem. Sve je zatvoreno osim tratoria i restorana, a šta ću tamo kad nemam love, a i ne smije se pušiti. Nemam nikakav osjećaj. Ni ovo, ni ono. Da Vas barem mogu nazvati ali mobitel mi je pojeo sve kune. Imam još par minuta za razgovor, pa to moram čuvati.“<br />
Te nedjelje Anita je odlučila da više nikada neće nedjeljom izlaziti van. U sobi sa požutjelim tapetama bila je sama, a ovdje na obali mora među tisućama šetača osjećala je samoću sto puta jaču od one iz kuće zaustavljenog vremena. Brojala je dane i često dolazila na rub predaje, ali nije si to dozvolila. Ona je jaka Anita i dokazati će to svima. Babaeuro bila je neiscrpna u zadavanju poslova. Čak i u večernjim satima, nakon večere kada bi gledale televiziju smišljala je stotine poslova za drugi dan. Anita je imala sreće da razumije Babin jezik ali ga nije znala dobro pričati, pa nije ulazila u diskusije s njom, šta se pokazalo boljim za nju. U tim večernjim satima dok su zajedno sjedile, svaka u svojoj udobnoj kožnoj fotelji, i dok bi Babaeuro u pola sata promijenila stotine programa iživljavajući se na daljinskom upravljaču, Anita je u mislima bila sa svojom obitelji. Znala je da im je grozno bez nje, znala je da im je grozno i sa njom a bez novaca. Svaku večer ponavljala je u sebi „Izdržati ću ja to.“ Jutrom je Babaeuro već prije sedam sati lupala šlapama po hodniku ne bi li probudila usnulu Anitu. Kad bi se Anita ustala Baba se vraćala u krevet. Tako podlu, egoističnu, a nadasve pokvarenu babu teško bi se moglo pronaći. Anita je imala tu sreću. Upoznala je čudovište. Čudovišta ne obolijevaju, ne nagriza ih zub vremena, mislila je ona. Baba je uvijek iza leđa pratila i saginjala se provjeravajući prstom da li je ostalo prašine na najskrovitijima mjestima kuće. Sretna što je uvijek pronalazila, zvala bi Anitu svojim hrapavim, šupljim glasom i pružala prst prema njenim ustima govoreći joj „dammi lingua“da to pojede. Toliko je željela doživjeti sretne dana da joj ni ta cijena kojom ih plaća još uvijek nije bila previsoka. U takvim situacijama naučila je šta je to dvoličnost. Iako bi najradije Babu uhvatila za vrat i pričala joj o tome šta je uskoro očekuje u paklu, ona je smireno gledala Babi u oči i smiješkom odgovarala „No, gracie signora sono a dieta“. U takvim situacijama Babaeuru otvarao se ventil crnog humora i ljutnja bi se pretvarala u smijeh. Svaki naizgled ljubazan odgovor Anite bio je obavijen gorčinom, koja se pretvarala u neopisivu mržnju.<br />
Anita se bojala smrti. Kada joj umro otac doživjela je šok. Susret sa smrću bio je najgore iskustvo. Bojala se bilo čije smrti i nije ju željela nikada više dotaknuti. Dani u kući zaustavljena vremena promijenili su Anitu. Nije željela Babi smrt, željela je da crkne, i nije se bojala susreta sa smrću. Promjene koje su se dešavale u Aniti, desile su se u satima koje bi i malo dijete moglo prebrojati. Znala je ona to. Gledajući se u ogledalu, vidjela je neko drugo lice, neku drugu ženu. Kako je to moguće, pitala se?<br />
01.02. MARTEDI<br />
SONO ŠTUFA!!!!!!!!<br />
Boli me glava. U takvom sam iskušenju da se pakujem i napustim ovu ludnicu. Rekla sam joj da sam štufa, a ona mi je ljubazno odgovorila da slobodno mogu ići ako to želim. Ima pravo.....<br />
03.02<br />
Jučer nisam ništa pisala. Ne znam kako bi nazvala to stanje. UŽAS. Kada ti je poljuljan ponos, kada si tako mali, mali da osjećaš kako si nitko i ništa. Dan izmiče, skoro je 23 sata. Danas 400 eura. Malo, tek Sunašcu za fax, a željela bi još svašta, svašta......htjela bi platiti telefon, da nam ga ponovo ukopčaju, Buzdi kupiti tenisice, vratiti sitnije dugove, htjela bi čizme............<br />
NJUŠKA................kako mi nedostaje, i na nju mislim svaki dan. Strah me je da se ne bi uvrijedila. La Njuška e offesa, HAHAHAHAHAHHA...............<br />
Teško mi opisati to stanje potlačenosti, ali izdržati ću, imam cilj. Danas sam se čula sa mojima i sretna sam. Buzda sutra ide prijatelju na rođendan a preksutra, u nedjelju na maškare-povorku. Opet plačem. Jebene suze. To je ovdje svakodnevnica. Šta sam sve danas radila: Doručak, krevete, prašina, tepisi, cijela kuća, vani prala beton od prolivenoga ulja, prala stakla od cijelog stubišta, glancala lustere, postavila gotov ručak i sve pospremila. Možda ne izgleda tako strašno kao u stvarnosti. U 4 i 15 sam legla u krevet i bila sam samo u jednom stanju, stanju umora. Sada sam ravnodušna na sve. 400 eura za ovih deset dana, zaista je premalo.<br />
SUBOTA 5. FEBBRAIO<br />
Ok. Prošlo je i danas ono najgore, a to je jutro. Jutro puno nervoze, grč u trbuhu i bol u prsima. Tako je to izgledalo jutros, a tako je i inače. Svako jutro ponovo dobijem želju da se spakiram i odem. Dvanaest dana najgoreg mogućeg životnog iskustva, a tek 480 eura. Razmišljam kako bi bilo lijepo da imamo auto i da mi dođeš sutra, u nedjelju. Da zajedno šetamo lungo mare. Zašto nemamo te mogućnosti. Zašto nam se sve to desilo? BOŽE ZAŠTO?????????<br />
Nedostaje mi Njuška. Tužna sam. Nisam ni znala da sam tako osijetljiva i da mi suze mogu svaki čas doći na oči. Nitko me ne zove. ZAŠTO? Ne mogu vjerovati da me nisi imao od kuda nazvati i dati malo podrške, snage, a i ljubavi koja mi nedostaje. Pitam se KOLIKO JOŠ.“<br />
Izdržala je ona još dugo. Nikome nije pričala gdje odlazi, i s nikim se nije upoznavala. Čuvala je tu prokletu istinu samo za sebe. Sramila se nje. Žene koje su dijelile njenu sudbinu bile su opasnost za nju. Izbjegavala ih čim više, ne želeći njihove priče, jer bojala se da su još gore, još teže. One su prale tuđe guzice, a ona je izvršavala tuđe hirove. Mislila je da je to bolje ali prevarila se. Dani koje je trošila naplaćenim eurima ublažavali su besparicu ali otuđivali je od života i uvlačili u svijet mašte. Mašta je jedina mogla izliječiti rane koje su se stvarale u kući zaustavljena vremena.<br />
Vraćala se u tu kuću sve češće, i uvijek iznova osjećala istu tugu kao i prvi puta. Baba ju vrijeđala, jednom joj rekla „Simpatična si, ali si velika prljavica“, i gledala je jednim od onih odvratnih pogleda koji govore „ja imam novac, ja imam moć“. U takvim situacijama Anita bi vještici na svome jeziku sa smiješkom odgovorila „Kujo crkni“, a onda bi joj bilo žao što ju nazvala kujom, ne zbog nje već zbog jadnog pseta, pa je umjesto kuja nazivala babu riječju koju nikada do tada nije upotrijebila, đubretom. Četiri mjeseca Anita se vraćala, a onda je prestala dolaziti. Djeca su se školovala, a njen suprug slomljen bankrotom izgubio se u očaju. Nije bilo novaca. Povremeni poslovi bili su tek kap u moru. Dugovi su se skupljali. Anita je znala da se sve žene sa Žabice koje su krenule put Babeeura vraćaju na Žabicu slomljena duha i traže nove Babeeure čiji je bioritam na samrti. Mogla se je vratiti u kuću zaustavljena vremena kad god. Tako je i bilo. U jesenje rano jutro, teška koraka krenula je put Žabice. Nikada nije poželjela da je itko prati. Sjedila je u autobusu i gledala kroz prozor. Mrzila je muškarce koji su sa perona mahali svojim ženama jednako kao i žene u autobusu. Gadilo joj se sve.<br />
„30. 10.<br />
Opet tu nakon pet mjeseci oporavka od luđakinje. Danas mi je deveti dan da sam tu i molim Boga da izdržim još sutra i preksutra idem doma. Opet sam loše, jako loše. Da li itko to može shvatiti?????? Čudno je to kako jedan klavir može dijeliti dušu sa mnom.<br />
Na najuočljivijem mjestu stana smjestili su njega. Masivan, elegantan i izglancan do te mjere da se Babaeuro u njemu može gledati kao u ogledalu. U tom sjaju vidim ruke žena sa Žabice. Klavijatura mu je uvijek poklopljena, a njegovu površinu prekrila je slikama, vazama s umjetnim cvijećem, porculanskim ukrasima. Vjerojatno stoji tu da bi ostavljao dojam ali na koga, na prašinu.<br />
Često se znam zavući ispod njega. Sjediti tako i čekati da vrijeme prođe. Danas sam učinila isto, ali naslonila sam glavu na njegov unutarnji, donji rub i osjetila sam tugu koja je izlazila iz njega. Budno sam osluškivala i u tišini čula njegove misli: „Znam da se diviš mojoj ljepoti, ali ti je nisi nikada doživjela. Moja gazdarica želi da izgledam savršeno a potpuno je zaboravila koja je svrha mog života. Venem u tuzi jer nikome, baš nikome, ne mogu pružiti trenutke sreće, nježnosti, dobrote, utjehu. Venem jer moji tonovi ne ulaze u srca ljudi koji bi sa mnom dijelili svoje duše.“<br />
Pričao mi je, a ja sam s njime dijelila svoju zatečenost, svoju robiju, svoju patnju. Odjednom shvatila sam da u ovom zatvoru nisam sama. Na svakom koraku stajao je netko tko pati. Ugledala sam kamin u kojem nikada nije bilo žara. Učinilo mi se kao da i on pati. Sjetila sam se cvijeća koje stoji po kutovima prostorija, i svih onih kapi koje svakodnevno pronalazim na podu pod njime. Cvijeće plače....O Bože!!!! Sve što je nježno i plaho u ovoj kući je osuđeno na patnju. A onda sam se sjetila pčela i osinjaka koje sam u proljeće pronalazila na svakom ćošku kuće. Na štokovima vrata, na karnišama, u zavjesama. Nisam mogla zamisliti da bi pčele radile gnijezda u kućama, zajedno s čovjekom živjele kao da su u prirodi. Otkrila sam tajnu. Kuća u kojoj je vrijeme zaustavljeno njihov je hram, a Babaeuro njihova je majka, MATICA BABAEURO.“<br />
Priče koje su joj se stvarale u mislima i slike koje je gledala nekim drugim očima prestraše je. Mislila je da je poludjela. Babaeuro ju je cijedila kao spužvu , samo da bude sigurna da je svaki euro kojeg će se odreći krvavo zarađen. Povratak u tu kuću, sve dublje je vukao u svijet skrivenih osjećaja. Izvirali su neprestano, jedan za drugim, i svaki je lomio kao suhu granu, pucketala je pod njihovim prstima.<br />
„Možda je bolje ne pisati ništa, pa se tako možda neću ni sjećati ovog jebenog filinga koji me prati već pri samoj pomisli da moram natrag ovamo. Da ubijem taj osjećaj tuge, samoće i beskrajnog trajanja odlučila sam popiti helex i dobila sasvim suprotan efekt. Sada žalim što se osjećam kao biljka, šta u meni nema onog mog duha, šta mi je pogled tup i što ne plačem, a suze mi klize same od sebe.<br />
Samoća možda može biti lijepa,<br />
Kao livada puna procvalog cvijeća,<br />
Samo kako da osjetim miris livade,<br />
Kada stojim u močvari, sablasnoj...<br />
Njena mrtva tišina probada mi uši<br />
Zatvaram oči, dozivam slike,<br />
Ne dam močvari da me uzme.“<br />
Ako sve na svijetu ima dva lica, mislila je ona, onda i moji osjećaji moraju imati onu drugu stranu. Tjerana tom mišlju počela ih je luđački izvlačiti, kopala je po njima čvrsto ih držeći, i nije im više dala da je lome. Pažnja koju im upućivala mijenjala ih, i oni su osmjehujući se pokazali svoje drugo lice. Napokon, svidjeli su joj se. Ulazila je u njihov svijet i putovala njime. Svijet dubokih osjećaja, od neprijatelja pretvorio se u jedinog pravog prijatelja, iskrenog, onog koji te ne davi svojim frustracijama, koji ne očekuje ništa za uzvrat. S njima je ulazila u neke svjetove, samo njoj vidljive. Spašavali su je u kući u kojoj vrijeme nije odmicalo.<br />
U njenoj maloj zemlji, s malim brojem stanovnika potražnja za "Burzom" povećavala se iz dana u dan. U zemlji u kojoj je radila nije bilo dovoljno babaeura kolika je bila potražnja žena sa Žabice. Sve one koje su čekale istu liniju izgubljena pogleda, duboko u sebi bile su sretne da su dio Kaznenih odreda kojima nema kraja. Anita još uvijek nije priskrbila dovoljno dana u kući gdje vrijeme stoji, da bi uživala u danima na slobodi. Njen pogled nije izgubio sjaj, sjaj se povećao. Babaeuro zavoljela je njen osmijeh više od novca kojim ga plaća. Ali Anita? Anita još uvijek s Asom na čelu korača tom sudbinom, ali osjećaj koji ju prati govori joj da je to samo generalna proba. Kada sam je upitala za šta, odgovorila je:"Za poker!" Zaista -U svakom zlu ima nečeg dobrog!<br />
"Beds Are Burning"bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-37858937337871307112010-04-04T18:00:00.005+02:002010-05-01T21:34:35.312+02:00Uskrs nadprosječne domaćiceKao i svaka domaćica tako i ona za taj blagdan priprema se u skladu s tradicijom.<br />Da bi povećala normu bilo koje druge domaćice, a da ne govorimo o nadprosječnim domaćicama , ona je još dok je kruh bio skoro besplatan i mogao se naći kraj svake kante za otpatke, nabavila suvremenu baku-pekač za kruh i dizana tijesta. Baka kao i svaka baka ima teške noge i venu koja radi samo na struju. Da bi joj olakšala posao naša nad domaćica upotrijebi sve moguće i nemoguće čari, pa domaćinu koji je više od svega volio malo prokunjati, a u slobodno vrijeme gledati tv, pruži u ruku točne upute u kojima su pisale potrebne namirnice za baku. U kratkim pauzama između filmova naš domaćin proučio naputak i počeo opskrbljivati baku. U kući zavladala idila. Svako jutro prije nego bi se ustajali baka je mijesila tijesto, dizala tijesto i stavljala ga peći. Opojni miris kruha budio je sve ukućane. Ponosna na savršenoj organizaciji domaćica se zadovoljno smiješkala. Kako više nije trebala odlaziti u jutarnju kupovinu zbog kruha ona svom domaćinu predloži, kad već svako jutro ide u kupnju novina i duhana onda usput neka kupi i štogod za ručak. Domaćin dobar kao bakin kruh ne vidi u tome ničeg lošeg, pa svako jutro počne odlaziti do pijace. Vraćao se uvijek baš kada bi njegova žena, nad domaćica ispijala kavu. Nekada bi to bilo u 10h, ponekad u 11h, a često i 12h. Nju je uvijek nalazio u istoj pozi. Bi mu žao prekidati je u jutarnjoj kavici, pa ne budi lijen, u podne nema ništa ne tv, on uzme psa pa u šetnju.<br />Žena voljela pisati, istina samo zbog toga jer je papir bio najstrpljiviji slušatelj, pa je nakon kavice uzimala u ruke papir i olovku. Domaćin, vrativši se iz šetnje, gladan kao i njegov pas, nije mogao dočekati da žena skuha ručak. Dobar ko sunce nije htio prekidati ženu u pisanju, uzimao bi stvar u svoje ruke i pripremao ručak. Smješkala se ona kad god bi ga ugledala, pa postala najnasmijanija domaćica. U kući vladala idila sve do tih poslijepodnevnih sati kad bi domaćin umoran prilegao. Savjesnoj nad domaćici, da ne bi izgubila glas najbolje, proradi nervoza. Bila je to nervoza itekako jasna, određena, precizna kao sat. Popodnevni sati za nju su kao i za svaku drugu domaćicu bili svetinja. Bili su to sati u kojima su se punile baterije, one koje čovjeka pokreću, daju mu snagu i volju za sve što čini. Da bi ih dobro napunio čovjek je morao imati pomoć. Tako je i ona imala njega, svog domaćina. I zato ugledavši ga kako ide prema krevetu domaćici bi se javljala prepoznatljiva nervoza. Da bi je otjerala i vratila savršeni smješak na lice ona bi svojim čarima otjerala san domaćina i tražila da joj puni baterije. On je svoje punio noću dok ona spava i tu su savršeno slagali.<br />Ali za Uskrs ona se velikodušno odricala punjenja baterija i tajno pateći puštala domaćina da kunja. I zbog toga je svaki njen Uskrs baš kao i ona bio nadprosječan.<a onblur="try {parent.deselectBloggerImageGracefully();} catch(e) {}" href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWFCapzV1lzrIPk_ldhSuX4-vEtU8_5-7A4jp2g6U7VlVjHPw4v4mAadKz0JuiR7gcM001Z1rxjc7TSU54o20B-qYpHeqFgCV9Zog74gr7K99nA6OPUU5vfNA4ThW0DtrN5Dk4Q2OVx4g/s1600/nadprosje%C4%8Dna+obitelj.jpg"><img style="margin: 0px auto 10px; display: block; text-align: center; cursor: pointer; width: 400px; height: 300px;" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWFCapzV1lzrIPk_ldhSuX4-vEtU8_5-7A4jp2g6U7VlVjHPw4v4mAadKz0JuiR7gcM001Z1rxjc7TSU54o20B-qYpHeqFgCV9Zog74gr7K99nA6OPUU5vfNA4ThW0DtrN5Dk4Q2OVx4g/s400/nadprosje%C4%8Dna+obitelj.jpg" alt="" id="BLOGGER_PHOTO_ID_5456317199661922866" border="0" /></a>bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-5106970811161093950.post-60835944486313054252010-04-02T22:00:00.008+02:002010-05-01T21:39:25.330+02:00Priče iz snova IIIrmin san o djetetu<br />Irma u rukama drži dijete. Iznenadila ju spoznaja da je ono njeno. Gleda ga. Nježno je, mršavo i blijedo. Gleda je velikim tamnim očima, mirno i ozbiljno. Nitko ne može ni naslutiti koliko je Irma odgovorna majka. Sva njena ljubav usmjerena je na dijete. Zna da je drukčije, ali njeno je i voli ga više od svega. Na trgu popločenim kamenom nailazi na crkvu i ljude koji joj se primiču. Irma se odmiče od njih. Ne zato što ih se boji već zato što su joj suvišni. Ne želi da joj oduzimaju vrijeme posvećeno djetetu. Nije da Irma ne voli ljude. Voli ih, ali umorna je od njihove malodušnosti. Spušta se nizbrdo duž uske ulice. Često pogledava svoje dijete. Ono šuti i stalno je gleda netreptajućim pogledom, preozbiljnim za dijete. Irma osijeća njegovu neobičnost. Na dnu ulice žena s fotoaparatom želi ih slikati. Maskirani ljudi koji prolaze mimo Irme zaklanjaju fotoobjektiv. Nije vrijeme karnevala i Irma ne obraća pozornost na njih. S djetetom čvrsto stisnutim u rukama prilazi ženi. Voli se fotografirati. Na taj način Irma zaustavlja vrijeme. Veseli se slici na kojoj će biti njeno dijete. Na zidu pored žene s fotoaparatom pažnju joj privlači druga žena. Lijepa, rasna crnka. Irma gleda u njene prste koji na užarenom mramoru trljaju žuti prah iz kojeg nastaju zlatni kamenčići. Divi se ženinom umijeću. Žao joj boli u njenim užarenim prstima. Ispod zida ugleda more. Prilazi mu. Opčinio ju sjaj žutog kamena nastalog iz praha i više ne misli na dijete.<br /><br />Tek kada čuje pljusak vode Irma se vraća u stvarnost. U nevjerici gleda vrtlog mora koji guta dijete, njeno dijete. Bespomoćno tone. Nevjerica se pred Irminim očima pretvara u užas. Jeza ulazi u nju. Strah. Očaj. U tom grču skače u more i roni za djetetom. More je duboko a strah joj oduzima dah. Bez daha ne može roniti dalje. Nemoćna, gleda u dijete koje odmiče sve dalje i dublje. Sluti smrt. Očajna Irma osijeća strašnu brzinu kojom vrijeme odmiče. Izroni na površinu i doziva pomoć. Njen isprekidan, grčevit krik ljudi ne razumiju. Sva zgrčena sa slikom djeteta koje tone, odbrojavajući sekunde koje luđački odmiču, pokušava još jednom dozvati pomoć. Čovjek sa obale skače u more i roni duboko. Ona ga prati do pola jer dalje ne može. Čovjek ju pogledava ne bi li ga usmjerila prema djetetu. Osvrću se na sve strane ali njega nema. More je bistro. Vidljivost dobra. Dno pješčano. Ali more je beskrajno.<br /><br />U moru praznom, bez i jedne ribe, bez kamena, bez trave, u moru bistrog očaja Irmin život pretvara se u pakao. Čovjekovu pažnju privukao je sitni pjesak na dnu , ispod kojeg se nešto nazire. Irma zapaža mali, tamnosivi pješčani brežuljak. Boji se straha od brzine kojom vrijeme odmiče, i straha od brzine kojom voda proždire. Bol u srcu veća je od beskrajnog mora. Zna da je dijete mrtvo. Sigurna je u to. Boji se ugledati ga takva. Čovjek izvlači nešto ispod pijeska. Irma gleda u ruke koje se pružaju prema površini. Ne razaznaje šta je u njima. Možda ipak.....Oboje izrone iz mora i hipnotički gledaju u stvar koju čovjek drži. U rukama visoko uzdignutim u zraku drži vazu. NEEEEEEEEEEEEE! Prigušeni krik budi Irmu iz sna. Irma mrzi snove u kojima susreće životne varke. Tek budna razotkrije ih.bimbihttp://www.blogger.com/profile/02994388853626684181noreply@blogger.com0