21. svi 2016.

Čista želja

Da, zovem te! Moje misli putuju u neke druge svjetove. Prelaze nevidljive granice i zovu te u bespućima nekog nepoznatog prostranstva i osluškuju ne bi li čule taj meki, smireni glas. Možda mislima dotaknem tvoj nježni osmjeh pun optimizma. Kako mi samo nedostaje.                                                                                            Da zovem te! Zovem te i tražim te u tim daljinama. 

 Tražim tvoje osjećaje jer njih ne može zatrpati zemlja ni nebo.Oni su vječni život. Vječno ne umire. Dozivam ih. Koliko moja želja treba biti čista i iskrena da bi prešla tu granicu i dotaknula te božanskoga.
Danas sam srela Sestru Danijelu. Ispred Konzuma na Velikoj placi. Javila sam joj se. Obradovala sam se što je vidim. Nisam je vidjela od onoga dana. Njen pogled nježan a tako dubok obasjao me nekim nevidljivim zračkom topline. Zagrlila sam je i poljubila kao da se znamo sto godina a vidjela sam je samo onda. Tamo.        Blažena pojava te žene učinila mi ovaj dan snošljivijim nego što je bio prije toga. Iz nje kao da izvire ponor  mira koji dolazi iz onih daljina u kojima božanska ljubav vlada. Pozvala sam je u moju samoću iako znam da ona nema vremena za takva druženja. Njen mir je potrebitiji onima koji nemaju snage. Ja hodam. Ja se smijem. Ja plačem. Ja jedem. Još uvijek sam sebična ako mogu jadikovati.                                                                     Dobro, izgubili smo se. Izgubili smo se  i prije dok si bio tu. Možda si i ti mene tražio ali  nismo se našli. Koliko god smo onda bili daleko uvijek sam znala da si tu negdje i to me tješilo. Danas sam to zaboravila. Samoća me svladala i bila sam tužna. Onda sam srela Sestru Danijelu.Znaš da nikada nisam bila plačljiva i natjerati suze u moje oči nije bilo lako ali taj njen mir?! Iako smo cijelo vrijeme pričale ja sam osjećala njen mir. Učinilo mi se kao da je taj spokoj most koji me povezuje s tobom. Oči su mi se odjednom navlažile. Sada znam to je bila bezuvjetna, spontana, čista želja. Čista kao navrla suza u oku  koja mi je u njemom miru poklonila  tvoj osjećaj.Tebe!
Kao što znam da je danas subota i da sam dotaknula onu prazninu koja je nastala tvojim odlaskom jednako tako sada znam da si ti uvijek tu  pored mene i da me miluješ beskrajnom ljubavlju sa izvora života.

5. sij 2016.

Tišina

U sjeni ničega
pod krošnjom razgranatom
od nepovezanih misli,
U sjeni bez oblika i kontura
tražim svjetlost,
i molim se
svemu nevidljivome
 svemu nečujnome
 svemu neopipljivome
i molim se
svim vjerama
svim učenjima
i molim se sebi samoj
da tvoja duša
anđele moj
bude
u ljubavi,
u miru
u blagostanju...

Žena koja trči s vukovima
Da sam ja žena koja trči s vukovima
znala bi plakati,
plakati,
isplakati se.
Da sam ja žena koja trči s vukovima
znala bi smijati se,
smijati se...
od smijeha
smijati se.
Da sam ja žena koja trči s vukovima
mogla bi vidjeti sebe
tamo gdje nema odraza,
u ništavilu ništavila.
DA!
Ja jesam, žena koja trči s vukovima.
Mogu dotaknuti tvoju svjetlost
i osjetiti radost
vječnog života!