Ubio sam i ovu grozomoru

....Vjerujem da svaki čovjek u svom životu ima grozomore. Ivan je jedan od onih koji je i ne sluteći s Grozomorama postao pravi frend. Već u prvoj godini svog života na svaku riječ NE reakcija je bila DUM, DUM, DUM, s glavom u zid ili s glavom u pod. Trebalo je vremena dok roditelji nisu shvatili koliko boli nanosi to NE, a nitko ustvari nije ni slutio što se uistinu događa. Sa svakim NE približavala mu se ona. Visoka, užasno visoka i mršava, koščata, potpuno gola i bez glave, koračala je poput vojnika, širok korak u kojem je visoko podizala noge,savijajući ih u koljenima. U rukama je držala luk i strijelu uperenu u njega. Imao je sreće zahvaljujući roditeljima ta strašna Grozomora zvana Zabrana nije ga dugo pratila, jer zbog velikog, plavog kikora koji je stršio poput Ajfelovog tornja na njegovom čelu roditelji su NE izbacili iz svog rječnika i zabranili bakama, djedovima, sekici i svim bližnjima da je upotrebljavaju u odnosu na njega. Sa nestankom te riječi nestala je i ona.

I tako je Ivan poput rimskog cara živio u obilatom DA. Bez i malo odmora pojavila se nova,druga Grozomora. Kucanje na vratima, zvuk zvonca, gosti....

Napast koju on nikako nije želio trpjeti. Bez riječi, jer pričati mu se još uvijek nije dalo, zavlačio se pod krevet, stol ili u ormar, ovisi što je bilo najbliže u tom trenutku samo da je ne bi opet ugledao tako strašnu. Ta Grozomora zvana Gosti živjela je godinama u njegovom životu pa čini mi se i dan-danas. To je jedna od onih s kojom je postao frend, pa evo i sad KUC, KUC donosi i nju, ali on joj više neda da ga tjera pod krevet ili u ormar, a istina više ne bi tu ni stao. Čim ona uđe s gostima u stan proguta je i drži u trbuhu, sve dok gosti ne krenu, pa ga ona onda natjera da je ispljune i zajedno s njima odlazi.

Ove dvije Grozomore izgleda da su se rodile zajedno s njime, a treća je nastala u trećoj godini života Ta je bila prestrašena, i da nije imao pomoćnike ta Grozomora mogla ga je ubiti.

Njegovi roditelji činili su sve da on bude najsretnije dijete na svijetu, pa su ga tako u trećoj godini života upisali u Dječji vrtić da postane društven, stekne prijatelje i nauči se odvajati od njih.

U taj isti vrtić samo u starijoj grupi bila je i njegova draga sekica. Za razliku od njega ona je bila najdruštvenija od sve djece u vrtiću. Nitko nije mogao ni slutiti da će u trenutku kad ostane sam u mlađoj grupi sa tetom odgajateljicom, doletjeti ta strašna Grozomora zvana Ciciban, koja će učiniti da on tako dobar i plah postane strašno čudovište koje ispušta najstrašnije krikove, lupa po staklenim vratima i ima toliku snagu da ga nitko ne može zaustaviti u razbijanju. Nje se bojao najviše upravo zbog toga što u blizini nije bilo njegovih roditelja koji su ga štitili od svega.

Čuvši takvu galamu, kućni majstor koji je i sam nekada bio mali i imao iskustva s tom istom Grozomorom, shvatio je u čemu je problem i uspio je otjerati tu napast. Ona bi nestala ali samo u trenucima dok je on stajao pored Ivana, a posao mu nije dozvoljavao da čuva djecu, već je morao popravljati tekuće kvarove i čim bi se maknuo, Cicibanka bi dječaka ponovno zaposjela. Morali su ga ispisati iz vrtića.

Trebalo je mnogo vremena da zaboravi na tu Cicibanku, a u međuvremenu krenuo je i u školu. Četvrta Grozomora koju je upoznao zvala se Učiteljica, ali s njom se naučio nositi. Ona je bila mnogo blaža i ljepša od svih, a možda i zbog toga jer joj nikada nije bilo posve dosadno. Svako svoje slobodno vrijeme jedva je čekala da ga podijeli sa Grozomorom Ravnateljem. Nju je rješavao sa svim mogućim vrstama šalabahtera. Pobjeđivao ju je iz godine u godinu, i sve više postajao samouvjeren u sebe, jer sve te Grozomore samo su ga ojačale. Nije ni slutio da sada dolazi na red ona koja će ga iskušavati godinama i s kojom će se boriti duže od svih ostalih, a ime joj je Ljubavna Grozomora. Tko nju ne uspije pobijediti nikada ne osjeti pravu sreću, ni pravu tugu, a svaki pravi osjećaj ne može se usporediti ni s čime na ovome svijetu.

Kad je ta Grozomora pokucala na njegova vrata, on ju je pustio da uđe jer je bio radoznao i načuo je već nešto o njoj, a sam nije razumio što je to.

Još uvijek je bio dječarac u Osnovnoj, i nije ni slutio kako je ta Grozomora ljuta na njega jer sve njene rođakinje nisu ga mogle zarobiti. Ona je bila poznata po svojoj prepredenosti. Najprije je ulazila u ljude kao neki najslađi okus što si ga ikada okusio da bi se s vremenom pretvarala u gorčinu i na kraju dovodila do kroničnih bolesti poput odvratnosti u želucu, povraćanja, gubitka volje za životom, povlačenja u sebe .....

U prvom navratu Ivan joj je pokušao objasniti da mu njezina slatkoća i dragost ne znače ništa. Međutim ta nije odustajala samo tako. Ovaj puta uzela je za saveznicu Lorenu, djevojčicu iz razreda, najljepšu i najpametniju. Kada je već stajao na rubu njezine zamke, Ivan se je okrenuo, progutao i tu Grozomoru i nije je htio osloboditi godinu, dvije ... jer je osjećao njenu opasnost i lukavost. U međuvremenu rasterećeno se igrao raznim simpatijama, zaboravio je na Ljubavnu grozomoru i ona je to iskoristila. Oslobodila se je i skoro ga pokosila u 18-toj godini života.

O tome ne znam detalje, ali znam da se je borio i na kraju pobijedio.

Sada slobodno, zadovoljno i sretno zaljubljeno šeće svijetom.

Sve sam ovo napisala zato jer me je danas ujutro probudio svojom mrzovoljom i izletio iz kuće psujući, da bi me dva sata kasnije nazvao i rekao:"Samo da znaš, danas se svim onim strašnim, mojim Grozomorama pridružila i ova Vozačka Grozomora koja me je mučila skoro godinu dana ali uspio sam je ubiti i sad sam sretan!“

Znam da su ovo samo neke njegove Grozomore koje sam uspjela upoznati i ja, jer mi je Ivan to dozvolio. Ponekad mi se čini da su njegovi roditelji pogriješili što su mu onako malome pomogli pobijediti prvu i najvažniju Grozomoru Zabranu, jer ona ima važnu ulogu u svačijem životu. Ona uči ljude da poštuju određena pravila i zakone, ona uči ljude da nisu najpametniji na svijetu .......

A što vi mislite o tome, i što bi još dodali ovoj zadnjoj rečenici molim vas napišite u komentarima.