7. lip 2008.

Zašto su vile poslale Ledu na Zemlju (priča druga)





Tamo negdje daleko, daleko u svemiru iza posljednje zvijezde što ju je čovjek mogao ugledati živjele su na jednom malom planetu Vile.
Postojale su od kada je postojao svemir i bile su besmrtne. Bilo ih je svega stotinjak i sve prelijepe.
Nosile su dugu kosu do koljena, neke žutu, neke crvenu, crnu, smeđu, narančastu, a svjetlucala se kao da sunce izlazi iz nje. Sve su imale oči jako svijetle i kad bi ih ugledao netko sa strane u njihovim očima mogao bi vidjeti šta god poželi. Bile su različitog stasa i glasa ali baš sve do jedne i one visoke, vitke i one buckaste male i one debele sve su bile posebno lijepe.
Njihov planet razlikovao se od svih planeta u svemiru, bio je najmanji a sve boje u njemu bile su tako žarke i jake da ih običan čovjek ne bi mogao gledati. Šume su se blistale u svim nijansama zelenoga koje nikada nismo ni vidjeli, a nebo je bilo najplavije od svih plavih boja,
a sve se svjetlucalo jer je Sunce darovalo vilama svoje najljepše zrake. Živjele su tu i različite životinje, a vile su razumjele njihov govor.
Svi zajedno živjeli su u skladu i ljubavi. One su jedine znale da u tom beskrajnom svemiru ima još naseljenih planeta, a najudaljeniji planet od Vilinih planeta bio je Zemlja. Tisućama godina one su pokušavale donijeti sklad i radost Zemlji ali bezuspješno, jer stanovnici Zemlje su uništavali sve što su stigli. Šume, mora, rijeke, zrak, sve što ih je okruživalo, pa su i međusobno počeli voditi
ratove i ubijati se. Zaboravili su da je njihov život kratak i da u njemu trebaju živjeti lijepo, zdravo i sretno.
Sve te strahote što su se dešavale na Zemlji nisu ostavile vile ravnodušnima i one su odlučile prvi puta u svom postojanju poslati svoju novorođenu vilu, najmiliju svim vilama i vilinskim životinjama na taj opasni planet. Vjerovale su da će dobrota tog vilinskog djeteta otvoriti ljudima oči i da će gledajući nju i sami potražiti ono dobro, iskreno, što su davno zakopali negdje
duboko u sebi.
Vile su se rijetko rađale, možda u stotinu tisuća godina jedna vila, i zato je ova odluka za njih bila najteža odluka što su je ikada donijele.

Nema komentara: