4. tra 2010.

Uskrs nadprosječne domaćice

Kao i svaka domaćica tako i ona za taj blagdan priprema se u skladu s tradicijom.
Da bi povećala normu bilo koje druge domaćice, a da ne govorimo o nadprosječnim domaćicama , ona je još dok je kruh bio skoro besplatan i mogao se naći kraj svake kante za otpatke, nabavila suvremenu baku-pekač za kruh i dizana tijesta. Baka kao i svaka baka ima teške noge i venu koja radi samo na struju. Da bi joj olakšala posao naša nad domaćica upotrijebi sve moguće i nemoguće čari, pa domaćinu koji je više od svega volio malo prokunjati, a u slobodno vrijeme gledati tv, pruži u ruku točne upute u kojima su pisale potrebne namirnice za baku. U kratkim pauzama između filmova naš domaćin proučio naputak i počeo opskrbljivati baku. U kući zavladala idila. Svako jutro prije nego bi se ustajali baka je mijesila tijesto, dizala tijesto i stavljala ga peći. Opojni miris kruha budio je sve ukućane. Ponosna na savršenoj organizaciji domaćica se zadovoljno smiješkala. Kako više nije trebala odlaziti u jutarnju kupovinu zbog kruha ona svom domaćinu predloži, kad već svako jutro ide u kupnju novina i duhana onda usput neka kupi i štogod za ručak. Domaćin dobar kao bakin kruh ne vidi u tome ničeg lošeg, pa svako jutro počne odlaziti do pijace. Vraćao se uvijek baš kada bi njegova žena, nad domaćica ispijala kavu. Nekada bi to bilo u 10h, ponekad u 11h, a često i 12h. Nju je uvijek nalazio u istoj pozi. Bi mu žao prekidati je u jutarnjoj kavici, pa ne budi lijen, u podne nema ništa ne tv, on uzme psa pa u šetnju.
Žena voljela pisati, istina samo zbog toga jer je papir bio najstrpljiviji slušatelj, pa je nakon kavice uzimala u ruke papir i olovku. Domaćin, vrativši se iz šetnje, gladan kao i njegov pas, nije mogao dočekati da žena skuha ručak. Dobar ko sunce nije htio prekidati ženu u pisanju, uzimao bi stvar u svoje ruke i pripremao ručak. Smješkala se ona kad god bi ga ugledala, pa postala najnasmijanija domaćica. U kući vladala idila sve do tih poslijepodnevnih sati kad bi domaćin umoran prilegao. Savjesnoj nad domaćici, da ne bi izgubila glas najbolje, proradi nervoza. Bila je to nervoza itekako jasna, određena, precizna kao sat. Popodnevni sati za nju su kao i za svaku drugu domaćicu bili svetinja. Bili su to sati u kojima su se punile baterije, one koje čovjeka pokreću, daju mu snagu i volju za sve što čini. Da bi ih dobro napunio čovjek je morao imati pomoć. Tako je i ona imala njega, svog domaćina. I zato ugledavši ga kako ide prema krevetu domaćici bi se javljala prepoznatljiva nervoza. Da bi je otjerala i vratila savršeni smješak na lice ona bi svojim čarima otjerala san domaćina i tražila da joj puni baterije. On je svoje punio noću dok ona spava i tu su savršeno slagali.
Ali za Uskrs ona se velikodušno odricala punjenja baterija i tajno pateći puštala domaćina da kunja. I zbog toga je svaki njen Uskrs baš kao i ona bio nadprosječan.

4 komentara:

anter kaže...

Akteri ove priče nekako mi poznati, a domaćici poručujen da i ni velika greda ako jedan dan u godinu ne napuni baterije. Usput, odričen se te babe-pekarice, da i ja ne bi nadrja ka rečeni domaćin!

brodjanka kaže...

Hahahahahaha...je li to neka autobiografska priča??Da mi je biti naddomaćica..uf!!Trenutno nisam ni domaćica,ni spisateljica...niškoristi od mene!Draga moja,tebi i tvojoj familiji sve najbolje ne samo za Uskrs!Oblačni pozdrav iz SB!

anter kaže...

Zaboravija san reć domaćinu - odma se riši te babe-pekarice, vrgni je s najvišje stine u duboko more!

bubimirko.blogspot.com kaže...

E moj domaćine, babi-pekari si poklonio svoje srce.Srami se, a domaćici zavrni šiju pa neka onda piše sado-mazo priče..,fuj