15. pro 2008.

CHAT S BOGOM (isključivo za odrasle)


Mala kujica Lola i ja bile smo to jutro same kod kuće. Pijuckala sam jutarnju kavicu i kao obično upalila kompjuter, ulogirala se na svoj blog, prevrtjela ga do kraja i stigla na odredište. CHAT WITH GOD ili po Hrvatski Čet s Bogom. Iako mi se uvijek predstavlja kao Svemogući, engleski jezik je jedini ljudski kojim se On koristi, ali zato poznaje sve kompjuterske jezike. Da ne bi došlo do nesporazuma otvorim New tab i logiram se na Google translate.
Palo mi je na pamet, već kad se predstavlja kao Svemogući pitati ću ga kakav će mi danas biti dan, i onako polu pospano stisnem Enter, Sign in i evo bijelog prozorčića koji stoji između mene i njega. ''Good morning God,'' napišem ja, a on će: ''Good morning Bimbi'' '' Jesi li se naspavao?'' pitam ga, a on onako drsko: ''Pa zar ti ne znaš da Bog nikada ne spava.'' Nastavim iz ljubaznosti s pitanjima poput  Kako si, i shvatim po hladnoći njegovih odgovora da ga živciram. Pitam ga:'' Bože zašto si ljut na mene,'' a On kaže:'' Već po stoti puta ti govorim da sam Svemogući upravo zbog toga što se nikada ne prepuštam osjećajima, a ljutnja je osjećaj baš kao sreća i tuga.''
''Dobro'',  onda kažem ja '' a možeš mi barem reći kakav će mi danas biti dan?'' '' Bimbi, tvoj dan će biti onakav kakvim ga sama stvoriš osim ako ne želiš da ti ga ja izmijenim.''
Razmišljala sam par sekundi i shvatila da se moj dan neće razlikovati mnogo od onog jučer, prekjučer i svih dana unazad i da nemam što izgubiti ako Njemu prepustim da mi ga izmijeni.'' Sigurna si u to?'' Pitao me.
'' Sigurna'' odgovorim.
''Čitaj pažljivo Bimbi. Za početak poklonit ću ti jedan dar da vidiš kako nisam ljut na tebe, a ti ako ga želiš ostani na Četu, a ako je to previše za tebe zatvori prozor.''
Gledala sam u čudu u prastari ekran svog kompjutera pitajući se da li sanjam, a dobro sam znala da ne sanjam.
Odjednom na prozorčiću Četa pojavila se ruka koja se sve više približavala prema meni. Stisnuo mi se malo želudac, ali znala sam da je to samo virtualni svijet u kojem se ja ne nalazim i da je netko jako, jako pametan dobro isprogramirao ovaj stroj koji se predstavlja kao Svemogući. Odjednom se iznad ispružene ruke pojavila rečenica :''Ja sam tvoj tata, ako želiš pričati sa mnom pruži ruku na moju ruku, imaš jednu minutu.'' ŠOK .... raširila sam oči gledajući u tu sliku, a krv mi se sledila u žilama. Postalo mi je hladno i sami trnci su prolazili mojim tijelom. AJMEEE .....to nije moguće. Moj tata, ona kobna noć, onaj strašni san. Slike tog sna proletjele su mi kroz glavu. Grobnica tamna, hladna sva od betona i užasnuto lice mog tate koji vapi za pomoć. Živog smo ga zakopali. Godinama potiskujem slike tog sna. Dok mi sve to prolazi glavom minuta odmiče i ruka skupa s njom. Bez daljnjeg razmišljanja pružam ruku na ekran i osjetim dodir ruke mog tate. Počela se vraćati toplina u moje tijelo i obuzela me neka radost. Osjećala sam da je to zaista on. Držali smo se tako neko vrijeme koje je izgledalo beskonačno. Željeli smo nadoknaditi sve godin koje su od tada prošle. Onda je ruka nestala i pojavila se rečenica na ekranu:'' Bimbi, mnogo sam puta u životu griješio u odnosu na tebe i nepravedno te osuđivao za ono što nisi učinila. Sve dok mi to ne oprostiš ne mogu naći mir u ovom svijetu.''
''Što je ovo?'' Govorila sam na sav glas u nevjerici.'' To nije moguće, ti nisi moj tata, i ono nije Bog. Ovo je Widget za zafrkanciju.'' Jesam li poludjela? A onda nova rečenica na ekranu.''.Odgovori mi, imamo još samo trideset sekundi.'' Brzo sam otipkala:''Opraštam ti.''
Opet ruka na ekranu koja mi maše i gubi se u pozadini ekrana. Nijemo gledam i ne mogu se sastaviti sama sa sobom. Zaprepaštena. U ŠOKU. Ne mičem pogled s tog prozorčića, a onda nova rečenica:''Da li sada vjeruješ da sam ja Svemogući?''.Odjednom postanem strašno ljuta na tu mašinu i energično otkucam:''Odjebi, budalo.“ ''Znači još uvijek ne vjeruješ. Dajem ti zadnju priliku da se uvjeriš. Stisni ENTER ako si spremna na rizik'' kaže On.
Mislim se, što god to bilo provocira me i zna da se bojim ali neću ga ugasiti idem do kraja i stisnem Enter.
Nevjerojatno! Odjednom stojim na oblaku ali ne osjećam ništa pod nogama kao da sam u nekom lebdećem stanju. Pružam ruke ali ne dotičem ništa. Okrenem se i ugledam u ležaljci od bijelog perja čovjeka sličnog Gandalfu Bijelom iz Gospodara prstenova. Osmjehuje mi se, dok ja razmišljam o Alisi u zemlji čudesa. Kako se ona dobro snalazila u toj rupi u koju je upala ,a ja , ja ne mogu beknuti, ne mogu se ni pomaknuti, ne mogu se ni probuditi ako slučajno spavam. Samo ukipljeno stojim i imam osjećaj da će mi oči izletjeti iz kapaka koliko sam ih razgoračila.''' Mogu biti što god hoćeš'' kaže On ''ali znam da ti voliš Gandalfa pa da ti bude ugodnije uzeo sam njegov lik''..
Slušajući taj duboki, ugodan glas opet mi se počne vraćati ona ugoda kao i u dodiru s rukom mog tate. Počnem micati usnama i uspijem progovoriti:'' Gdje je moj tata?'' ''Sada kad si mu oprostila napokon je našao mir vječni i put kojim može slobodno hodati.'' '' Zašto sam ja ovdje?'' '' Htjela si da ti ja izmijenim dan i evo, mijenjam ga. Imaš zadatak.'' Još uvijek u nevjerici pitam ga: ''Koji zadatak?''
''Tvoje priče nitko na Zemlji ne želi čitati, a kad bi samo znali koliko će ih to stajati glave potrudili bi se više. Svi oni dolaze ovamo u nadi da ću ih ja spasiti. Njih može spasiti samo magija a ja se ne volim igrati magijom. Želim da se svjesno mijenjaju na bolje i prepuštam desetak najgorih, onih bez duše tebi.'' '' Meni???Jesi li ti lud ?'' On se i dalje samo smješkao i činilo se da se dobro zabavlja, dok su milioni ljudi sa Zemlje bezuspješno pokušavali ostvariti kontakt s njime na Četu. Okrećem se oko vlastite osi ne bi li našla put da se vratim kući.'' Nema povratka dok taj zadatak ne riješiš'' kaže On. Čita mi misli.
I baš kad sam prikupila dovoljno snage da počnem vriskati na sav glas ne bi li se probudila, stvorim se usred nekakve pustare okružena desetoricom najružnijih stvorenja što sam ikada vidjela. Njihova koža je bila plave boje, a izgledali su kao da se nikada nisu oprali, ni počešljali. Cerili su se s tim ružnim plavim usnama, raskrečenim od uha do uha, a njihovi zli pogledi mjerili su me od glave do pete. I tak tada i sama shvatim da sam još uvijek u svojoj spavaćici i crvenim kućnim papučama. Njihovi koščati prsti krenuli su prema mome licu, a ja sam se izderala najglasnije što sam mogla: „AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA''....Na žalost nisam se probudila samo sam uspjela odmaknuti te nakaze od sebe a one su se i dalje cerile gledajući me tako prestrašenu i zbunjenu. Shvatila sam da je to zadatak koji mi je zadao Svemogući. Vratiti duše ovim strašnim, zlim nakazama.
Misli su mi brzo radile i znala sam da moram biti pribrana ako želim riješiti taj zadatak i vratiti se kući.'' Bok, ja sam Bimbi a tko ste vi?'' upitala sam ih, a oni su se na to počeli tako gromoglasno hihotati. ''Umuknite'' zaderala sam se. ''Vi ste nakaze jer nikada niste slušali priče za djecu. Imali ste zle roditelje, ili ih niste uopće imali. Vi nemate dušu i svi ćete vječno živi gorjeti.'' Stresla sam se i sama na te riječi koje su izlazile iz mene, ali nikako nisam željela postati njihov plijen.''Pričaj'', rekao je jedan od njih a onda su i ostali počeli govoriti:'' pričaj, pričaj''...''Najprije ću vam pričati kako su vile poslale Ledu na ovaj svijet.'' Nisu htjeli slušati priče o vilama. „ To su sranja!“ govorili su.
''Dobro pričati ću vam o Ivanovim grozomorama i kako ih je pobijedio.'' Na to su oni počeli vikati kao ludi da tko pobijedi Grozomore mora biti kažnjen, jer Grozomore su njihove najbolje prijateljice. Priču o pjevu sirena slušali su i smijali se glupoj baki i ribaru koji nije ulovio sirenu i spržio je za večeru. Ćurka Durka i tvor Mirko i svi stanovnici šumarka bili su žrtve ovih groznih stvorenja dok su puškama hodali Zemljom, pa im je i ta priča bila užasno glupa.
Odustali su od svakog slušanja priča, ali onda je odjeknuo pustarom glas Svemogućeg, koji im je zapovjedio da moraju poslušati još samo jednu priču i ako im se ne bude svidjela ja ostajem s njima. Iz mojih usana prolomio se strašni krik: ''NEEEEEEEEEEEEE''....
Dok su nakaze veselo plesale u krugu oko mene i veselile se što je njihov klub dobio još jednog člana više, mene je tresla groznica i debele kapi znoja klizile su mojim tijelom. A onda klik u mojoj glavi i kažem im:'' Vi ste sretni jer nemate duše i zato su sve ove priče za vas ništa, nula ali možda bi htjeli poslušati priču o Crvenkapici.'' Kada sam spomenula Crvenkapicu svih deset nakaza uhvatilo se za trbuh i pucali su od smijeha. Morala sam vikati od sveg glasa da ih smirim, iako im je širok cerek ostao na usnama. Nisam se dala omesti jer je moja želja za povratkom bila jača od ičega. Zatvorila sam oči, zamislila Crvenkapicu i započela s pričom:
''Crvenkapica je bila djevojčica kojoj su roditelji čim se rodila sašili crvenu kapicu oko malog, ružnog lica da bi sakrili tu neobičnu ružnoću.'' Primijetila sam da su se nakaze malo trgnule i da je onaj cerek postao malo manji. Nastavila sam bez da ih gledam dalje.'' Njeni roditelji nisu imali vremena za nju. Nikada se nisu igrali sa Crvenkapicom, nikada joj nisu pjevali uspavanke, ni pričali priče, pa je dijete naviknulo na vlastite jecaje i suze uspavanke. Kako su radili po cijele dane djevojčicu su poslali u šumu kod bake.
Baka je živjela sama na kraju šume. Naviknuta da bude uvijek na oprezu s puškom u ruci da ju ne zaskoče kakve zvijeri, tjerala je Crvenkapicu da ide u šumu po drva, da ih cijepa i da radi sve poslove umjesto nje, jer je ona stara i nemoćna. Crvenkapica je mrzila svoje roditelje, baku i sve živo. Jednog dana kada je ušla u duboku šumu tražeći otrovne gljive naletjela je na gladnog, mršavog vuka, koji ju je gledao velikim očima. Zašto imaš tako velike oči? Pitala ga je, a on odgovori: Da te bolje vidim. A zašto imaš tako velike uši? Da te bolje čujem .A zašto imaš tako velika usta? Da te bolje progutam, kaže vuk i skoči na Crvenkapicu. Crvenkapica naglo podigne svoju oštru sjekiru u zrak i naglim zamahom odrubi vučini glavu, stavi je u torbu s otrovnim gljivama i vrati se kući. Baka koja se samo izležavala po cijele dane naredi Crvenkapici da joj pripremi večeru. Primijetila je baka oštar pogled svoje unučice i upita je: Crvenkapice što me tako gledaš? A ona će ..Zato što te volim bako. Zašto tako umiljato pričaš Crvenkapice? Opet će baka. Zato što si ti najbolja baka na svijetu, odgovori Crvenkapica i stavi otrovne gljive pred baku. Baka pohlepno uzme prvi zalogaj u usta, zagrcne se u trenu i padne mrtva na stol. Sretna Crvenkapica izvadi odrubljenu glavu vučine iz torbe i stavi je na stol, a u tom trenu uđe lovac Luka u kuću s puškom uperenom u Crvenkapicu i ne čekajući nikakvo objašnjenje upuca Crvenkapicu.“
Bila je to najstrašnija priča koju sam ikada ispričala. Oko mene bio je tajac i obuzeo me strah da otvorim oči. Osluškivala sam neko vrijeme a onda otvorila oči.
Ispustila sam najveći uzdah koji može postojati. Ispred mene stajao je ekran kompa a na njemu prozorčić Četa s Bogom na kojem je pisalo : USPJELA S I!











Broj komentara: 13:

Anonimno kaže...

Mislim, da je to prvič, da mi je všeč zgodba o Little Red Riding Hood. Bimbi v buduđe pazi kaj klikenzi.

KORKULARINA kaže...

Ja idem odmah ...na chet :- ))) Hvala što kad-kad svratiš na moj blog Korkularina :- )))

Anonimno kaže...

meni se nije ništa paranormalno dogodilo, samo sa četala s robotom!
Bog nema ništa s tim, jer s njim pričam u molitvama

Anonimno kaže...

Vrlo dubokoumno!

Anonimno kaže...

ne znam što da kažem..malo sam ostala iznenađena...ipak mi se više sviđaju prijašnje priče..dijete u meni nastoji pobjeći od ovakvih priča, a odlutati u svijet vila..
ivy the goody

Anonimno kaže...

Dbra priča..ali virtuala je samo virtuala!Pozdrav šaljem!

Anonimno kaže...

Usput,zaboravila sam ti napisati objašnjenje:Furia Verde je moj auto,lancia kappa zelene boje,pa su je moji blogeri sa tportala tako prozvali..hahaha

Anonimno kaže...

Pozdrav,bilo mi je dugo ćitati pa ću drugi put biti malo opširnija

Anonimno kaže...

Hvala ti za lijepe želje!!Zadovoljstvo je uzajamno,stoga ti želim,ne samo ovaj,već i sve sljedeće Božiće,dobro zdravlje(to mi je profesionalna deformacija!!),pa i puno sreće,jer i ona je bitan faktor!U tom paketu želja je i ljubav,svakovrsna...!Čestit Božić!

Anonimno kaže...

Да, вероватно тако да је

Anonimno kaže...

If you try fleshlight to do everything to avoid making the same
mistakes. As well, you don't need to wait for the government reports of leading indicators and indices to know that there is no hard evidence to back that up. With some help from your kids, you may be experiencing.

Anonimno kaže...

Well, many women around the world to browse through an advert wiped out letter form.
It was founded in 1944, at the end of the fleshlight than any other insert.

You will also fail to create a fleshlight desire in your customers to avail any
of what you expect from them on a daily basis.

Anonimno kaže...

helpful information If your pet is an indoor animal only and your annual veterinary bills are for check-ups then you might want to think about opening a bank account for pet emergencies. The kennel fee coverage, advertising, and loss due to theft or straying is now covered up to $500.