6. stu 2008.

Moć preobrazbe

U svom životu susrela sam mnogo više životinja od ljudi.
To je samo jedan začarani krug u kojem se nalazimo svi na ovom planetu. Odvojili smo se od ostalih vrsta po ponašanju, imenu....., ali ako bolje razmislim imamo osobine svega živoga.Toga bi svi trebali biti svijesni zbog lakše preobrazbe.
Prošla sam kroz mnoga stada, upoznala mnoge samotne životinje, pitome i divlje, i sama se često preobraćam iz jedne u drugu. To je jednostavno način preživljavanja u ovom naprednom, kulturnom, civiliziranom svijetu.
Priznajem, društvo čovjeka me uvijek najviše veselilo, a to je zbilja bilo rijetko i trajalo bi kratko. Uvijek je imalo rok trajanja koji je ovisio o vremenu provedenom zajedno. Kad isteče taj rok čovjek se iznenada pretvori u neku životinju i uglavnom sam ja uvijek plijen te životinje. Mislim da je onaj grozomorni životni moto -što me ne ubije to me ojača- nastao upravo iz ovih situacija.
Moja prva preobrazba koje sam svijesna dogodila se još dok sam bila djevojka. Bila sam vrlo živahna i puna energije. Dogodilo se samo po sebi. Pretvorila sam se u pticu i bez ograničenja uživala u slobodi i nebeskoj širini. Letovi su bili sve viši i viši. Trajalo je to godinama, a kako sam živjela intenzivno nisam ni primjetila da je ptičica u meni nestala a ribica je zagrizla ješku i ušla u neke druge vode...
Na svom putu najviše izbjegavam zmije i dobro pazim da me ne zaskoče. Mogu se pohvaliti da me do sada svega nekoliko puta zaskočila zmija, ali sam je na vrijeme odbacila od sebe.
Teško je biti magarac, znam. Upoznala sam neke koji su nosili to teško magareće breme i vjerujte mi i dan- danas ga nose. Zapamtite, kada čujete ono... I-aaaa, I-aaaa...., magarac Vam psuje sve po spisku i mrzi Vas i neće da Vas sluša, ali uz sav taj trud breme mu ne nestaje. Kad jednom postaneš magarac teško se više možes preobraziti u nešto drugo. Magarac ne želim biti nikada.
Krave i bikove nikako ne mogu izbjeći. Zbog njihove veličine i mnogobrojnosti skoro svaki dan naletim na njih. Ispočetka su me živcirali iako bih ponekad i sama upala u neku situaciju da dobijem rogove, ali sam se trudila brzo preobraziti barem u neiskusno tele. Uglavnom se trudim izbjegavati Glupe Krave. Ponekad bi me pokoja krava zadivila svojom inteligencijom, a onda bi pokazala da je ustvari Napuhana Krava prepuna informacija koje mora izbaciti jer joj je memorija ograničena. O, te krave i njihovi bikovi.
Bikovi su me oduvijek posebno izluđivali. Oni koji bulje ko tele u šarena vrata u svaku ženku koja prođe pored njih. Zbog njih okrećem glavu na drugu stranu samo da ih ne vidim. Tako su jadni.A oni rasplodni bikovi puni sami sebe, nakljukani steroidima da bi izgledali cool, ti su još jadniji od onih koji samo gledaju. Zbog njih pomisliš da nikada više nećeš sresti Ponosnog Konja, vitkog i dugonogog, s prekrasnom grivom i sjajnom dlakom, obzirnog i iznad svega tajanstvenog,,,,,UH; UH......Konji. Pored takvog konja rado bih se pretvorila u dotjeranu kobilu, namirisanu, spremnu za flert.
U svakom žitu ima kukolja, pa tako i među konjima. Opet ne mogu ih osuđivati zato što su Kljusadi. Jednostavno u životu nisu imali dovoljno sreće i karte su im se loše posložile. Uglavnom svi dobri konji u pravilu su uvijek zauzeti, ali meni to više i nije važno.
Sada živim jedan život Srednjovječne Kuje, samo zato što se na taj način mogu lakše obraniti od raznih proždrljivih životinja, koje vrebaju na svakom ćošku.
Moja mladunčad se osamostalila, ali ja se još uvijek trudim da smo svi na okupu, da ih uvijek prigrlim. Moj mužjak je u psećem raspoloženju, uglavnom reži, pa se brinem i o njemu, mazim ga i pazim samo da malo zamaše svojim spuštenim repom.
Prijatelje sam smanjila na minimum, jer sve te životinje ne vole iskrenost kuje, a kuja ko kuja čim joj nešto ne paše reži....
Vjerujem da su rijetki oni koji bi priznali svoje preobrazbe, a još rijeđi oni koji bi se uspoređivali s kujom, makar bili kujetine. Svima njima za kraj poslovica - "Ne boj se psa koji laje ."

3 komentara:

ivy the goody kaže...

draga moja Bimbi...ne znam što da kažem..ovo me je iznenadilo, oduševilo i zamislilo..ovo je jedinstveni i najiskreniji prikaz ovog trenutka na ovoj planeti..nije moglo biti bolje niti iskrenije...zaista, suuuper!!!prepoznajem našu okolinu u svemu...i tek sad vidim kako smo prekrasni cvijetovi koji rastu i šire svoje latice bez obzira što je trava sve tužnija i ružnija oko njih...ja hoću da vijorim na povjetarcu, ja hoću da ponosno gledam u sunce i više od svega hoću da si uvijek cvijet pokraj mene...:)

Daniel kaže...

prov da ti se zahvalim na komentaru i sto si uopce odlucila procitati nesto sa mog bloga jer to jako rijetko tko cini..procitao sam tvoj post,i slazem se sa tobom da ima raznih zivotinja a premalo ljudi okolo...pokusao sam i svoj svijet postaviti kroz tvoje razmisljanje i bilo je tako jednostavno i lako..mislim da ce uvijek i biti..nadam se da ces imati vremena baciti pogled na blog tako da bar imam sa kime komentirati...
veliki pozdrav...

Anonimno kaže...

Ovaj tekst nikako ne bi trebao ostati samo ovdje,.Ove životne istine se motaju svima po glavi ali izreći ih ovako, genijalno. Ja doista ne znam što ti čekaš, sva tvoja razmišljanja i sve priče moraju otići još dalje. Hrabrosti imaš, "olovka! prati tvoje misli i ideje, trebaš samo biti spremna pustiti da sve poteće.
Snježana