6. kol 2010.

Kada ti Sunce udari u glavu-Priča II o Val i Džointu

Daleko od ljepljiva zraka, u maloj uvali skrojenoj baš po njoj, Val je opušteno ležala na kamenitu tepihu tkanom od mora i soli. Potpuna predaja prirodi zarobila je cijelo njeno tijelo. Obgrljena toplinom morskog kamena i morskim povjetarcem koji je nježno milovao, poželjela je zauvijek ostati zarobljenikom te uvale. Između neba i mora njena svijest okretala se poput centrifuge ispirući svaku mrlju. Uživala je u Venišu koji je ispunjava, kada je gustoću zraka razrijedio Džonijev suhi glas koji je dopirao s obližnje stijene, „Val, sjećaš li se kako si imala veliku guzicu i male cice, a dugu kosu? Vidiš svakakve mi budalaštine padaju na pamet.“
„O bože, bože zašto su nestale Amazonke?“ pomisli Val u sebi ne obazirući se na Džonija.
„Je, je stara moja bila si ti dobra pička, bolja od svih ostalih. Ma i sad si odlična samo malo prikoviše sereš, zajebaješ, ali ti znaš da je tvoj Batman sa velikim srcem i veeelikom dušom i da on sve to gleda s ljubavlju.“
„Majko mila!“ pomisli Val, pogleda ga, a pogled joj se spusti podno njegova velika trbuha i kaže, „Teško je imati dvije glave, a još teže je uvijek koristiti maaalu!“
„Na malu glavu hvataju se velike ribe!“ Kaže s osmjehom Džoni izvlačeći iz mora lijep komad zubatca. Koliko god on zadovoljno trljao ruke skidajući ribu s udice toliko je bolno Val osjećala nelagodu zbog ubojstva ribe iz čiste zabave. Približila se Džoniju koji je s ponosom govorio, „A? Jesi vidjela? Prvo pa muško!“ Sagnula se prema ribi koja se još uvijek koprcala daveći se i naglim pokretom ruke dohvatila kantu pa izbacila ribu natrag u more. „Šta radiš? Nisi normalna!!! Zaista nisi normalna!!!“ poviče ljutito Džoni.
„Betmane, ja sam kraljica Amazonki i moja je zadnja.
Dok imamo mesnog nareska neka ribe žive!“
Neka ribe žive, a ti kraljice Amazonki sjedaj na moj Betmobil. Koprcat ćeš se kao riba na suhom!“
„Kuda me voziš?“
„Vozim te na Prvi Pun Mjesec . Pogodi zašto?“
„Fešta za moj rođendan!!!!“ veselo poviče Val.
U taj čas zubatac iskoči iz mora i profrflja, „Jeb'eš žiot bež žuba!“
Sva sreća da ga nitko razumjeo nije.

3 komentara:

brodjanka kaže...

ma vrag će ga znati..možda sreća,možda takva karma..ima tu više obajšnjenja...ili je sve tuđe veća sreća od sopstvene.Ipak tajna sreće jest u stavu prema životu-to je moj konačni odgovor,jer sve drugo za mene su zamršene formule...Draga,jako dobra priča,tjera na razmišljanje..lijepi pozdrav iz Slavonije!

Anonimno kaže...

Genial dispatch and this mail helped me alot in my college assignement. Gratefulness you on your information.

Svaštara kaže...

Kod mene više nema tako sunca..zapravo,ima,ali nije vruće..jeste li svi skupa živi?Nadam se da je sve dobro..lijepi pozdrav!