6. svi 2009.

Bimbiružica



Nevidljiva, stojim na izvoru svog rođenja. Bučan, savršeno bistar i čist žubor vode nadjačao je svaki drugi zvuk.
Stojim prikrivena i gledam u izvor. Utihnuo je žubor vode a čuje se šaroliki ptičji pjev sljubljen u orkestar koji svira odu nadolazećem jutru. Zaustavio se tok, a iz bistre izvorske vode nadigla se bijela maglica. U polusvitanju dana gledam maglicu koja se rastvara pred mojim očima i vidim svoj prvi udah savršeno čistog zraka, i slušam svoj snažni novorođeni plač .
Ne znam od kuda su se na drugoj strani izvora, stvorile razigrane vile. Iz nekog neobjašnjivog razloga znam tko su.
Igra, je prva doletjela iznad mog malog tjelešca koje se ljuljuškalo u izvorskoj koljevci.
„ Smijeh je tvoj lijek i zato ćeš uvijek biti vesela i sretna kao ja, razigrana kao dijete, a lijepa kao cvijet koji treba malo vode, a puno Sunca“, veselo mi doviknula iz zraka.
Impresija, koja se našla tik uz nju vidno zadivljena, promatrala me bez riječi, širom otvorenih očiju.
Zadnja je doletjela Alegorija, ljuta što su je ove dvije preduhitrile i što mi nije prva poželjela dobrodošlicu. Napućenih usnica i polustisnutih očiju gledala je u mene. Nakon kratkog muka progovori:
„Boje ti svoje nedam, tragat ćeš za njima. Čuti ćeš najljepše tonove u glavi, niti jedan ispustiti nećeš, a tvoji stihovi nek zauvijek ostanu zaključani u tebi.“
„Zašto si to učinila?“- progovori iznenađeno Impresija. Poleti prema vodi i podigne me mokru u svoje naručje.Utihnuo je plač, a ona me nježno ispustila na meku travu ukrašenu jutarnjom rosom iz koje je virilo bezbroj bijelih tratinčica, spremnih baš kao i ja, otvoriti svoja srca novom jutru.
„Sve što imaš ili nemaš nikad ti neće stvarati prepreku da budeš ono što želiš jer ti si jedinstvena baš kao svaka od ovih tratinčica,“ nježno mi šaputala.
Na malom začuđenom licu pojavio se prvi osmijeh. Prepoznajem sebe. Male ručice pružam prema nebu i gledam Mjesec na zalazu koji mi maše i Sunce na izlasku koje me pozdravlja. Oduvjek sam znala da su mi oni udahnuli svoju snagu u tom svitanju dana, na izvoru mog rođenja.
Trgnuo me je zvuk lepršanja vilinskih krila.
Nevidljiva, iz prikrajka, gledam vile kako odlaze i znam da sam ja ona zadnja vila koja će odlučiti o sudbini djeteta.

Fada - Graphics, Graficos e Glitters Para Orkut



P.S. Danas je moj sretni dan.... :DDD. U 15 i 30 zazvonio mi je mobitel, na kojem sam ugledala nepoznati broj.
-„Jeste vi Bimbiružica?“
-„Jesam!“
-“Jednoglasnom odlukom žiria od svih pristiglih priča, Vaša priča je izabrana da predstavlja Hrvatsku na finalnom takmičenju Foruma žena Mediterana iz Marseillea za kratku priču na temu „Ulica“.
JEEEEEEE!!!!!
Odo ja u Marsej.....

Broj komentara: 14:

anter kaže...

Ma, bravo! Čestitan! Onda je Bubimir malo i bija u pravu kad te prozv Marsovkon. Mars - Marsej, ni to daleko, gledano lingvistički!

bimbi kaže...

hahahahahahahha...obožavam taj tvoj smisao za humor. Hvala ti Ante,puno ti hvala šta si tu :-)))

brodjanka kaže...

Huraaa!!!Ovo mi je jedna od najboljih vijesti u zadnjih..pa nekoliko mjeseci!!!Prepoznala si ti sebe,ali i drugi su prepoznali tebe...između ostalih i ja-evo neću biti skromna pa reći da se ne osjećam ponosnom,jer itekako JESAM!!ČESTITAM!!!i NESTRPLJIVO ČEKAM IZVJEŠĆE!!BIMBIRUŽICE...MARSOVKO..ŠTO LI SI VEĆ...NEKA JE SA SREĆOM..PUSA!!

bimbi kaže...

hahahahahahahaha...jesi luda, ali ti si me poticala i zato tebi hvala i tebi čestitam na svoj podršci kad mi je trebala.Možda sam ja jedina poslala priču na natječaj pa nije bilo konkurencije..hahahahhaha.

brodjanka kaže...

Bimbiružice..nije istina!!neznam jesi li jedina poslala,ali i da jesi,ne bi prošla da tvoja izuzetnost nije bljesnula i njih,kao i mene...!!Ne budi skromna,vjeruj sebi...ali i meni-ja sam ti njuškalo,veće od njuškala.hr...hehehehe!Samo prave stvari namirišem,a tvoje priče to i jesu!!Lijep dan ti želim!

anter kaže...

Samo ti obožavaj moj smisa za humor, ali to ti neće pomoć da se opravdaš zato ča si tamo nikima o oven šapćala, a ja mora pješačit dovle da to saznan!

kojak kaže...

Čestitke od srca tebi i želja da pobediš na tom konkursu, a siguran sam da zaslužuješ, jer pišeš srcem i govoriš dušom.
Pozdravljam te želim divan dan ispunjen radošću. :o)

bubimir kaže...

Marsovko, više trn nego ružica, mi smo svi spremni za put na Mars, sory, Marsej. Jedino moraš dobrano otvoriti takuin.., znaš već, nismo ti mi ekipa sa malo prohtjeva. Moramo nositi pršut, Paški sir, Babića, ali onog misnog, noževe, a moraš podići i dozvole za nošenje hladnog oružja,malo jetrica za na žar, a normalno i barem jedan "putujući" roštilj...., i kad nas vide, oni afro, francuskitalijani će pasti na guzicu...,i RužnaBimbitrn će osvojiti sve hvalospjeve. Mi vjerujemo u tebe, a ti se slobodno možeš osloniti na nas, ali ne na naša ramena, već želuce..pusa, jezik, sa jezikom

gokone kaže...

joj draga baš mi je drago, veselim se s tobom.bravo!!!a ova priča mi je super ja volim vile...pozdrav:p.s. vikend mi ne bude baš ugodan danas me čeka noćna..

hrabrost kaže...

bravo draga i čestitam, tebi ide pisanje i to je to.Držim fige za pobjedu, piši šalji i javi ako se negdje može glasovati za tebe, prva odmah trčim.

gokone kaže...

tako je draga ja bi rađe u Rijeku na terasu i na kavicu...

hrabrost kaže...

ima li išta novoga?

anter kaže...

Bogati, di si ti? Nisi vajda već u Mars(eju)?!

hrabrost kaže...

eto vidiš da nam fališ, svi se pitamo gdje si? Počni pisati o svakodnevici, što radiš, ćime se baviš, što želiš.....ima tema