24. ožu 2009.

Neobični prijatelj



( Jednom sam napisala ''Neobičnu priču'', koja je meni osobno veoma draga i uvijek me nanovo inspirira...Ova je priča samo njen nastavak.)

Često sam sama u ljetnim noćima ulazila u svoj vrt i sjedila pod vedrim nebom, razmišljajući o Ki. Moje oči su imale pred sobom samo jednu sliku: more što se sjajilo pod nebom , nebo posuto zvijezdama i ponekad mjesec što je putovao kroz granje lovora ,da bi se nakon kratkog vremena, bez srama ,razlio pred mojim očima na bezgraničnoj površini mora.
Uživala sam u tom plavetnilu koje se u daljini presijavalo ,od svjetlijeg do tamnijeg ,spajajući more, planine i nebo. Večeri kojima bi u posjete došao mjesec, za mene su bile posebne.
U noćima kad nije bilo mjeseca more je bilo prekriveno tamom. Čuli bi se samo glasovi koji su odavali njegovu prisutnost. U daljini vidjelo se poneko svjetlo ali nemoćno pored takve škurine.
Mjesec je svojim dolaskom davao posebnu ljepotu i sjaj. Poput glumca osvijetljenog reflektorima obasjavao je svoju pozornicu. Upravljao je morem. Ponekad ga podizao u zvijezde, a ponekad spuštao u nizine. Iako nije uvijek stajao nad njim on je bio njegov apsolutni gospodar. Čim više sam ga promatrala , tako veličanstvenog, snažnog i prekrasnog shvaćala sam riječi koje mi je Ki rekla na odlasku.
Tražila sam je pogledom među stotinama zvijezda da joj kažem:
- '' Imaš pravo, ja sam Mjesec svoga mora i samo ja imam tu snagu da ga podižem i spuštam. ''
A onda, jednu večer dok sam sjedila u samoći ljetne večeri, na nebu je stajao mlad mjesec. Mlad mjesec uvijek je u meni stvarao nježnu sliku jaslica, sliku neopisive, bezgranične ljubavi.
Gledajući ga, toplina je preplavila cijelo moje biće, pa mi je u toj prekrasnoj samoći na usnama zaigrao nježan osmijeh. U jednom trenutku učinilo mi se da na tom prekrasnom mladom mjesecu sjedi moja Ki i uzvraća mi osmijeh. Trajalo je to svega nekoliko trenutaka, ali dovoljno da mi ta slika zauvijek ostane urezana u sjećanju.
Znala sam da ono prije nije bio zadnji put i da ću je sresti opet, ali nisam znala kada, ni gdje. Isto tako sam znala da njen nemirni duh leti nebeskim visinama i ponekad skrene pogledom na mene. Jednostavno, to sam osjećala. I evo dogodilo se ponovo. Vidim je , osjećam je i čujem njen nježni smijeh.
- ''Znala si da te tražim u zvijezdama'', pomislim.
- ''Znala sam da me tražiš u onome što voliš i što ti daje snage'',čujem njen odgovor.
- ''Znala si da volim more, ali mjesec?''
''Znaj da sve što znaš ti , znam i ja. Ne traži me. Ja sam uvijek tu, ali ne mogu se uvijek pokazati , jer se tako izlažem opasnosti.''
Tada je iz njenih ruku s neba pala zvijezda i Ki je nestala baš kao i nekada. Gledajući zvijezdu koja pada samo za mene zamislila sam želju, dok me Mladi mjesec razigrano gledao. U meni se razigralo dijete ,veselo, bezbrižno, preplavila me sreća i osjećala sam energiju koja me tjerala da u toj tajanstvenoj noći , obasjanoj mladim mjesecom ,trčim nizbrdo sve do mora i veselo mašem rukama prema nebu.
Na mojoj obali čulo se disanje mora a ja sam udisala njegov miris.
Uvijek sam se voljela diviti mjesečevoj ljepoti, ali te večeri osjećala sam njegovo prijateljstvo. Pružio mi je ruke i dozvolio da plešem s njim. Možda zato jer je znao da najviše volim mjesečeve noći. Danas, stojeći ispod njega , baš kao i more, mjesec me osvjetljava, diže i spušta i uvijek mi ponovo daje snage. On je prekrasni baletan koji pleše svoj svakodnevni ples oko Zemlje. Uživam u njegovom savršenom plesu i svaki put kad mi se nakloni, moj aplauz ne prestaje.

Broj komentara: 8:

Anonimno kaže...

Ništa lepše od zvezdanog neba i noći punih mesečevog srebrnastog sjaja pa još kada imamo s kim da zaplešemo, ugođaj je potpun.
Lep sanjalački tekst, mek i romantičan. :o)

kojak

Anonimno kaže...

Pozdrav ostavljam..i čestitam na radu..:))

Samson49

brodjanka kaže...

Ovo je naša Bimi..u velikom stilu..!!Meni dovoljno za užitak..!!zbog obaveza ne stignem,mada mrzim tu riječ ,ali valjda se stari..hehehehhe..pa se čovjek brže umara..!Lijepe snove ti želim i molim mjeseca da pozdrav uruči!

hrabrost kaže...

otopila sam se, već u mislima između zvijezda, valova i miris mora, kako ga obožavam,,,,,,,tako si to sve lijepo sročila, da već pakujem kofere i biram destinaciju,,,mašta radi, hvala na prekrasnoj priči

vjera2 kaže...

Nastavak....u tvom stilu! Vrijedi čitati!

anter kaže...

Dunkve, o ten se vrtenju radi! Onda, evo jesan, nešto san ka izvrtija! Pozdrav!

bimbi kaže...

@Ante, jako mi je drago da si svratio. Uvijek si dobrodošao. Čujemo se,,,

Anonimno kaže...

cool priče! samo tako dalje! super su