7. lip 2012.

Pismo za tebe koji živiš zauvijek



Kakao započeti nešto što čeka desetljećima?
Dragi! Najdraži! Jedini! Moj!
Oprosti, sve je ovo prelagano, prejednostavno, preslabo .... za ono što zaista osjećam.
Ako tražim opravdanje za sve te godine čekanja, onda je to adresa. Najteže od svega napisati je nju , jer uvijek mi se čini kao da je čujem kako vrišti: „Prekasno je! Prekasno je!“  Zbog nje, sve ovo odugovlačenje i napokon sazrijevanje moje plašljivosti prema njoj. Mogla bi ti sada pisati o tome kako sam postala jaka, kako se više ne plašim, ali to je samo još jedan od mojih bezbrojnih bjegova, koji me odnose u svijet mašte. Znam, da znaš! Znaš sve moje osjećaje. Sva moja nadanja i strijepljenja. Jednako kao tada, znam da si i sada, tu negdje, u šumu valova, u mirisu proljeća, u povjetarcu koji mi miluje lice, u kapima kiše što klize niz prozor.                                                                                                  
  Znaš, imam unuka? Jesi li ga upoznao? Postavljam ti pitanja , tek tako, bez veze, samo da ćakulamo malo. Čini mi se da si ga upoznao mnogo prije mene, da si čak nekom čarolijom sudjelovao u izboru njegova imena. Sviđa ti se, znam. Voliš ga kao što si volio  mene . I ja volim, jednako kao i ti. Možda i on jednoga dana bude mene volio kao što i ja volim tebe. Prožima me snaga toga osjećaja. Suze! Suze ljubavi, teku mi niz lice. Kada bi one mogle napisati pismo, riječi bi bile nježne boje, svijetle i žarke, bez prekida i zasoja, bez pitanja i odgovora. Bilo bi to pismo obojane  osjećajnografije.                                                     Nikada do danas nije mi palo na pamet prebrojati koja sam bila po redu. Četvrta! Četvrta, srednja unuka! Bože, koliko je moralo biti veliko tvoje srce ako i danas osjećam toplinu i sigurnost koju mi pruža. Jednako kao i meni, tako i njima petero. Moj veliki, najveći, Nono na svijetu.  Sada kada i ja imam unuka, sigurna sam u to da mogu potpuno vjerovati jedino tom malom dječjem srcu, jer  ono prepoznaje, ono osjeća i doživljava bezuvjetno, bez primisli, i zato sam sretna da si ti taj koji je ostavio toliko ljubavi i veselja u mojem dječjem srcu.
Mogla bi ti pisati, kako bi ti rekao: „Markove konake!“ o ratovima, gladi, nicanju betona, depresiji, znaš Nono, najmasovnijoj bolesti ovoga vremena. Sigurno bi ti bila smiješna ta depresija, jer kako je onda nisi imao ti koji si prošao  prvi i drugi svjetski rat,  talijanski logor,  glad, neimaštinu i borbu za život, a uvijek si bio jak i protiv svega. Anarhista! 
 “ To je trik!“- čujem te kako govoriš. Isto mislim i ja. Trik za izgubljene duše, trik za doktore, najveći trik 21. stoljeća. „Bablji čvor!“- kažeš.  Hahaha .... volim tvoj smisao za humor. Tako mi nedostaje, morati ću ti češće pisati. Kako sam uopće mogla nasjesti na laži te glupe adrese. To je samo mjesto prebivališta. Koda si ti tamo?! Ti putuješ! Uvijek si bio putnik. Vozio si auto još onda dok većina ljudi nije znala za nijedno drugo prijevozno sredstvo osim konjskih kola. Sada sigurno voziš neki bezvremenski stroj, neko čudo nepoznato nama smrtnicima.  Znam, Nono! Znam! I meni nedostaje briškula. Priznaj, puštao si mi, samo da se veselim? Nedostaje mi naš šofit. Nedostaje mi naše ognjišće. Nedostaje mi tvoj lik na malom prozoru navrh šofita. Nedostaje mi škripa starih drvenih škala. Nedostaje mi naša čakavska beseda. Nedostaje mi tvoj blagi pogled. Nedostaje mi tvoj osmijeh. Nedostaje mi tvoj zagrljaj. Nedostaješ mi Nono!                                                                                                                                                  Mnogo puta si mi govorio, ako slučajno naiđem na tu adresu a ne nađem te tamo, neka ti pustim bocu vina. K'vragu!  K'vragu! K'vragu! Učinila sam to samo jednom. Znam da se ti nikada ne ljutiš na mene. Ljutim se sama na sebe. Učinit ću to čim prije. Doći ću! Doći ću na tu prokletu adresu i ostaviti ti bocu vina. Nazdravi Nono! Nazdravi za nas! Nazdravi za njega! Nazdravi za svih koji smo ostali! Nazdravi za one koji su sa tobom!
A znaš što ću ja učiniti sada? Ono što tebi najviše nedostaje. Smijem se. Smijem se, jer znam da se i ti smiješ. Pofumat ću jednu za tebe, najdraži moj, veliki čovječe.
Volim te Nono! Sada znam, adresa je samo adresa, a život je tvoj u mojemu srcu!
Zauvijek tvoja Rožica

Broj komentara: 5:

Ivana kaže...

Bitno je u zivotu imati nekoga uz sebe ....

Najpovoljnija Autoškola u Osijeku

brodja kaže...

Predivna priča.Hvala što si mi jutrom uz kavu vratila i moje uspomene..

Anonimno kaže...

Great blog here! Also your web site loads up very fast! What web host are you
using? Can I get your affiliate link to your host?
I wish my site loaded up as quickly as yours lol

my site; more

porno poznatih licnosti kaže...

uvije je najbolje

svensk kaže...

lijepo napisano