17. lip 2009.

Tomički za sjećanje

Prošle su godine, točnije dvadeset i šest godina od onog dana kada sam upoznala Tomičku.
Sjedio je za stolom u društvu starijeg gospodina Tončija, koji je bio dnevni inventar tog Omladinskog kluba Palah. Većina mladih ljudi ga je poznavala jer je radio u Student servisu i dilao poslove za studente. Za stolom je sjedila i djevojka po imenu Branka. Tek kasnije sam od Tomičke saznala da je u vezi s Tončijem. U to doba dana u klubu nije bilo nikog posebnog osim starog Tončija koji je ugledavši me odmah ponudio mjesto za stolom i ljubazno me upoznao s Tomičkom, A Branka, ne sjećam se da li sam je znala od prije iz viđenja ili od tog dana, bila je ljubazna ali moju pažnju su privlačile najljepše oči na svijetu. Oči boje mora, dubine neba i prodornosti nebeske strijele koja je napeto čekala povoljni trenutak da mi se zabije u nestašno srdašce, iako to onda još nisam znala.
Pamtim i nježan osmijeh, blag a opet vragolast. Osmijeh iza kojeg se krio najtajanstveniji tip na svijetu. Sjećam se i njegove plave vjetrovke. Ne znam kako sam to uspjela zapamtiti s obzirom da imam loše tj. uopće nemam neko zapažanje, još sam i daltonista za određene nijanse, a uz sve to u ono doba nisam znala ni tko mi glavu nosi. Isprobavala sam sve i svašta tražeći se. Iza mene ostala je faza punka. Kratku kosu, zacrnjene oči, kožu, lokote i lance, anarhiju „A“, zamijenila je duga kosa, džins, šarene marame, lička narodna torbica i od punkerice postala sam dijete cvijeća. Slušala rock & roll, tražila slobodu, ljubav i nosila“ peace“ u srcu.
Zbog želje da putujem, a naročito u Indiju među budiste, da doživim nirvanu i znate već kako je to bilo u osamdesetima, upisala sam Pomorski faks, smjer nautika. Umišljeni profesor matematike, vjerojatno kompleksaš koji je svoje frustracije liječio na studentima i prije nego bi mi na usmenom zadao zadatak rušio bi me iz prostog razloga što sam žensko. Između upisanih stotinu studenata bile smo samo nas tri djevojke. One dvije muškobanjaste, one su uspjele položiti, ali ja nikako. Arapi su isto polagali iz prve, ne zato što su znali već zato što su imali dovoljno love. Eto, zbog tog profesora sam odustala od Indije ali ne i od studentskih poslova.
To popodne zadržala sam se u Palahu s tim neobičnim društvom, jer je falilo kojih pola sata da krenem u čišćenje kancelarija odmah tu preko puta na obali.
Taj dan da mi je netko rekao da je Tomička moja sudbina, moj život i sve moje nasmijala bi se i rekla mu da je lud. Ali moja kozmička tajnica, skrivena gore daleko u svemiru zadovoljno je trljala ruke i smješkala se značajno.
Danas znam da se uz nju smješkao i Tomička. Ja njega nisam znala od ranije, čak ni iz viđenja ali zato on je znao mene. Ne bi bilo čudno da me znao samo iz Palaha i Konta ali zapamtio me je iz diska u malom mjestu u Gorskom Kotaru. Tu sam bila samo jednom u životu a bio je tu i on, moja sudbina pored koje sam samo prošla ne opazivši je. U tom disku osjećala sam se kao neka faca jer ljudi su tu došli radi koncerta a ja sam došla s bendom i bila sam dio njihove ekipe. Iznenadila sam se kad mi je rekao gdje me je sve zapažao. A tek kasnije priznao mi je da je ustvari najviše od svega zapažao moju gospodičnu guzu koja je na njega ostavljala naročiti dojam rasplamsavanjem mašte. Nije čudno da ga nisam zapazila kada je uvijek stajao iza mene.
Tomičku sam srela i dan kasnije u Palahu. Družili smo se, plesali i pili. Onda sam morala na zadnji bus doma. Tomička nije bio iz Rijeke ali je bio menadžer jednog riječkog benda i imao je ključeve od njihovog prostora za vježbanje, gdje je često znao prespavati vraćajući se sa svojih mnogobrojnih putovanja. Sjećam se najudobnije vreće za spavanje koju je dobio od američkih marinaca s kojima se sprijateljio jedno ljeto na kampiranju.
I tu večer krenuli smo zajedno na bus. Nismo sjedili već smo stajali na dnu autobusa. Ja nagnuta na rukohvat a on okrenut prema meni s jednom rukom na rukohvatu. Vani je bio mrak ali su svijetla autobusa bila prilično jaka. Bili smo dovoljno blizu jedan drugoga, polupijani valjali gluposti i smijali se. Nakon cijele večeri obrađivanja Tomička je skupio dovoljno hrabrosti da me poljubi. To sam i čekala cijelo vrijeme, i uzvratila mu istim žarom taj sudbonosni poljubac u polupraznoj sedmici.
Neki događaji ostaju čovjeku zauvijek upečaćeni u sjećanju kao da je bilo jučer. Ti osmjesi i nježni pogledi puni želje, taj poljubac i sad mi je pred očima.
Te večeri sve moje raspršilo se i pretvorilo u zrak, a sve moje zamijenilo je sve naše. Naša sreća, naše igre, naše želje, naše nade, naša ljubav i nema stvari koja nije postala naša.
Jedno popodne Tomička me je dočekao u Palahu u društvu triju djevojaka. Priznajem da nisam bila sretna vidjevši ga u tom dražesnom društvu. Ugledavši ga okrenula sam se i izašla van. Kako je mogao biti toliko drzak i namjerno me činiti ljubomornom. Naravno dotrčao je za mnom. Nije mi se dalo objašnjavati mu moju ljubomornu narav i posesivnost, samo sam bila mrzovoljna a on se trudio oraspoložiti me. Znala sam da on nije samo jedan u nizu. Uvlačio mi se pod kožu iz sekunde u sekundu sve dublje. To popodne završili smo u Mačku, malom kafiću u blizini. Ne znam kako znao je mjesta na koja sam godinama prije odlazila na more i sama sam ih bila zaboravila, a on ih je izvukao iz meni nekog nepoznatog svijeta. Taj dan, dobro se toga sjećam, rekao mi je još da će umrijeti mlad kao Isus sa samo 33 godine. Godinama me proganjala ta njegova rečenica i molila sam sve sile ovog svijeta da mi ga ne uzmu. Vjerojatno je i to bila jedna od njegovih fora na koje je mislio da ću pasti i pala sam, naravno. Ja tada nisam znala da sam naivna ko sobarica ali Tomička mi je kasnije godinama ukazivao na to. Kao što se užasno jako trudim razlikovati nijanse tako se jako trudim i svladati tu naivnost, ali to je jednostavno dio mene, a čovjek se ne može riješiti sam sebe.
Jednom smo sjedili u Kontu a on je imao pored sebe rokovnik. Igrao se tim rokovnikom sve dok nije „slučajno“ otvorio na stranicu gdje je bilo uredno ispisano jedno ispod drugog stosedam ženskih imena. Rekao mi je da su to sve njegove bivše. Moš' mislit, nasmijala sam se kiselo i rekla mu da ne sere. Živcirao me je tim pričama o bivšim. Možda se samo htio praviti važan ali mene je to pogađalo. Još kad mi je rekao da je i ona Tončijeva Branka jedna od njih smučilo mi se. I sad se iskreno nadam da se vi slučajno ne zovete Branka jer poznajem ih ukupno četiri i ne znam koja je gluplja od koje. Pitala sam ga s kojom djevojkom je bio najduže u vezi a on mi je rekao da je osam mjeseci hodao s djevojkom iz Beograda. Najgore od svega je to što se ta djevojka zvala Sonja, isto kao i moja mama. Prije toga uvijek sam mislila ako ikada budem imala kćer da ću joj dati ime po mami, a sada sam znala ako ikada s njime budem imala kćer sigurno se neće zvati Sonja. Uz sve to još se je pohvalio kako nikada u životu u isto vrijeme nije imao jednu djevojku, a ja sam mu prva „singl“. Budala!
Sigurna sam da je znao kako su tipovi pored mene padali ko zrele kruške, a opet svi nedovoljno sočni za moj ukus. Znao je. Znao je mnogo više od toga i koristio je sve moguće zamke u koje me mogao uhvatiti, a ljubomora je bila jedna od njih. Toliko se trudio osvojiti moje srce da mi nije pustio ni malo vremena za razmišljanje. A da mi je i pustio vremena ništa se ne bi promijenilo jer ja sam već bila kuhana i to od najvećeg hvalisavca koji je mislio da je svemogući. I bio je svemoguć, i nemoguć u svojoj svemogućnosti.
Kako da vam bezbolno, bez da se iznenadite, bez da se uznemirite ili još gore da ne budete skeptični, nepovjerljivi, onako neprimjetno da vam ispričam šta je sve Tomička mogao.
Ne mogu svi prihvatiti nešto što nisu nikada susreli, doživjeli ili vidjeli. Nešto šta nema objašnjenja, nešto drukčije, znanstveno nedokazano. Ljudi su prilično ograničeni okvirima u kojima žive, ja nisam nikada spadala u takve i meni je sve to šta ću vam ispričati bilo sasvim normalno.
Tomička je imao majku i oca, sestru, bake i djedove, rodnu kuću ali nije bio obično dijete. Bio je drukčiji jer je mogao ono što ne može nitko ili su mogli samo neki rijetki ljudi zbog toga prozvani čudacima. Ne bi se čudila da je u tim šumama u kojima se rodio Tomička bila neka viša inteligencija, vanzemaljci, koji su dječaku udahnula neobične moći.
Znate onaj poljubac u autobusu upalio je u mom srdašcu najveći plamen do tada. Prije toga nisam znala što želim ni kud idem a sad sam jasno znala da želim samo njega. Želim ga ljubiti, ljubiti, ljubiti bez prestanka. I ljubila sam ga non- stop. Nalazili bi se već ujutro, iako jutra nikada nisu bila moje doba dana. Jutarnji bioritam oduvijek mi je u komi. Tomička me je pokušavao razveseliti pogađajući najneobičnije sitnice iz mog života. Najprije je započelo pogađanjem boje najlonki koje nije mogao nikako vidjeti ispod traperica i visokih čizmi. Imala sam šik najlonke u to doba kupljene u Trstu u svim bojama, k tome još i rađene s uzorkom. Pogađao je iz prve. Možda bi neki od vas mogli nagađati kako ali ništa od toga ne bi bilo točno jer Tomička nije pogađao samo boju čarapa nego je dobro znao kako izgleda moja soba, gdje se šta nalazi u njoj, koji je poster na zidu( da li ga uopće imam), šta stoji na noćnom ormariću. Znao je kako izgleda moj brat koji je uvijek bio na moru . Svaku večer igrali smo se pogađanja. Ja sam stavljala razne predmete na noćni ormarić a on je ujutro znao šta je to.
Često sam se pitala šta je sve u stanju vidjeti, i da li postoje situacije koje ga mogu zaboljeti. Ja ne bi voljela imati moć da vidim njegovu prošlost, da vidim njegove zagrljaje posvećene nekoj od onih stosedam iz rokovnika. Da li je on vidio mene u tuđem zagrljaju, nikad ga nisam pitala i neću.
Tomička je previše toga mogao vidjeti i nije ni čudo da je imao čir na želucu sa samo dvadeset i dvije godine. Bio je aktivan u svemu. Između ostalog igrao je košarku za svoje mjesto i pozvao me je na utakmicu koja se igrala u Delnicama. To je za mene bio poseban doživljaj. Išli smo vlakom u Gorski Kotar. On mi je cijelo vrijeme pričao najdivnije priče. U Delnicama sam se osjećala kao u nekom drugom svijetu. Snijeg, Tomička i ja, i naša velika ljubav, strast i sreća.
Bila sam jedini gledalac na tribinama. Nisam toliko pratila utakmicu već samo njega mog Tomičku. Prije i poslije utakmice svi pogledi su bili upereni u mene. Tek prije godinu dvije, upoznala sam gospodina koji je onda u Delnicama bio u istoj ekipi s Tomičkom, rekao mi je da se dobro sjeća te utakmice i lijepe djevojke s tribina. Onda sam tek shvatila da je to bio odličan način da se Tomička pred svima pohvali svojom novom djevojkom. Lukavac!
Većinu vremena u tim zimskim danima provodili smo u Palahu. Imali smo svoj stol u kutu između dva zida. Mislili smo da smo nevidljivi. Tu mi je Tomička poklonio najljepši cvijet na svijetu. Filter cigarete rastvorio je u prekrasni cvijet a donji dio cigarete, onaj bijeli, ispraznio je od duhana i zarolao u nježnu dugačku stabljiku. To je bio i ostao najdraži poklon koji sam ikada dobila. Svi njegovi pokloni bili su originalni baš kao i on. Jednom mi je poklonio kutiju od cigareta svu oblijepljenu šibicama, čije su glavice bile spaljene i spajao ih je u nepravilnim linijama cik-cak. Prekrasno je izgledala ta kutija ispunjena cigaretama na čijim je vrhovima filtera pisalo „Volim te“. I ja sam njemu željela pokloniti nešto posebno. Na šofitu moje none i nonića, na zidu uz rub kamina stajao je prekrasni mali srebrni ćup. Sav izrezbaren u različitim oblicima. Podsjećao me je na Aladinovu svjetiljku i bio mi je jako drag. Stavila sam u njega svu svoju ljubav i rekla mu da je u tom ćupu njegovo bogatstvo i ako ga uspije vidjeti bit će najbogatiji čovjek na svijetu. Naravno da ga je vidio i bio je najbogatiji čovjek na svijetu.
Moji poslovi preko studentskog trajali su kratko pa sam ih često mijenjala. Tomička je radio u marketingu omladinskih listova Val, Polet i književnog časopisa Pitanja, a ja sam opet preko Tončija našla šljaku u kancelarijama Brodokomerca. Tu sam osam sati na dan upisivala nekakve fakture u komp. Jednog dana kada sam izlazila iz firme izlazio je i Davor, mladić nešto stariji od mene koji je isto tu radio. Vidio je da sam otrčala Tomički u zagrljaj. Drugi dan na poslu pitao me je da li znam tko je Tomička. On je moj dečko, rekla sam mu ponosno. Znam ga iz vojske, rekao je. Hipnotizirao je pola kasarne. Nasmijala sam se i pomislila u sebi kako priče o Tomički putuju Jugom i svugdje se napuhuju više nego što je.
Jednom mi je Tomička rekao kako ću tu večer točno u 22 i 22 pogledati na sat. Nisam pogledala na sat ni prije ni kasnije, već točno u 22 i 22 i tako do dana današnjeg. Možda me je hipnotizirao iako je rekao da mene neće nikada hipnotizirati, ali to 22 i 22 sigurno ima veze s njegovim moćima. Ako mislite da Tomička to nije u stanju, varate se. Pričao mi je najčudnije priče iz svog života.
DRUGI DIO
Tomička i njegove moći
Imao je samo šest godina kad mu je umrla baka koju je jako volio. Zvali su je Loza Visoka jer je bila jako velika. Emotivac poput njega nije mogao prihvatiti smrt kao činjenicu. Noćima je budan tražio svoju baku dok nije sam sebe ugledao na krevetu kako leži. Da, dobro ste čuli. Nevidljivi Tomička stajao je u nekom kutu sobe i gledao sebe vidljivog na krevetu kako spava. Bilo je to tek njegovo prvo putovanje izlaska iz tijela, šokantno i za njega . Dijete kao dijete, radoznalo, istraživalo je noćima svoja putovanja i odlazilo na najčudnija mjesta. Tako su noći postale njegova druga java. Godinama je istraživao svoje mogućnosti da bi u vojsci dobio poseban tretman i dozvolu za rad na novim otkrićima.
Upoznala sam Hermana, Slovenca kojeg je Tomička kroz hipnozu izliječio od govorne mane. Neobičan mladić je bio taj Herman. Došao je u Rijeku vjerojatno na poziv Tomičke koji je vjerujem odlučio pokazati mi ono što je dio njega, a pomalo nevjerojatno za većinu ljudi.
Hermana smo dočekali u Kontu. Još i sada vidim njegov lik pred očima ali ne i mjesto. Na okruglom licu na kojem nisam mogla očitati nikakve emocije svjetlucala su se dva crna okašca iz kojih je izvirala sama tama. Možda sam ja to samo umislila pod dojmom priče koju mi je prije toga ispričao Tomička.
Herman i on zajedno su služili JNA, danas bi to rekli vojni rok. Herman je bio vrlo neobičan mladić. Imao je neobične vibracije koje su privlačile šišmiše. Ne šalim se, i nemojte misliti da izmišljam. Postoje ljudi koji su se svojim očima uvjerili u to. I ne samo šišmiši, privlačio je i zmije. Navikao se je živjeti s time, lomiti zmijama vratove i boriti se šišmišima, ali je zato za sve ljude bio čudak.
Tomička koji je poznavao neke druge svjetove, koji je savršeno upravljao kontrolom uma i koji se je isto kao Herman osjećao drukčijim ali ne izopćenim, odlučio je pomoći Hermanu.
Mladići na odsluženju vojnog roka koji su se našli u istoj vojarni s Tomičkom, vjerujem da i dan danas prepričavaju te priče. Nisu to one dosadne priče o vojsci što ih muškarci često prepričavaju. To su priče na rubu znanosti. Tomička je volio ljude, druženja, sport, rock&roll i sve što vole mladi ljudi, još i više od mnogih. Zabavljao je svoju vojničku ekipu na najčudniji način na svijetu. Jedan vojnik ga je molio da ga hipnotizira i u transu mu sugerira kako vodi ljubav na prekrasnom mjestu sa svojom djevojkom. Tomička ga hipnotizirao, sugerirao mu je kad god legne da spava i drži oči zatvorene duže od deset sekundi , pada u najdublji hipnotički trans i nalazi se na predivnom mjestu gdje vodi ljubav sa svojom djevojkom. Mladić u svjesnom stanju nije znao što će se dogoditi i kad god bi legao da spava padao je u najdublji trans i nesvjesno ispuštao svoje seksualne uzdahe, jecaje, svršavao je proživljavajući te trenutke na očigled svih prisutnih vojnika koji su se cjepali od smijeha. Tomička ga je budio iz transa a on bi ponovo padao u isti legavši. Na kraju molio je Tomičku da mu izbriše tu sugestiju jer toliko seksa nije bilo normalno ni u transu.
Trojici poznatih najvećih ljenčina sugerirao je da se, kad komandir zatraži dobrovoljce za teške fizičke poslove među prvima prijave i ne dozvole nikome od svojih kolega da im pomažu. Svi su umirali od smijeha gledajući ih kako nose teške vojničke sanduke a njima ništa nije bilo jasno.
Bile su to lude vojničke zabave. Jedan isto tako radoznao mladić koji je htio isprobati moći hipnoze svaki dan točno u podne, gdje god se nalazio počeo bi lajati kao pas punu jednu minutu i tako trideset dana. Svi su svaki dan s nestrpljenjem čekali kad će zalajati podnevnica. Nevjerica i smijeh okruživale su Tomičku.
Herman je pak bio sasvim neka druga priča. Imao je govornu manu iako mu nije bila urođena i tu čudnu privlačnost za šišmiše i zmije. Tomički je on bio posebno zanimljiv ne da bi se igrao kao sa ostalima već da ispita svoje mogućnosti u dosezima hipnoze. Mnogim seansama hipnoze on je vraćao Hermana u prošlost. Upoznavao je njegov proživljeni život i osluškivao njegove najdublje osjećaje. Vratio ga je u davnu šezdeset i neku godinu. To ljetno popodne dječak od četiri- pet godina, Herman veselo je išao puteljkom kroz šumu noseći štap za ribolov sve do Save gdje bi uživao pecajući. Dječak prepun emocija sa jedinom željom da ulovi veliku ribu, u neizvjesnosti hoće li mu taj podvig uspjeti, ne obazirujući se na već poznat šumski puteljak, bezbrižno je hodao put Save sve dok ispred sebe u toj gustoj šumi nije ugledao dvije gole noge koje su visjele u zraku. Prvi šok nadjačao je drugi kad je podigao pogled i ugledao unakaženo lice žene s omčom oko vrata i stotine muha koje su bile na njoj.
Dječak od četiri-pet godina nije mogao drukčije reagirati osim da doživi strašni šok, koji će ostaviti traga u cijelom njegovom kasnijem životu. Strah mu je oduzeo sve druge osjećaje, oduzeo mu je i govor. Dijete nakon dugo vremena kada je progovorilo imalo je govornu manu. Tomička je sugestijom u hipnozi izbrisao Hermanu iz sjećanja taj strašni događaj i on je nakon mnogo godina progovorio bez zastoja. Kasnije su radili mnoge eksperimente i tako je Herman Tomički postao najboli mogući medij.
Cijelu ovu priču i još više znala sam prije nego sam upoznala Hermana.
Tu večer u društvu s njime odlučili smo se za dobar provod. Naravno, gdje drugdje nego u Palahu. Stizale su ture pića a kad je trebalo platiti konobarica je sa smiješkom rekla da je plaćeno, a nije bilo. To znamo Tomička, Herman i ja. Ponovilo se to i na drugim mjestima. Ni dan danas mi nije jasno zašto. Tomička i Herman ostali su tu noć vani a ja sam po običaju, ne zato što sam htjela već zato što sam morala, otišla na zadnji bus.
Drugi dan našla sam se s njima. Ne sjećam se ničeg točno jer sam pod dojmom onog šta je Tomička tu večer izvodio pred nama potpuno zaboravila gdje smo se našli i kako smo došli u stan kod Lorena, gitariste u bendu kojem je Tomička bio menadžer. Sjećam se samo da smo sjedili na kauču u Lorenovoj sobi, on, Meri pjevačica iz benda i ja, a nasuprot nas stajao je Tomička i do njega, s naše desne strane, sjedio je mrtvo ozbiljan Herman. Pamtim prigušenu atmosferu i glas Tomičke koji je govorio „Pažljivo me sada slušajte, ja ću polako brojati do deset i vaše ruke spojit će se kao da su varene jedna za drugu. Svom snagom koju imate nećete ih moći razdvojiti dok ja ne pljesnem svojim rukama. U sobi je bio tajac, a mi tri smo bili ko mali prestrašeni zečići koji nisu znali hoće li ih lovac upucati ili ne. Sa svakim izgovorenim brojem Tomička je opisivao naše stezanje ruku koje smo uistinu svi tri osjećali. Kada je nabrojao do deset i rekao da pokušamo odvojiti priljepljene ruke, nitko od nas to nije mogao učiniti ma koliko god se trudio. Ispočetka je bilo smiješno a onda je vrag odnio šalu i Tomička je pljesnuo rukama a mi smo svi s olakšanjem razdvojili stisnute dlanove. Isto to učinio nam je i s ustima. Nismo mogli progovoriti ni riječi ma koliko god se trudili sve dok nije pljesnuo rukama i oslobodio nam vezana usta. Nije nas hipnotizirao, već se samo igrao sugestijom, ali je zato Hermana stavio u hipnotički trans i svi smo vidjeli Hermanovo ukočeno tijelo, ukočeno poput željezne šipke koja se podizalo i spuštalo nad krevetom.
Znam da me je tu večer Tomička dopratio do ispred zgrade a ja sam ga pitala da li će ikada mene hipnotizirati. Rekao je da neće nikada to učiniti.
Tu večer zadnji puta sam vidjela Hermana. Voljela bi ga sresti opet. Pitala sam Tomičku zašto ga ne pozove a on je rekao jednu najstrašniju stvar na svijetu, iako se ja nadam da nije baš u pravu. Rekao mi je da misli da je Herman mrtav.
Dani s njime postali su najkraći dani u mom životu. Vrijeme je letjelo kao ludo, a svaki rastanak uvečer bio je težak i bolan, kao da sutra neće doći nikada. Bože, kakav nedostatak vremena smo imali. Jednu večer otpratila sam ga na kolodvor. Odlučio je tu večer otići kući a sutradan se vratiti. Tužno sam se rastala od njega. Svi poljupci nisu bili dovoljni, željela sam zauvijek ostati s njime. Tužna sam prelazila ulicu i molila ga u mislima da dođe. Tu večer Tomička je propustio vlak za Gorski Kotar, dotrčao je za mnom, zagrlio me i ljubili smo se nasred ulice među stotinama prolaznika.
Nakon tri mjeseca ljubavi koja je prštila poput vatrometa dogodilo se nešto najljepše na svijetu. Taj mjesec nisam dobila menstruaciju. Moja trudnoća dala nam je sve ono što smo željeli, a željeli smo da sve vrijeme ovog svijeta bude naše. Bili smo najsretniji mladi ljudi na svijetu. Za nas nije postojalo ništa drugo osim naše ljubavi i naše bebe koju smo mazili još dok je bila samo plod. Njegove nježne ruke nisu se micale s mog trbuha. S tolikim milovanjima razmazio nas je doživotno.
Tomička je bio mnogo zreliji od svih svojih vršnjaka. On je znao čvrsto stajati na tlu isto kao što je znao i živjeti u mašti. A ja, ja nisam nikada znala čvrsto stajati na tlu. Većinu svog života provela sam u oblacima. Možda je i on mnogo pripomogao tome. Štedio me je na sve moguće načine.
Dobro je znao da će zajedničkim životom ostaviti iza sebe sve ono što je živio do tada. Nije mu bilo teško izabrati mene i potisnuti negdje duboko u sebi sva ona neistražena i istražena prostranstva svog uma. Samo on zna kako se godinama nosio s „normalnim“ svakodnevnim životom i samim sobom.
Nismo željeli pir. Htjeli smo samo čim prije stati pred matičara, postati muž i žena, i živjeti svoj život daleko od svih. Moji roditelji nisu mogli zamisliti da udaju kćer bez svatova. Željeli su po svaku cijenu raditi svadbu. Bila su to vremena kad su roditelji imali love za sve.
Popustili smo pod njihovim pritiskom. Naša svadba bila je mala, tek tridesetak ljudi, ali je bila prekrasna. Uzvanici su uživali u restoranu na samom moru uz dobru glazbu, veselu zabavu i odlično jelo. A mi. Mi smo bili u sedmom nebu. Za nas opet nije postojao nitko osim naših nježnih dodira i pogleda i želje da čim prije napustimo tu pozornicu. Imali smo unajmljen najljepši apartman u hotelu. Napokon, negdje poslije tri sata, svih smo ispozdravljali i s olakšanjem krenuli u nov život.
Još i danas mogu osjetiti tu čistoću osjećaja prve bračne noći. Pamtim bjelinu sebe, njega, kreveta, sobe, bjelinu kakvu nikada prije a ni kasnije nisam doživjela.
Skupa s nama sretna je bila i naša beba u četvrtom mjesecu trudnoće.

Broj komentara: 26:

anter kaže...

Malo si odužila, mora se priznat, a kako niman puno vrimena ovih dana nikako da proštijen do kraja, ali oću kad-tad!

bimbi kaže...

Hvala ti da si se barem javio. Osvojio si nagradu jer sam pomislila ko se prvi javi zbilja je zaslužio nagradu samo još neznam šta..:-)

anter kaže...

Evo, sad san na brzinu uspija proštit sve do konca - bravo! A sad, kad je nagrada u pitanju, čekan strpljivo, pa makar bila i giljotina!

brodjanka kaže...

E pa ja ne mogu da tvoju priču ne pročitam do kraja iz prve,jer jednostavno privlači,mada u početku nisam skužila da je Tomička mško...hahahahha!!Pomislila sam da je pravopisna greška,znaš ono kad ljudi brkaju č i ć,pa da je u pitanju neka Tomićka...pa si mislim,koji je....Bimbi,šta će joj neka frajla Tomićka....hahahahaha!!Nemoj se čuditi..znaš da sam odlučila biti plavuša...a ko zna,možda to i jesam,samo još neznam..!!Draga mojaa,već sam ti rekla da si odlična u pisanju...samo me zanima jesi li po profesiji,uz svoj spisateljski talent,možda i neka novinarka ili recimo,profesorica...priča je prva liga!!Veeeeliki pozdrav ti šaljem!

vjera2 kaže...

Pročitala odmah sve iz prve! Razumijela isto tako sve....i povezala sve.....!

hrabrost kaže...

a ja ću pžljivo i na rate, ovaj čas ne mogu jer mi trešti dnevnik i čekam gladna usta da počnu pristizati, pa suđe poslije a onda nekako će i film koji želim pogledati.Otprintat ću i čitati u osami svoga auta dok čekam na gradilištu ili u gužvama. Na preskokce sam pogledala ali treba u dahu da se nit uhvati. Obradovalo me to što si se javila i poslala mi dah morski, smrzavam se, vani je tek 18

gokone kaže...

ja čitam na dvaputa..nije ni kod nas bolje isto je tmurno..pozdrav draga::))

bubimir kaže...

Taj, pička- tomička je neki zajeban tip. Gdje si ga samo izvukla? Iz sjene ili sijena? Šalu na stranu.., priča dobra, ali tematski opširna. Čak za jednu doooobru knjižurinu. Pusa, jezik, bez jezika. Zlo.

dunja kaže...

Bimbi, uvijek si bila posebna i ostala takva. Nemoj se promijenit, jer neću imati s im ostati mlada ako ti ostariš, pusa velika Dunja

Anonimno kaže...

I just could not go aωау your sіte befоre suggesting thаt I actually еnϳoyed the usual
infοrmation a person supρly fοr
your guests? Iѕ gonna be аgain сontinuously in ordеr
to іnνеstіgate cгoss-checκ new posts

Feel freе to surf to my website http://www.xfire.com
Also see my site: V2 Cigs Reviews

Anonimno kaže...

Wonderful webѕite. A lοt οf hеlpful info here.
I am sending it to several friends ans also
sharing in deliciоus. And nаturally, thank you
on your effοrt!

my web-ѕіtе silk'n Sensepil

Anonimno kaže...

Ηeу! Do уοu know if they maκe any plugins tο ѕаfeguard agaіnѕt haсkеrs?
I'm kinda paranoid about losing everything I'vе workеԁ hard on.
Any reсommеndatіons?

My blog just Click the next website

Anonimno kaže...

I could not reѕiѕt commenting. Vеry well written!


my page - V2 Cigs Reviews
my site - V2 Cig Review

Anonimno kaže...

If you would liκe to оbtain а gгeаt ԁeаl
from thіѕ aгticle thеn you have tο aрply theѕе methods to уouг won blog.


Reѵiеw my ωebsite kioo.nl

Anonimno kaže...

In fact when someone doesn't know afterward its up to other viewers that they will help, so here it happens.

my blog post ... please click the following web site
My webpage - www.sfgate.com

Anonimno kaže...

My brοther гecommended I would possibly like thіs blog.
He uѕed to be entirely rіght. This put up truly made mу day.
You can nοt imаgine simply how much
time I had spent fοr this info! Thank you!

Visit my website brandrp.com

Anonimno kaže...

Thanks fοr your регsonаl marvеlouѕ posting!
I genuinely enjοyed reading it, уou are а grеat author.
І ωіll remembeг to bοοkmarκ your blog anԁ defіnіtеly will cοme back verу sοon.
I wаnt to еnсourаge оne to continue уour gгеat writing,
havе a nіce day!

my wеb page ... V2 Cigs review

Anonimno kaže...

Ι do trust all the concepts you have presеnted
for your post. They аre vеry convincing and
will certainlу wοrk. Still, the ρosts aге toо ѕhort for noνicеs.
Could уou please lengthеn thеm a bit from subsequent tіmе?
Thankѕ for the post.

Feel free to vіsit my web page: silk'n reviews

Anonimno kaže...

Τhankѕ for ones marvelous postіng! I cеrtainlу enϳoуеԁ reading it, you aгe a great
authοr.I will mаkе certain to bοoκmaгk уour
blog and will eventually come bacκ ԁοwn the
rоad. I ωant to encourage that you continue yоur great writing, have а nіce aftеrnoon!


Ηаve а lοok at my web blog; Suggested Web page
my web site > http://www.parolin.net/wiki/index.php?title=V2_Cigs_Hold_My_Master_Bedroom_Smelling_Faultlessly_Clean

Anonimno kaže...

certainly lіke youг web-site but you hаvе to check the spelling on quitе а few
of youг postѕ. Several of them are rife ωith spelling issues
аnd I finԁ it ѵerу bothersomе to іnform the reality hoωever I'll certainly come again again.

Feel free to surf to my website silk n review

Anonimno kaže...

Ηi there! Woulԁ уou minԁ if I share уour blog with my facebook grouρ?

Theге's a lot of folks that I think would really enjoy your content. Please let me know. Cheers

Here is my blog konstruktive-elemente-des-wirklichen.blogspot.com

Anonimno kaže...

Green Lіght up electгοnic cigагеttes have offered
mе a oppοrtunіty to eventually rеԁucе my rеlianсe upοn сigaгettes.
I аctually started theіr use 1 yeаr bасk
aгounԁ the advice assocіateԁ with my famіly physician.
I started wіth all the stгοngest
cіgarеttes electгonic cigarеtte which haѕ apρrox.
Two.4% nicotine. Slowly it dropped to 1.8% anԁ tοday
I enjοу the actuаl rіch flаνors
оf ultra light e-cіg. I nevеr sufferеd frοm thе
withdraωal symptοms of smοking сеsѕatiоn.

The actuаl cіgarettеѕ through Grеen Light up агe a benchmark
for tоp quality аnd stуle, bоth.



Mу webpage Http://Www.Keibaguide.Net/

Anonimno kaže...

Ηello, Nеat post. Τhere is аn issue
along with yοur ωеbsite in internet еxplorer, mаy check this?
IE nonetheless iѕ the marketρlace leader and a big sectіоn of pеoplе will leave
out youг magnificent writing because of this problem.



My webрage - forums.skinconsortium.com

Anonimno kaže...

Anotheг good entry, nicе οne ecigarette retailer

Cheсk out mу webpage Www.modernmethodsmarketing.com

Anonimno kaže...

Whаt's up to every , because I am genuinely eager of reading this web site's
poѕt to be updаted on a regulaг basis.
It includes fastidious material.

Ηere is my pаgе ... V2 Cigs Review

Anonimno kaže...

There are two primary good reasons to use a muscle mass stimulator.
This strengthens muscle mass fiber and will increase blood circulation to the muscle tissues.



Stop by my web-site ... flex mini results