12. velj 2009.

Madži i Mašta

Madži i Mašta ( mom dragom za Valentinovo)

Svjetom je vladala novčana groznica. Onaj tko je imao više novca bio je moćniji. Zato su ljudi radili po cijele dane. Neki i više poslova odjednom. Od želje za prestižom postali su gramzivi. Cjene su rasle neopisivom brzinom i trka za novcem bila je nemilosrdna. Djeca su bila prepuštena sama sebi, što je dovelo društvo u veliku krizu droge, alkohola i kriminala. Oni koji nisu željeli takav život završavali su na ulici goli, bosi i gladni. Bilo ih je sve više.
Madži i njegova žena Mašta bili su jedni od rijetkih koji se nisu htjeli prepustiti gramzivosti. On je bio slikar, a ona je bila maštalica kakve nema.
Ljubav, smijeh i zabava bili su im važniji od novca, i zato su češće od drugih upadali u nevolje, ali uvijek su ih zajedno prevladavali.
Jednoga dana Mašta je ispričala Madžiju kako u mjestu gdje se rodila postoji livada koja te može odvesti u svijet mašte, ali samo ako si dijete.
Ispričala mu je kako je često odlazila na tu livadu, i trčala zatvorenim očima u krug, sve dok je livada ne bi donjela na mjesto gdje žive vilenjaci. Obećala je livadi da će to zauvijek ostati njezina tajna, ali sada, kada više nije dijete odlučila mu je ispričati tu tajnu. Madži je uživao u njenim maštarenjima, pa joj zato od milja i nadjenuo ime Mašta. Ovoga puta zamolio je Maštu da ga odvede na to čudesno mjesto. Znala je da livada odraslima ne ispunjava želje, a Madžija je voljela više od ičega na svijetu i u njega imala bezgranično povjerenje, pa odluči da će ga povesti na tu čudesnu livadu.
Sutradan rano ujutro kada su sve ceste bile zakrčene autima, jer su svi ljudi u kolonama išli na posao, oni su svojim biciklama krenuli prema Maštinom rodnom mjestu. Došli su do groblja koje se nalazilo na kraju mjesta, pa krenuli uzbrdo gdje su nekada ljudi imali svoje vrtove. Umjesto vrtova naišli su na ogromne kućerine, što su se takmičile koja će biti veća. Nakon svih tih godina Mašta je osjećala bojazan da nije slučajno i njena livada postala gradilište.
Ubrzala je korak, dok joj srce podrhtavalo.
Iza zadnje kuće, na mjestu livade, imala je šta vidjeti.
Na istom tom mjestu sada je bilo veliko smetlište iznad kojeg je kružilo stotine galebova tražeći otpatke hrane.
U nevjerici je gledala taj prizor dok je u prsima osjećala bol. Od kamenog zida koji je nekada okruživao livadu ostalo je samo malo razbacanog kamena.
Vrtilo joj se u glavi. Ulovila je Madžija za ruku i spustila se na prvi kamen. On je osjećao njenu tugu i nije ništa govorio. Suznim očima gledala je tu strašnu sliku smetlišta.
Odjednom, nebom su počele sjevati munje. Dan se natmurio, a debele kapi kiše počele su padati po njima. Oni su i dalje mirno sjedili, a onda se čula jaka tutnjava, krik galebova i odjednom, tik do njih prolomio se strašni udarac groma.
Mašta zatvori oči i zamisli svoju livadu, kakva je bila nekada i sebe dok je zatvorenim očima trčala livadom i željela da ju odvede u Zemlju vilenjaka.
Zemlja je zadrhtala a oni su se čvrsto držali za ruke dok su propadali u zemlju koja se rastvorila. Nisu bili ni svjesni toga što se dešava, jer su se odjednom stvorili na prekrasnoj, zelenoj livadi koju je okruživao stoljetni kameni zid. Livada obasjana suncem i puna cvijeća, čiji je miris opijao njihove nosnice.
Mašta se počela smijati ko luda gledajući u začuđenog Madžija , a onda se i on smijao toliko silno da su im suze smješnice tekle niz obraze. Uperili su prste jedan u drugoga i smijali se, smijali.
Mašta prva progovori: ''Madži, ti si dječak!'' a on s osmjehom odgovori: ''A ti si djevojčica koja sliči na dječaka.'' Smijali su se još neko vrijeme, a onda sretno trčali livadom sve dok nisu umorni pali s nogu i dugo, dugo ležali u mirisnom cvijeću.
''Livada mi je ispunila želju,'' progovori Mašta. ''Ovaj puta zaželjela sam livadu kakva je bila nekada i gledala sam sebe, djevojčicu kako trčim njome.''
''I ja sam zamislio livadu kakvu si mi opisala, i tebe kao djevojčicu kako trčiš.''
Bili su ushićeni od sreće, a onda Mašta upita Madžija da joj pokaže neki trik.
Madži je pogledao u nevjerici, jer je prošlo mnogo, mnogo vremena kada ju je zabavljao svojim trikovima i čarolijama. Zato ga je i nazvala Madži, jer je on bio njen madžioničar.
''Zatvori oči'', rekao je. Nakon par sekundi Mašta otvori oči, a on uperi prst u oblak što se nadvio nad njima. Na cjelome nebu , jedan, jedini, prekrasan, veliki bjeli oblak u obliku srca. Gledala ga je očima punim ljubavi, a onda uoči natpis u oblaku....''KAD JE ŽELJA DOVOLJNO JAKA, OSTVARIT ĆE SE BEZ OBZIRA NA GODINE''
Mašta, onako smješna, s kratkom kosicom poput dječaka, progovori: ''Želim cjeli život provesti s tobom Madži'', a Madži onako mršav, nestašan dječarac s velikim plavim okicama, pogleda Maštu i kaže: ''Ja želim cijeli svoj život i poslije njega biti s tobom Mašto, zauvijek.''
Trčali su u krugu ispod oblaka sve dok ih livada nije vratila njihovoj djeci što su gledala na sat, i čudila se, gdje su opet
nestali mama i tata.

Broj komentara: 7:

Anonimno kaže...

:)))
ke lijepoooo...
i tuzno, i veselo; romanticno...
sretno valentinovo!
Ana

bubimir kaže...

Ma zašto ja nisam taj sretnik? I ja mogu ispisati na nebu svašta, kao i Mašta...Bubimir

Anonimno kaže...

sretno valentinovo, mašta može svašta, dostavljam ti sa svoga bloga, pozdrav bigblogerica Hrabrost;;; LJUBAV AH LJUBAV

Ljubav je stvar čudna
Što snenim čini čovjeka budna
Zbog ljubavi se zaustave vlakovi
Zbog ljubavi se vode ratovi
Zbog ljubavi stanu satovi
Zbog ljubavi se dogode svatovi
Biti zaljubljen je tako milo
A da li za ljubav recept postoji?
Što je za to potrebno mili moji?
Neki bi zločesti mogli reći
Da treba isto što i za švargl malo veći:
Puno jezika, srca i glave
Pa leptirići iz trbuha da sve to sprave
Po dvije žlice romantike radi boje
I dlanovi što se od treme znoje
Zrno dobrote i dva smješka kao začin dodati treba
Kratko prokuhaj na crvenilu lica i eto ljubavi do neba

Mislim da u stvarnosti najviše ima onih koji ne priznaju da nekoga vole
Svi vole voljeti i biti voljeni
Nekima od zaljubljenosti sjaje oči
Pocrveni lice ili vrat
Nekima ludo udara srce ili jednostavno stane sat
Neki zaljubljeni od zaljubljenosti zbijaju šale
Neki drugi zaljubljeni od sebe prave budale
Neki svojim ljubavima šalju bombonjere
Neki drugi cvijeće
I za kraj jedan savjet
U stvari to je razmišljanje moje
Za ljubav kao i za svađu
Sasvim dovoljno dvoje

brodjanka kaže...

Zaista prekrasan poklon kao obilježje ljubavi!!Pravo ti je ime,Mašto...!!Uživala sam čitajući..na trenutak sam bola dijete,bezbrizno,nasmijano,baš kakvo je djetinjstvo bilo..hvala ti na tome.Puno ljubavi ti želim 365 dana svake godine..pozz

Anonimno kaže...

jako lijepa priča...vratila si me u moje djetinjstvo kad sam ja trčala po svojim livadama koje su sad obrasle kupinama i korovom.jako lijepi poklon za dragog.pozdrav..gokone

Anonimno kaže...

i kako je sve prošlo i kako je sada, pozdrav od blogerice Hrabrost

brodjanka kaže...

Draga moja,evo baš ispijam jutarnju kavu,onako "s merakom"..!!I čitala tvoju priču ponovo...eh,štaćeš-užitak je užitak!!Pozdrav ti ostavljam i želim lijep vikend!