12. sij 2009.

Neka bude taj dan

Zlatna Ribica od dosade nije znala što da radi pa se prepustila njihanju valova. Neprestano je razmišljala zašto je baš nju zadesila takva sudbina da bude jedina zlatna ribica na svijetu. Sve su druge ribice imale velike porodice, sa prijateljima plivale u jatima i igrale se, samo je ona već stoljećima bila usamljena, i zbog toga najčudnija za sve stanovnike morskih dubina.
Osim što su je sve ribe izbjegavale morala se stalno skrivati od velikih brodova, brodica, ribara i svih ljudi koji bi se zatekli u blizini.U morskim knjigama još od davnina je bilo zapisano da ako netko od ljudi ulovi Zlatnu Ribicu ona mu mora ispuniti barem jednu želju i tako svoj život izložiti opasnosti. Jedina od svih riba ona je razumjela ljudski govor. Znala je predvidjeti nake događaje i upravo je zbog toga često spašavala mnoge stanovnike mora. Unaprijed ih obavještavala da u određenom trenutku ne plivaju kroz područja opasna po njihov život.
Prošla su već tri stoljeća od kada je usred velike oluje naišla na jednog dobrog, siromašnog ribara koji ju je ulovio, pa mu ona ispunila čak tri želje: da zaustavi oluju, da mu da ulov kojim će nahraniti gladnu djecu i da mu ozdravi bolesna žena, samo da bi joj poštedio život. Ljudi i dan danas prepričavaju tu priču, ali više nitko ne vjeruje u njenu istinitost, pa je priča postala omiljena bajka za dijecu. Prije dvadesetak godina posljednji je put ribica spasila djevojčicu koja je usred zime pala u more.
Djevojčica nije bila prestrašena, već je svojim velikim plavim okicama radoznalo gledala u ribicu i upitala je kako se zove :
- ''Ja sam Zlatna Ribica!''- odgovori ona.
-''Želim da me poljubiš!''- kaže djevojčica.Zlatna Ribica je bila zbunjena tom željom. Iako nije morala, približila se i u trenutku priljubila svoje male crvene usne na djevojčino lice. Zaželjela je djevojčici da zauvijek sačuva svoj vedar duh i da je sreća prati na svim njenim putovanjima.
Djevojčica je mnogo godina sanjala Zlatnu Ribicu i u snu često pričala s njom, ali nikada nikome nije odala svoju tajnu.
Bila je to djevojčica koju bi svatko poželio imati. Imala je prelijepo okruglo lice na kojem su se isticale velike, najveće, predivne, plave oči. Mjenjale su boju od svjetlije do najtamnije plave. Izražajne jagodice, pravilan mali nosić i prelijepe usne, davale su posebnu draž tom slatkom biću. Duga, tamno smeđa kosa, koja bi se ponekad znala lagano ukovrčati, uokvirila je to preslatko drago lice. Osim što je uvijek bila vesela i razigrana, djevojčica je bila iskrena i toliko dobra da je sve svoje stvari poklanjala drugoj dijeci.Iznad svega bila je toliko samosvjesna, pa joj roditelji nisu ograničavali slobodu. Izrasla je u vrlo samostalnu osobu koja je iznad svega voljela putovati i upoznavati razne ljude i običaje.
I tako dok se Zlatna Ribica ljeno ljuljuškala na valovima i prisjećala te čudesne djevojčice, prođe joj kroz misli da će se proročanstvo dogoditi vrlo brzo i da će opet sresti djevojčicu.
Stari morski prorok, kojeg je vidjela svega nekoliko puta u svom dugom postojanju, rekao joj jednom prilikom da će njenom samovanju, početkom dvadesetprvog stoljeća, doći kraj. Koliko god se veselila tom događaju ponekad je znala i strijepiti od nepoznatog uzbuđenja.
Nije prošlo ni mjesec dana, kada se Zlatna Ribica igrala u morskoj travi, jureći kroz nju, odjednom pored nje projuri još jedna ribica čineći to isto. Iznenadila se neočekivanom društvu. Zaustavila se i pogledala u ribicu koja se zaustavila nasuprot nje i gledala je velikim, šarenim očima. Nikada još nije vidjela tako smiješnu ribicu. Ispod velikih šarenih očiju, na buckastom licu, velika smješna usta sa dugačkim brkovima sa svake strane. Morala se suzdržati da ne pukne od smijeha, pa ozbiljno upita:
''Tko si ti?''
''Ja sam Zlatni Ribač!''- odgovori on.
''Ne nasmijavaj me, molim te. Ozbiljno te pitam tko si ti?''- ponovi Zlatna Ribica.
''Pa zar ne vidiš i sama da sam Zlatni Ribač!''- veselo će on.
''Ali nisi zlatan. Ne sjajiš se kao ja!''- primjeti Zlatna Ribica.
''Ne sjajim se kao ti jer imam boju starog zlata, i ne dosađuj mi pitanjima. Želim se igrati barem sa tobom kad me već svi drugi ne žele primiti u svoje jato!''
Dočim je to rekao Zlatna Ribica je znala da se proročanstvo ispunilo i da je dobila brata, Zlatnog Ribača.
Bio je najluđi od svih ribica koje je ikada vidjela .Neumoran u igranju, neumoran u ispitivanju, smiješan i luckast. Zlatna Ribica još nikada nije bila toliko sretna kao sada od kad je on došao na svijet. Obožavala ga je i podučavala o svemu, a najviše mu pričala o opasnostima koje vrebaju izvana. Govorila mu da nikada ne izviruje ukoliko je na površini neki brod, barka ili bilo što. Pričala mu o galebovima koji samo vrebaju kad će ugledati neku ribicu i strpati je u svoj kljun. O ljudima koji bacaju mreže i razne mamce u more i tako hvataju ribice, pa ih muče bez vode i hrane sve dok ne umru, a onda ih.........., nije mogla ni dovršiti priču od boli koja joj se javila u srcu.
Zlatni Ribač je malo slušao, malo skakao, pa se prekovrtao i nije se puno obazirao na to što mu Zlatna Ribica priča. A onda jednog dana samo je nestao sa vidika i sam krenuo u istraživanje. Dosadilo mu je biti stalno ispod površine, pa je skakao u zrak i divio se prostranstvu koje vidi. Oduševljen novim vidikom jurio je površinom mora sve dok nije naletio na barku i čovjeka koji je držao u ruci udicu s mamcom za ribe.
Zlatni Ribač je na trenutak zastao, dok su im se pogledi razmjenjivali. Umjesto da pobjegne glavom bez obzira on progovori:
''Ako prestaneš loviti ribice ispunit ću ti jednu želju!''
Ribar iznenađen što ribica priča, najprije pomisli da je dobio sunčanicu pa gucne malo vode, a ostatkom se prolije po glavi.
''Ako nemaš želju znaj da je ružno to što radiš, i sjeti se tko pod drugim jamu kopa sam u nju pada. Zbogom.''- poviče Zlatni Ribač. ''Stani!'' - zavikao je ribar, i misleći da halucinira, poželi najljepšu bisernu ogrlicu za svoju ženu.
U trenutku u njegovim rukama zablješti najljepša biserna ogrlica. Pogledao je u more, ali ribice više nije bilo. Kada je shvatio da je to uistinu bila zlatna ribica koja ispunjava želje, ribar je bjesnio sam na sebe što je bio toliko glup i nije poželio neko veliko bogatstvo, puno veće od biserne ogrlice. Njegova pohlepa se toliko razbuhtala da mu više ni biserna ogrlica nije predstavljala ništa.
Razglasio je među ribarima što mu se dogodilo i svi su ga u nevjerici slušali, ali kad im je pokazao bisernu ogrlicu znali su da se ne šali. Ta priča se toliko daleko pročula da su svi krenuli u potragu za zlatnom ribicom. Nikome nije bilo dovoljno ono šta ima. Svi su htjeli još i još....
Mali razigrani Zlatni Ribač nije ni slutio kakva hajka se stvorila za njime, ali zato je Zlatna Ribica, kad joj je ispričao svoju dogodovštinu, naslutila kakvo zlo im se sprema.
Izgrdila je Zlatnog Ribača za neposluh i vikala iz sveg glasa objašnjavajući mu koliko je života doveo u opasnost. Ne samo njih dvoje, već sve ribice u okolici stradat će zbog njega, jer ljudi su nezasitni i očistit će cijelo podmorje samo da bi ulovili Zlatnu ribicu koja će im ispuniti želju.
Zlatni Ribač je bio slomljen od tuge. Nestao je sav život u njemu, klonuo je, a suze su mu klizile niz buckaste obraščiće. Dok je on tugovao ribica je smišljala plan.Sjetila se djevojčice kojoj je prije dvadeset godina dala poljubac i znala da će je ponovno sresti. Rekla je Zlatnom Ribaču da moraju krenuti, a on ju je bez pitanja pratio u stopu. Kada su stigli do obale gdje je ribica zadnji puta vidjela djevojčicu počela ju je dozivati u mislima.
Ta preljepa djevojka nije više živjela iznad te obale. Odselila se prije dvije godine i sada živi negdje drugdje sa svojim dečkom.
Noćas je opet nakon dugo godina sanjala Zlatnu Ribicu i čula kako je zove u pomoć.
Sve su novine pisale o tom ribaru kojem je Zlatna Ribica ispunila želju. Prikazivali su ga na tv-u, ali njegov opis ribice nije se podudarao sa njezinom ribicom.
Toliko jako joj u mislima odzvanjao zov Zlatne Ribice i neka čudna sila joj govorila da krene na obalu gdje ju je jednom vidjela.
Kad je stigla na to dobro poznato mjesto stala je na rub obale i nije prošla ni minuta kad iz mora iskoči baš ona, njena najljepša i najzlatnija ribica.
''Hvala ti što si došla!''- progovori ribica
''Osijećala sam da me zoveš, moja Zlatna Ribice!''- prošapta djevojka.
''Moraš mi pomoći!''- progovori Zlatna Ribica nakon kratke tišine i ispriča djevojci sve što se dogodilo i pozove Zlatnog Ribača da iziđe iz mora na površinu te ga upozna sa djevojkom.
Kad ga je ugledala znala je da je ribarov opis bio dobar. Bio je smrtno tužan pa ga djevojka utješi nježnim riječima:
''Pomoći ću ti da nitko u ovoj priči ne strada. Opiši mi sve detalje biserne ogrlice.''
Kad su ribice sve detaljno prepričale djevojci, rastali su se i dogovorili za ponovni susret sutra na istom mjestu.
Djevojka je otišla ravno na televiziju i čim su novinari čuli da je biserna ogrlica njena, odmah su je snimili i pustili njenu reportažu u javnost.
Svi su radoznalo slušali djevojku koja potanko opisuje bisernu ogrlicu svoje pokojne bake, koju je izgubila još kao dijete, kada je pala u more. U džepu jakne imala  je ogrlicu koju je potajno uzela, da mama ne zna, a kasnije je više nikada nisu ni ronioci uspijeli pronaći. Nije tražila da joj ribar vrati ogrlicu već mu je poželjela dobar ulov i ubuduće. Jadnom ribaru svi su se smijali što je izmislio priču o Zlatnoj Ribici, i svi su odustali od potrage za njom. Naravno, osim njega koji je jedini znao pravu istinu ali je više nije mogao dokazati.
Sutradan, u isto vrijeme, djevojka je čekala na obali svoju Zlatnu Ribicu.
''Hej! Hvala ti šta si nas spasila!'' - Iskoči ribica iz mora, a za njom i Zlatni Ribač sav ozaren od sreće.
''Imaš još dvije želje, pa prije nego se rastanemo poželi nešto!''- veselo će Zlatna Ribica.
''Od kada si me zadnji puta poljubila ostvaruju mi se sve želje koje imam. Možda jednom poželim da mi ostvariš neku želju, ali za sada, hvala ti ribice moja mala!''-veselo će djevojka.
''Hajde!...Hajde, poželi nešto!'' - vikao je Zlatni Ribač.
A onda se Zlatna Ribica okrenula strogo prema njemu: ''Ti zaista nikada ne naučiš ništa. Zar ti još nije jasno da mudar čovijek sa željama treba biti oprezan. Nikada se ne zna što može poželjeti više od onog šta upravo želi i zato treba pustiti želje da se obistinjuju same. Osim ako je to nemoguće, a onda će pozvati mene!''
Djevojka se nježno nasmiješila, mahnula ribicama, a njena Zlatna Ribica prije nego je zaronila viknula joj:"Dvadesetšesti deveti dvijetisućeidevete nek bude taj dan!"
Djevojka se vratila kući ozarena srećom. Poljubila je svoju ljubav i šapnula mu na uho: ''Vjenčat ćemo se 26.09. ove godine.''
''Zašto si izabrala baš taj datum?''- radoznalo upita mladić.
''Šapnula mi Zlatna Ribica!''- nasmiješena, odgovori djevojka.
''Obožavam te luckastu!''- kaže mladić i poljubi je nježno.

Broj komentara: 9:

PinkMamba Ines kaže...

sto reci nego da je predivna...najljepsa do sada:)... upravo zato jer je znam i upravo zato jer si me danas prisjetila nakon toliko godina tog pada u hladno more usred zime, tog osjecaja i svih dana sto su se dogodili nakon toga do danas...istina

Anonimno kaže...

Predivno je to kako puno ljubavi daruješ svojoj djeci. Kada pišeš o njima topiš se od nježnosti i topline. Vidim i djevojčica je oduševljena, priča je došla u pravo vrijeme. Luckasta je i zaljubljena,a i njena ljubav uživa u njoj. Novi događaji donose ti i novu inspiraciju. Kada realnost povežeš s maštom stvaraš plimu ugodnih,opijajućih i toplih osjećaja. Uživam! Snježana

bubimir kaže...

O draga moja Bimbi. Tvoje srce je zaista preveliko i preosjećajno.Zaista obožavam čitati tvoje priče ali ti toplo preporučam da ti ne čitaš moje jer ne bih volio da imalo oštete tvoju dušu.
Obećajem da ću, samo za tebe, napisati jednu romantičnu, srceparajuću baladicu...( punu zaljubljenih paukova i žohara...).
HVALA i jednom Bubimir, zauvijek Bube u miru.

brodjanka kaže...

Bravo,ja bih rekla sa di ti Hrvatska Andersenica...super!

bimbi kaže...

Brodjenko, ti zbilja znas veseliti ljude oko sebe. Osmijeh od uha do uha, radost i toliko lijepih osjećaja s tvojim komentarom, pa čak i da nije takav veselila bi se tvom dolasku.
Ove priče kakve-takve, mene jako vesele i daju mi posebnu ispunjenost duha i to je najvažnije. I još nešto vrlo važno, kroz njih i svaštaru upoznala sam tebe....I najvažnije izgorio mi topli sendvić dok ti ovo pisem...Pozdrav

Anonimno kaže...

:) tako lijepo, slatko, sanjivo... i istinito! :))) suzice su mi navrle na okice...ali one radosne... vidimo se 26.9. !!!
ANa

brodjanka kaže...

Bimbi..hehehe..žao mi je zbog sendviča,ali kad sam pisala komentar,nisam mislila ništa drugo,osim ono što sam zaista i napisala!!Ja sam ti osoba,koja obožava čitati...i kao pas tragač,lako nanjušim dobro napisanu riječ!!Ne pišem šematske komentare,ako mi nešto sjedne,kao tvoje priče,onda ih napišem onako kako doživim pročitano..pristupam iskreno svemu,pa tako i čitanju postova!!Valjda i u ovim godina još je ostalo nešto djetinje u meni,pa uživam čitajući ovakve priče!Pozdrav veliki!

Anonimno kaže...

bimbi, predivna ti je priča!!! Naravno, izmamila mi suze na oči (sad ćeš reći da meni nije teško zaplakati), ali one od kojih se osjećaš dobro dok padaju po tastaturi. Reći ću ti još samo da mi je najveća želja da i moja Leda izraste u tako predivno biće kao što su tvoja djeca.

Anonimno kaže...

Ah,Bimbi draga,ribica je svima nama ispunila želju da upoznamo tako divne ljude kao što si ti i cijela tvoja obitelj, da zajedno dijelimo vaše i naše radosti i da se odlučno i svim snagama odupremo svemu što je negativno i obeshrabrujuće ovih dana...Samo uz ovakve ljude, priče i nade možemo vjerovati da će nam budućnoist biti onakva kakva i treba: optimistična, u krugu prijatelja, puuuna ljubavi i osmijeha na licu...Drago mi je da sam dio vas..a još draže da ste vi dio mene...Podijelimo 26.09.zajedno svi sreću i ljubav im zaželimo svakog dana sve veću i veću!!!
Ivy the goody